Židov
naprotiv svosno i dobrovoljno hoćemo da sudelujemo u svemu, što nas se neposredno ili posredno tiče. Mnogima će se možda i 1 to propinUdr manje-više asirnilantskim stanovištem, a možda to u nekom pogledu i jeste. Ali držim, da je ipak za nas najrazboritije, najviše moguće i najplodnije, koje nam i tako oduvek diktira neoboriva logika fakata i kruti argumenat stvarne nužde. Nisu te spoznaje toliko nove, jer su se uvck dovoljno manifestirale i mimo naše volje — ll u svem našem dogadjanju i jer su se šutkej uvek priznavale. Držao sam samo, da je zgodno, da omladina u ovaj čas o svem tom ponovno razmisli ii da si to dozove u pamet. Tražeći na sedmom sletu ii Saveznom Veću sve točnije i ispravnije lizgradPvanje svoje službene ideologije moraće omladina ,uzeti 'i te spoznaje u obzir, a potrebno je, da ih 13 svesno akcenti ra II unese u kompleks svoga avesnog svetozrenja. , Rezolucije i detalje u tom smislu imaće da izradi Savezno Veće. No nisu rezolucije odveć važne, jer držijm, da za nas ne važi toliko lozsilnka: fortiter ijn re, suaviter in mode, nego upravo obratna: suaviter in re, fortiter in modo! Malo i skromnih rezolucija d odluka, ali odlučan i rezolutan način provodjenja! Važno je to, da se ta valjana spoznaja u pravi! čas đ u pravoj meni valjano sprovede u živu svakdašnjicu pokreta. A to je delikatna realno-poiitička zadaća budućega vodstva, Novtfr-Bečej, u julu 1926. Albert W ei s s
Omladini u amanet
Ing. CTO RECHNITZER:
E>. genij Nikolaijević Činikov spominje u svome romanu »Porodica Tarhan,ova« arapsku bajku o tome, ikakoi je neki čovjek za čitava života trčao za svojom srećom. Medjuitim ona ga vtudilj oidbjegavala. Namučio se čovjek d um,orio, pa odlučio da odahne. Podigao kolibicu, i počeo u njoj da žive svagdanjim životom, kakav mu se pružio, uživajući mirni odmor od sviju patnja i muka, što ih je pretrpio duge i zaludne trke za srećom ... A sreća? Kad je čovjek ponajmanje mislioj o njoj, ona je uvrijedjena njegovom nepažnjom, sama došla k njemu, Medjubim vrata su na kolibi malena i niskai, a sreća široka kao more i visoka od zemlje, do neba. Da udje kroz vrata u kolibicu, sreoai se bila toliko skupila i smanjila, da je najzad čovjek, kad je prišli! k njemu, nije ni opazio. Ima velika životna mudrost u ovoj bajci: čovjek često ponajmanje žive stvarnim životom. Kad sam je pročitao u spomenutom, romanu, živo sam pomisli©' na našu omladinu, U ov,o posljednjih nekolikoj godina u njenom se životu najglasnije očituje, rekao bih, traženje novih načina i putova gtajenog rada. Ovo traženje samo poi sebi nije i ne može biti loša stvar p,o život omladine. Pa gdje bi se inače ogledalo traženje životnih putova u najjasnijoj formi, ako ne u životu imladosti? U mladosti su vizije za budućnost najjače, često sam,o u mladosti postoje, pa je životni pogled uprt unaprijed i ne obazire se mnogo na momentani okoliš. I ako omladinstvo i mladost imaju potpuno prav.o na ovakovo shvatanje života, to pravo može i mora da bude suženo, ako taj život omladine hoće da bude realan, stvaran, upravljan prema izvjesnim principima, koji ne mogu da se ,obadju, U životu židovske omladine bi su principi: oijonizam prije ojmladinstvai širina pokreta, pod svaku cijenu, pa uz kvalitetne