Židov

šio je KKL kao tada najvažniji financijalni instrur menat Cijonističke Organizacije sve zadaće na području kolonizatomoga rada. Kupovao je zenr ljište, isušivao, očistio ga od kamenja, natapao ga i predavao kolonistima, koje je opskrbio inventarom i potrebnim kapitalom. Tako su nastale farme Ben Šemen, Gan Smuel, Daganja A i Merhavja. K tome je pridošao rad pošnmljivanja (u glavnome naseobine, voćnjaci i eukaliptusova drveća) i do danas još uvijek ograničeni rad oko pomaganja i unapredjivanja gradske kolonizacije., KKL se naročito pobrinuo, da javnim zavodima kao što su škole (medju ostalima: hebrejskim gimnazijama u Tel Avivu i Jerusolirnu, obrtno-umjeaiičkoj školi u Jerusolirnu i tehnici u Hajfi) daje potrebito zemljište. KKL učes.vovao je i pri osnutku Tel Aviva, a isto tako kupio je on zemljišne za Hebrejski Univerzitet na Skopusovom brdu. Bezuvjetno je potrebno, da se pod vidom zdrave zemljišne politike proširuje gradski rad. KKL bio je dosad u neprestanom konflikiu izmedju potreba i mogućnosti. Budući da je seosko zemljište, prirodno, mnogo jeftinije od gradskoga, i da poljoprivreda ima biti osnovka svakoga} rada u Palestini, to se KKL u prvome redu bavio kupovanjem velikih seoskih areala; kupnja gradskih zemljišta bila je nužno zapostavljena, š.o se očitovalo kao vanredno neprilično, naročito za vrijeme rastuće spekulacije. U posljednje vrijeme KKL se snažno upirao, da proširi djelovanje na svim radnim područjima, a taj se napor očitovao u velikim kupnjama i kolosalnom povećanju prihoda. Prihodi KKL bili su u godini: 5682. 102.598 funti; u god. 5683. 114.152 funte: u god. 5684. 167.665 funti; u god. 5685. 260.336 funti i za god. 5686. bio je postavljen kontingent od 500.000, koji nije dostignut. Kad je Keren Hajesod započeo rad u Palestini, mogao se KKL, kao što je i potrebno za uspješan razvitak, da ograniči na pravo svoje radno polje. A ovamo spada: kupovanje zemljišta, njegovo amelioriranjo t. j. očišćenje od kamenja, isušenje i natapanje. Na tako pripravljenom zemljištu kolonizira KH. Pošumljivanje pridržao je KKL kao naročitu radnu granu. U tu se svrhu isključivo investiraju sredstva iz »darova za maslinova drveća«. Posjed KKL obuhvaća danas ca 200.000 dunama (jedan dunam je ca 1/u hektara). Posjed KKL se zadnjih godina znatno proširio. Najvažnije kupnje, što ih je KKL proveo, su one u dolini Jezreel (izmedju Sredozemnoga mora i Jordana uzduž željezničke pruge Hajfa-Cemah-Damask) i zatona kod mjesta Ako. Na zemljištu KKL osnovane su ove kolonije: a) U Judeji:

