Beogradske novine

Broj 2. PRILOG

Dan bugjenja Eugleske. Engleski je parlamenat z a k 1 j u č i o, da zavede opštu vojnu obvezu, i ako sa izvjesnim ograničenjem. Treba naročito poznavati Englesku, pa da se tek razume, kako mora da je mučna situacija u etigleskom narodu, kada se riješio, da učini i ovaj posljednji očajni korak. A engleskom je ustavu izrikom naglašeno, da engleski kralj, bez odobrenja parlamenta ne može da zavođi stajaću vojsku. Englezi su uvijek bili protivni zavogjenju vojske i vojne điscipline, tako da je u narodu duboko uvrežena ideja, da gragjansko pravo uvijek dolazi prije vojničke stege. A sada pak engleski premijer Asquith hoće engleskom donjem domu da iznese zakonski prijedlog o zavogjenju opšte vojne obveze. Borba za i protiv ovog zakonskog prjedloga, koji duboko zasijeca u englesku ustavnost, na koju su pak vrlo ponosni Englezi, vodi se već dugo u engleskom javnom mnijenju sa velikim ogorčenjem. Pravom Englezu je strašno, da se pokori volji drugoga, i pojam suborđinacije tako se protivi engleskoj prirodi, da se Englezi protiv nje bune svom jačinom svoga duha. Pri tom još dolazi, da je Engieska, u svima ratovima, koje je do sapa vodila, uvijek dobro prošla sa kupljenom vojskom, i nije se nikada ni pomišljalo na zavogjenje opšte vojne obveze. Englesko je zlato uvijek nalazilo narode, koji su svojn krv pristajali da prodaju za novac. Razumljivo je, što je engleski narod uvijek prezirao i sa visine gledao na svoga vojnika, koga je kupio, a sada pak engleski puk treba sam da obuče tu prezrenu uniformu, koja za Engleza ne predstavlja ništa dobro. Ktome treba dodati još nešto. Nezgodu opšte vojne obveze imati će da snosi u glavnome samo engleski srednji stalež, koji je do sada od rata osjećao samo prijatne posljeđice. Na bojištu se za sada nalazi samo plemstvo, iz čijih se redova skoro isključivo regrutovani časnici, i proleterijat, koji nema nikakva imanja, i koji nema ništa ni da izgubi. Engleski gragjanski krugovi drže pak čvrsto ideje: najslagje je pomoću otadžbinezaragjivati, jcdnim dijelom liferujući za državu, a drugim dijelom koristeći se što neutralne i neprijateljske zernlje zbog rata ne mogu da trguju sa inozemstvom. Za srednji stalež u Engleskoj bio je rat do sada samo prijatan i koristan pazar. Ali sađa dolazi A s q u i t h i hoće ovome da učini kraj. Za sada se traži samo od neoženjenih Engleza, da uzmu pušku u ruke i da brane otadžinu, ali kada opasnost za zemlju bude još veća, što se i sada već lako može predviđjeti, tražiti će se od sviju da stanu sa puškom u ruci na branik otadžbine. A onda će biti veliko pitanje, dali će „nmogo uvaženi" članovi

fieopadskB Novine

Utorak 4. januara 1916.