žrtve, zatim podavanje židovskih vrednota omladini srazmjerno njenoj kvaliteti, i koracan.e naporedo s onom židovskom .okolinom, u kojoj ova omladina žive. Ako se životni raizvoj židovske omladine uputi drugim smjerm, ili se on čak za mnogo izdigne iznad ovih principa, onda će on übrzo da si podreže korijenje, A bolja je izdržljiva i niska trava, no visoka, koja ne može da, prodre u zemlju. Daleko sam od toga, da kažem, kako je traženje novih putova bilo izlišno ili čak zlonamjerno. Napr.otiv. Već sam pred tri godine vidio da su »zadrugari« bili oni najbolji u našoj omladini. Iskreno sam želio da nam savez poštane zadrugom. Ali princip je raznog života i nivoa naše omladine zahtjevan svoje d kazivao, da se omladina raznih nivoa ne da postaviti na jednu, priznajipo, previsoku razinu. Rezultat je bio prvi umor i prvo malaiksanje. Zatim je došao cofe. Van svake je sumnje, da je cofe u omladini najbolje što imamo*, ali priznanje državotvornosti samo za* ono 200 cofea je smrt za savez, kad i onih 1500 omladinaca van cofea hoće da budu državotvorni, dakako’ na svoj način. A zbog togai št,o onih 1500 ne će ili ne mogu da budu poput cofea, oni nijesu na odmet. Još više: svakih ,od onih 1500 isto je toliko vrijedan koliko i najbolji od cofea, jer ima isto toliko vrijednu volju, da bude član židovske zajednice, premda ovu svoju volju ispoljuje na slabiji način. Ispravan vrtljar jednako voli sve svoje cvijeće. 1 Može i treba da bude traženja novih putova u životu omladine. Ali to traženje neka, ide paralelno sa životom omladine, Čini se da je onaj najbolji dio naše omladine tako reći bez cilja trčao za svojom srećom. Ako se pak ne varam, .on se, ovako trčeći, premorio, pa hoće da sjedne i odahne. Željo bih omladini da ovaj najbolji njen dio poput onog čovjeka u priči zastane, da si sagradi kolibicu, ispravnije da si i kolibicu, koja postoji i koja je zapuštena, bolje uredi. Može ; da na kolibicu stavi i veća vrata. Idealizovan savezni život, iako grublji i manji, no si ga bolji dio omladine predstavljaše, ući će kroz vrata u Savez. Sa životom ući će i premnogo sreće, a da je omladina, i svi mi koji nijesmo mogli toliko za srećom da bježimo* ne bismo ppazili. U Karlovcu, jula, 1926. Oto Rechnitzer.
Jedno goruće pitanje Što je s „Gideonom?"
JOŠKO ROSENBERG;
Slet se približava a s njime i Savezno Vijeće. Pored mnogih drugih važnih pitanja, koja će se imati riješiti na ovom Saveznom Vijeću, postoji i pitanje »Gideona«. Danas se već općentp govori o likvidaciji »Gideona«, a da mnogima zapravo nije jasno ) zašto je pitanje Likvidacije upravo sada aktuelno i koji su faktori, koji onemogućuju daljnje izlaženje lista. Nije dosta za opravdanje likvidacije »Gideona« nabaciti samo frazu o »nemogućim financijalnim prilikama«, kada je po mom mišljenju, faktično financijalno stanje potpuna zadovoljavajuće. Nikada nije »Gideon« bio financijalno tako dobro fundiran, kao danas. Dakle nabacivati se s tim argumentima nema smisla. Faktore, koji .onemogućuju daljnje izlaženje lista treba tražiti drugdje. Znamo uglavnom kako je tekao razvoj »Gideona« od njegovoga p.očetka pa do danas. Od običnoga glasila SŽOU, ko,i je imao uglavnom propagandistički karakter, i koji se prema tome uglavnom morao a faktičn,o