Kirjat Anavim (4025 dunama), Ben Šemen (2204 dunama), Hulda (1973 dunama), Nahlat Jehuda (1511 dunama), Kfar Malal (3016 dunama), Atarot (374 dunama), Beer Tuvija (775 dunama), Nes Cijona (2011 dunama). b) U Emek Jezreelu: Jadjur (3800 dunama), Nahalal (18.612 dunama), Džindžar (4473 dunama), Tel Adašim i Rub el Nasra,' MarkenhofCrifin (ukupno 15,474 dunama), Merhavja (7244 dunama). Ain Harod, Kfar Jeheskel, Geva, Tel Josef, Bet Alfa (ukupno 35.425 dunama). c) U Samar'ji: Tire (500 dunama), Qan Šmuel i Hedera (627), Karkur (2285 dunama). d) U Galileji: Hitin (4000 dunama), Kineret (3400 dunama), Daganija A. ii B. (3100 dunama). K lome/dolaze još 1. nove kupnje: u zatonu od Hajfe (Jidro, Nedjel, Harbač, Manije (ca, 20.000 du" nama). U dolini Jezrcel-Tcl Smam Djeda (ca 9000 dunama), Varkani, Knefas, Djebata, Tel Tura (27.553 dunama). 2. Manje kupnje kod tzv. kolo" nija« privatnogospodarskih kolonija i plantaža. Tu treba spomenuti jemenitske naseobine kod Petah Tikve, Rišon l’Cijona, Hedere i djevojačku farmu u blizini Tel Aviva. Konačno spada posjedu KKL niz kompleksa u gradovima, koji su pripravljeni dijelom za javne zgrade, a dijelom za vrtne gradove. Htjeli bismo konačno još upozoriti na dva područja, na kojima je KKL inaugurirao prve važne početke, a koje bi sad morale nastaviti i izgraditi druge cijonističke institucije. To je naseljivanje Židova iz l Jemena u već spomenutim kolonijama i priprava zemljišta «a radničke naseobine (Šhunot ovdim) kraj gradova. Naseljivanje Židova, koji su došli iz Jemena, spada medju najvažnije zadaće Ci-

onističke Organizacije. Jemenski Židov, budući da je naučen na klimatske prilike u Zemlji i da ima čedne zahtjeve, jest vanredno prikladan ljudski materijal, kojemu KKL utire put k stalnom našeljivanju. Radničke kuće, koje je KKL već podigao (medju ostalim u Hederi i Petah Tikvi) i priprava zemljišta za Šhunot ovdim doprinose ekonomskom sljubljivanju židovskoga radnika s Palestinom. LITERATURA: Dr. A, Granovski: Problemi zemljišne politike u Palestini (Jiidischer Verlag, Berlin). Sabiranja za Narodni Fond, praktični uvod, izdanje ii 'godine 1925. Darivanje za maslinovo drvo (1925. god.). Na zemljištu KKL-a, ilustnovana brošura (1925.). EHas Epstein; Osvajanje Emeka (1923.). Theodor Herzl; Milhemet Hajav od rabi Benjamina (hebrejski). > Kirjat Anavdm, 1924. (hebrejski). »Ktavim cijionim«, cijonistički članci prof. Schapire. Izdano godine 1925. povodom otvorenja hebrejskoga univerziteta i dana umijetnika i književnika za KKL. S. Kotler: Kercn Kajemet Leisrael, 1925. Mishar V’taasija, broj za turiste (april 1925,), Ključ k izgradnji Brec Jisraela, 1918, Džepni kalendar 5686. Jak. Ettinger, Nahalal 1 , 1924. Hasidska brošura: 1 hasidi podjoše u Erec Jisrael.

Metula kolonija na sjeveru Palestine. Zbog ove je kolonije korigirana sirsko-palestinska granica u korist Palestine

Ruthenbergova elektrana u Hajfi.

Ubilježi nas u knjigu zasluga

»Übilježi nas u knjigu sretna života, u knjigu spasenja; u sve zlatne knjige, u kojima bilježiš Ti božanskim slovima bitka i nestajanja sudbinu ljudi.« »Snažnim se odjekom uzvinjava ova molitva na Roš'Hašana iz ustiju milijuna Židova. Provaljuje kroz svih sedam kapija nebeskih u težnji da dodje k Tebi, što vječno saslušavaš i vječno daješ.« I u tim časovima otvorena je knjiga duša pred ljudima i pogled, koji upiru u nju, odaje nemilosrdnom jasnoćom šta su upisali na listove dobivene u nebeskoj historiji. A usne mole: »Übilježi nas u knjizi zasluga pobožnih.« Alj u knjizi duša prazne se stranice, na kojima bi trebala da budu übilježena dobra djela, da na dan velikoga računa zasvjedoče pred Gospodom za one, što ga mole.« Odvraćaju poglede od bezradosne slike svojih zakržljalih duša, pa, kad im se pogled uzvinuo, vidjaju, gdje se otvara sveta'škrinja, što krije torine svitke. A glas predmolitelja udara im o uši: »Milostivi Bože, iskaži Cijonu dobrotu veličajnog milosrdja Tvoga, izgradi opet zidine Jerusolimove!« Po sto i sto puta čuli su ove riječi, a usne ih njihove šaputahu opetovano bez svijesti ali danas bi, te im je njihov smisao prvi puta postao jasan. Pred njihovim očima uzdiglo se svetište u svoj svojoj krasoti okruženo vrtovima u cvatu, u