i jest priljubio omladini, kojoj j« bio namijenjen, razvio se u jednu kulturnu reviju daleko višega nivoa, ali koja je imala jedan nedostatak, a to taj što nije odgovarala mišljenju i duševnoj naobrazbi šire omladine. Dok se je »Gide.on« u prvom stadiju imao boriti samo s financijalnim poteškoćama, koje su bile i koje su još i danas općenite kod svih .omladinskih listova, dotle se je u drugom stadiju morao boriti naš list osim toga 'još s jednom dalek« težom neprilikom i a to je; nedostatak sadržaja. Kako sam već spomenuo, u drugom stadiju bio je nivo »Gideona« daleko iznad nivoa omladine, pa ,ona prema tome nije mogla da sudjeluje svojim duševnim proizvodima u izdavanju lista. »Gideon« je tako bio upućen na nekolicinu omladinaca, čijem je nivou on odgovarao. Da ovakav »Gideon« nije moga,o izvršiti preuzetu zadaću prema omladini, i da ovakav nije naišao na razumijevanje kod omladine, to će mislim biti svakome jasno. Razvoj »Gideona«, jer je odgovarao kulturnom razvoju samo nekolicine a ne cjelini .omladine, preskočio je ovako baš one, kojima je bio namijenjen. To je moralo dovesti do sloma. Interes omladine za »Gideon« bivao je sve slabiji, pa je najzad u početku ovoga godišta spao gotovo na ništicu. »Gideon« je time prestao da izvršava zadaću, koja mu je bila dana, pa je Logički moralo doći do katastrofe. Izdavati dalje list u ovom smjeru značido bi uludo trošiti i novac i energiju, kad je već unaprijed jasno, da se time ne će postići nikakav efekt kod onih, za koje se list izdaje. T.o je bila glavna zapreka! koja je imperativno zahtijevala obustavu daljnjeg izdavanja lista. Da je naše financijalno stanje danas ipak razmjerno dobro, imamo da zahvalimo našim starijima, koji su uvijek sa simpatijama pratili razvoj »Gideona« i često mu u kritičnim časovima priskakali u pomoć novčanim doprinosima. Uzmem,o li sve te činjenice u obzir morat ćemo doći do uvjerenja, da je likvidacija »Gideona«, u formi kakav je u zadnjem svom stadiju bio, neizbježiva i gotovo bih rekao potrebna. No prije odluke treba da uvažimo još jedan momenat. Treba da razmislimo o samoj svrsi »Gideona« i potrebama koje su ga izazvale, i da promotrimo, da li su te potrebe još aktuelne, drugim riječima, da li je našoj omladini i danas još potreban časopis, i kakav oblik bi trebao da taj časopis dobije. Mislim, da je danas našoj omladini jedan časopis potrebniji nego ikada prije. Stanje omladine, koje je u mnogom samo odraz općenitih kulturnih prilika okolice ) zahtijeva energični i sistematski kulturni rad i odgoj omladine. Pretpostavljajući da su ,ovi moji izvodi ispravni, ja ću pokušati da u krupnim crtama prikazem oblik kakav bi trebao da ima budući omladinski časopis, a da bi mogao izvršiti sve ono, što se od njega danas traži i očekiva. Prije svega treba razmotriti sadašnji dio. Želimo li, da list
bude Da kulturnom nivou omladine, moramo dopustiti, da s u njemu štampaju stvari omladine, koje možda mijesu t onom nivou, koji bismo inače željeli da »Gideon« ima. Naći redigovanja lista u posljednje vrijeme bio takav, da osim m količine .omladinaca nije ostala omladina mogla učestvova i surađtjivati u listu. Nije mogla jednostavno zato, jer je nivi koji su nekolicina omladinaca umjetno držali na velikoj visij bio daleko previsok ) adabi ga omladina svojim rad,ovij mogla doseći. Da bi se prema vanjskom svijetu reprezentirao neobiči vispki duhovni stepen omladine, izdavao se omladinski čas pis, koji sa omladinom Jugoslavije nije imao ništa zajednički osim što ga je izdavala njena organizacija SŽOU. Treba sp štiti nivo lista na onu t,očku na kojoj se nalazi dan omladina. Time će porasti u omladini interes i volja za s radjivanje u listu, pa će tako otpasti sigurno i one neprestai borbe i brige za materijal i sadržaj svakoga broja. Vjerujei da će nivo biti mnogo niži, nego dosada, ali i mnogo istiniti Ne treba danas fiiozofirat o smjeru i tendencijama lis jer te će dati sama .omladina svojim radovima! I ako/ će ra položenje omladine biti takovo, da će ona zahtijevati da listu bude zagonetaka i šala, ima da bude i toga. Takav nj list mora biti mjerilo duševnoga nivoa omladine. Samo tal bit će to pravi omladinski časopis. Iskustvo nas ući, da izdavanje lista dvomjesečno^ ne p gadja pravu svrhu. Razmaci su preveliki. Ljudi jeđinostav nemaju ,od takvog lista gotovo nikakove koristi. List mo izlaziti, ako ne svakih 14 dana, a ono barem svakih mjes dana. Mislim, da bi bilo najkorisnije j kad bi list izlazio su kih 14 dana, jer bi time mogao mnogo jače djelovati na o goj mladine, nego kad bi izlazio u većim razmacima. Kakoj se list imao da zove, da li bi bilo 16 ili 24 strane, da li 1 format imao biti ovakav ili onakav nije najvažnije. »Gidec je neprestano bolovao na pomanjkanju pretplatnika, Opaž. se kako postepeno broj pretplatnika medju omladinom pa< To je takodjer dobro mjerilo za interes, koji medju omladina vlada za list. Uvjeren sam ) da bi broj pretplatnika muoj porasao, kada bi šira omladina dolšla također do izn žaja u saradjivanjiu za list; a svima nam je dobri poznato, i o broju pretplatnika ovise financije lista. Adminsiracija bi morala « temelja izmijeniti. Namjesto administritcra došao jedan odbor od 3 lica, koji bi vodio administraciji lista. Mi sto povjerenika iz milosti došli bi povjerenici ui plaću, o nosno procente. Možda će se ovo potonje mnogila činiti o umjesno, ali ne smijemo zaboraviti đa je pretplafe glavni d hodak svakog lista, a da su povjerenici oni, koii tu pretpla; skupljaju. Mi moramo povjerenike zaiteresovači za što re nije skupljanje pretplate čisto materijalnim sredstvima, kal ne bi übuduće skupljanje pretplate bilo o'isno o raspolož nju, mišljenju i ideološkom nazivanju pojidinih povjerenik Financijski dio mora biti uredjen do krajnosti merkantilističl ako ne želimo da nam i ovaj! list podje u pitanju financ putem dosadašnjega »Gideona«. List, ako jelimo, da bude ' čvrstim temeljima, me smije biti ovisan o milodarima prijate nego mora biti sposoban da živi samostalno ,od svojih red vi tih dohodaka, 1 1 Time bi u glavnom razložio, kakp si zamišljam naš o dući list. Jasno je, đa je to sve prikazano samo u krupnim i tama i da tu treba još mnogdšta potanje ursditi i popuniti, sve će to biti zadaća onih, koji će davati listu konačan ob. Svrha je ovih redaka, da se omladina zainteresira i za P važno' pitanje. Slet je na domaku, pa treba da se o to l ponešto misli, kako bismo u toj stvari mogli na sletu stvoi što korisnije i ispravnijc zaključke.