prostoru obrubljenom gustim šumama, gdje baršun mahovine utišava korak putnika i gdje vršci sa krošanja tihim šuštajem označuju blizinu svetišta. Kao sag šareni nanizale se njive bogate žitom pur nih klasova. Potoci vrludaju kroz sočne livade i rijeke opasuju kao srebrni rubovi divne nizine. Jer ljepota dolikuje Zemlji, što služi stanom za svetište. I sretni ljudi pridonose žrtve radosnice na oltare iskićene cvijećem. Mudraci uče u sjeni drveća i proroci se javljaju narodu kao nekoć . . • Gore do molitvenice stoji rabi i govori pred otvorenom škrinjom za toru: »I bi kad podje sveti kovčeg, te reče Mojsija; Digni se, Vječni, da se rasprše neprijatelji Tvoji i pobjegnu pred obrazom Tvojim, koji Te mrze. Jer iz Cijona polazi mudrost, a riječ Božja iz Jerusolima!« Kad podje kovčeg zavjetni kad ga ponesoše ispred naroda, što je iz galuta pošao u domovinu. Koliko je lijep bio put naroda sa svetim kovčegom. Ali nakon razorenja svetišta tumarao je židovski narod dvije hiljade godina bez svetoga kovčega. I Bog se ne podiže, da se rasprše neprr jatelji i da pobjegnu oni, koji ga'mrze. Jer put naroda, staze njegove nijesu vodile u Erec Jisrael. I sada u našim danima uzimaju mladi Židovi sveti tovar na svoja ledja i polaze u domovinu pustinjom mržnje drugih i hladnoće braće svoje, nesustalo, vjerujući u Boga. Narodu u djetinstvu dao je Bog jednom Mojsiju za vodju. Danas vodi On u svetosti svojoj narod, jer je godinama patnje i rasula postao narod taj prezrio i počeo da vene.

Ovdje treba vodje, koga je Mojsije zvao. »Di' gni se Vječni!« I Bog podje ispred njih, sinova ostarjela naroda, da po njima opet bude spominjano ime Izraelovo. Ponajbolji slušaju. Čita se sidra iz prve knjige Mojsijeve, glava 21. 7, što priča o čudesnom dogadjaju što se desio Abrahamui i Sari. Sto S°' dina bijaše star Abraham, kad mu Sara porodi Jichaka. »Bog mi je priuštio smijeh, čuje li tkogod, smijat će mi se«, reče Sara i jedva se usudila da vjeruje u novi život, što je niknuo u njenoj starosti. Ta Abraham je ostario a njegovi neprijatelji liko' vahu: »Sinovi će naši iznovice opraviti naša b°' žanstva, kad se stare glinene klade raspadnu u prah. A gdje je Abrahamu sin, da preuzme baštinu njegove nauke? Hagare Egipćanke sin na pola je tek sin njegova duha on ne može da bude čuvarom čiste vjere u Boga; a Sara nema djece, njeno je krilo usahlo.« Ali Vječni osramoti rugalice i krilo njeno oplodi. Čita se haftara priča o Elkanu i njegovo) ženi Hani, koja nije imala djece baš kao i Sara. P a joj.se rugala Pnina, koja je Elkanu, mužu svojem ll rodila sinove i kćeri. I ona dobi blagoslov rodjenJfc kad su neprijatelji njeni mislili te mogu da likuJ 11 I kao- što je Abraham, židovski otac žrtvovk 1 Jichaka Vječnomu, 1 , tako je i Hana, židovska ma.’k 3, posvetila dječaka svoga službi Vječnome. Mudrim izborom odredjene su obadvije P r da se čitaju( prvoga dana Roš-Hašane, jer u sva f* vremena likovali neprijatelji i rugali se Izraelu “ r

10

» ŽIDOV«

BROJ 37—38 t