Oko ~Haaviva“
1 četvrto godište prebolio je »Haaviv«. Bilo je kriza, opasnih i manje opasnih, a sve ih je prešao. No do čvrstoga stalnoga zdravlja još nije mogao doci. Svaki čas prijeti opasnost, da opet dodje do krize, a tko zna, hoće I: i tu moći da preboli? Zaista je žalostan fakatt, što uvod u 'ogled te četvrte gogodline egzistenciji; »Haavliiva« mora da g.asS ovako. »Haaviv«, Hat jevrejske mladeži Jugoslavije, koji od pojedinca iziskuje midimalnu novčanu naplatu, mthtmum sv.jesne dužnosti, povlači se u neprestanoj boljetici u neprestanoj financijalno? krizi. Ovdje je omladina posvema zatajila. Svaki danas zna, da »Haaviv* u 96 procenata ovfjsll od pojedinih povjerenika. Bilo bi nezahvalno i nelijepo od nas, da u ono, što maramo ovdje da kažemo, uvlačimo i onu zaista tek nekolicinu vnijednh ljudi, koji su njihovu dužnost zaista shvatij* ozbiljno i zrelo i požrtvovnim radom to J dokazali. No većina omladine dokazala je, da je posvema nezrela. Tu se nije radilo ni o kakovom traženju srrijerova načela, n< o kakovoj borbi, tu je bio jednostavan, jasan apel na izvršenje jedne minimalne, pa i sitne dužnosti, ali koja je u potpunom izvršenju mogla da znači I mnogo \«e od pukoga vršenja dužnosti. »Haavftv« postao je bite židovskom djetetu, duši židovskog djeteta. On je često jedini faktor, koji židovskom djetetu da ; e nešto židovsko. Ali čemu ovdje govoriti o
vrijednosti našeg dječjeg lista, koju svaki poznaje, sv. priznaje a ipak ostaje skrštenih, ruku pa gleda i ne g!ei što li će biti. A treba Ij jasnijeg dokaza za' nerazumnu potreba židovskog djeteta ii nas nejgio B odgovor, što si ga dobili na drkulare, razaslane svim Oospojinskom i’ štviima Jugoslavrije, moleći ih za potporu, bilo propagandi bilo novčanom pripomoći? Na gotovo 100 cirkulara do smo kiao odgovor dvije isprike, dvije ili tri doznake bez i pratnog pisma, bez ijedne riječi, jedan veoma indigu ' otklon, i tek u Skop 1 j u našla se jedna gospodja, koja potpunoma razumjela naš apel: ona je »Haavivu« (našla 11 pretplatnika. »Haavivu« ne treba novčanih darova. »Haav.vu« tr samo pretplaitnika. Pretplatnika, jasno, ko# redo' plaćaju pretplatu. Zadaća, da se naciju pretplatnici, da se »Haavlv«, da se udomi u svakoj židovskoj kući gdje djece, bila je povjerena povjerenio-ma-omladincima. Bili ; uvjereni, da će oni, shvativši najbolje značenje jednoga dovskog dječjeg lista biti dorasli toj zadaći A začudo, su je je gotovo svi, sa zaista rijetkim iznimkama, ignor upravo udivljenja vrijednom lakoćom. A što naša onilac zapravo hoće? Ona traži pozitivnog realnog rada, a 11 Stini traženja predvidja ono, što joj je pred očima. A »* viv« stoji kao jedan omladinski pozitivom, jedini gotovo, taknut od svih ideoloških lutanja, A zar nije isto tako tc a zato Sislto tako vrijedno održati neštq na; životu, nego šiti, a ne graditi ništa? Nas ie ova godina mnogo naučila, N(edno se teku ne stiče bez boli. AH moramo ovdje da (istaknemo a naprt na jednoj liniji, jer su mnoge bogoštovne općne pokazale leresa i razumijevanja za nag list i da su u svojim sitima pretplaćivale siromašnu djecu, djelujući tako na c strane. A (to nas potiče, da se naredne godine obratni«
6
»Zt w
6
Slušajte RADIO koncerte na SILVERTOWN aparatima. Upotrebljujte samo originalne ENGLESKE TUDOR akumulatore Radio Silvertovvn. Sajmište 56. Telefon 23- 60.
ELECTRO-LUX Štrosmajerova 8. ZAGREB Telefon 29-24. Univerzalni aparat za čišćenje stanova Tražite besplatne i bezobvezne pokuse.