engleskog donjeg doma, i dalje nastojati na tome, da se rat produži dok centralne sile ne budu pobijegjene. Jer tek onda kada oni, koji danas donose odluke u Engleskoj, budu lično dovedeni u pitanje, viditi će sa koliko će oduševljenja Englezi nastaviti ratobornost, koja danas obuzima Englesku. Zavogjenje opšte vojne obveze, nesumnjivo je uđarilo kao grom iz vedra neba, poslije svtju lažnih saopštenja sa kojima je engleska vlada zavaljavala engleski narod. Jer kada se traži da svaki Englez sam brani svoju domovinu, mora najzad engleska vlada i da prizna, da sa dosadašnjim sredstvima nije pošlo za rukom, da se izvojuje pobjeda, ili bar i izvjesnost, da će pobjeda biti izvojevana. Vjerovatno je da će Asquith i Grev onoga dana kada će od engleskog naroda tražiti najveću žrtvu, biti primorani i da priznadu pravo stanje stvari. Taj dan biti će dan bugjenja za Engleslui, i ako će taj dan nesumnjivo biti vrlo težak i vrlo gorak. Englezi će ipak toga dana doći do saznanja, da neće biti Engleska i njeni saveznici oni, koji će diktovati mir. Toga će dana možda Englezi uvidjeti, u kakvoj se opasnosti nalazi i sama njihova kraljevina, i onda će možda Englez staviti na dnevni red pitanje, da li ne bi bilo bolje tražiti mogućnost sporazuma sa pobjednicima. Z a v o g'j e n j e o p š t e v o j n e o b v e z e u E g 1 e s k o j n a j j a s n i j e p o k a z u j e, t k o j e p o b j e d i 1 a c. Izgledi za opštu vojnu obvezu u Engleskoj. Borba je za opštu vojnu obvezu počela u Engleskoj još mnogo prije sadašnjeg evropskog rata, ali je ovo pitanje počelo življe da se pretresa u Engleskoj, tek od kako Engleska vuče batine za batinama, i iz jednog poraza pada u drugi. ,,Nužda“, veli jedna engleska poslovica, „sastavlja vrlo čudno drugtvo", i kada se posmatra kako danas neki engleski ministri idu pod ruku sa svojim nekadašnjim protivnicima, pristalicama opšte vojne obveze, uvigja se tek koliko iraa istine i stvarnosti u ovoj engleskoj poslovici. Prije su rata zastupali ideju opšte vojne obveze samo časnički aristokratski krugovi sa lordom Robertsom na čelu, a ovu ideju podupirali su samo neki liberali, koji su stajali blizu aristokratsko-časničkom krugu. Svi članovi vlade, koji su isticali ne samo svoje liberalno, nego i radikalno gledište, bili su oštri protivnici pokreta za opštu vojnu obvezu, i vjerovali su, da je potreba opšte vojne obveze dovoljno zamijenjena time, što su osnovane „teritorialne 11 čete. A koji je od ministara i dalje još htio da izigje na susretjonima što zahtjevahu zavogjenje opšte vojne obveze, dopuštao je, da se pomišlja na zavogjenje vojnog sistema sličnog onom u Svajcarskoj „Milizsystem“. Ali ovaj rat, i ratne nedaće, koje je u ratu morala pretrpjeti Engleska, učinio je mnogog liberalnog Engleza žučnim pobornikom militarista i zavogjenja opšte vojne obveze. Ali od onih narodnih ljudi, koji i pored sviju nedaća,

koja su zadesili Englesku, nije prišao vojnoj struji i dalje je ostao protivnik zavogjenja opšte vojne obveze na prvom mjestu dolazi g. A s q u i th. On za svoj visoki položaj ima da zahvali samo radikalizmu, a radikalizam se u Engieskoj nikada neće pomiriti sa idejoni zavogjenja opšte vojne obveze. Ali mi ipak nesmemo zaboraviti, da vlada g. Asqutha ne zastupa iste ideje, koje je zastupala prije rata. Miješanje je liberalnoradikalnih elemenata sa unionistima morala dovesti do razilaženja i raspre u pitanju o zavogjenju opšte vojne obveze, u toliko prije, što je do tog razilaženja moglo vrlo lako doći i u mnogo sitnijim pitanjima. Kada je Ijudima, kao što su Carzon i F. E. Smith dato, da kao ravnopravni sjede u vladi pored liberalnih članova, koji su još prije godinu i po dana smijerali da ih proglase za veleizdajnike prilikom pretresanja irskog pitanja, onda nije nimalo čudno, što je moglo doći do raspre u vladi, pa makar i u ratno vrijeme. Neki su staii otvoreno uz Asqutha, a neki su zastupali suprotno gledište. Creuse, M e K e n n a, R u n c i m a n, stari B i r r e 1 i Harcourt primorani su još porodičnim tradicijama, da se protive zavogjenju opšte vojne obveze, jer se to sasvim može smatrati kao skučavanje slobode. Henderzon, kao ministar radništva, razumije se, da je takogjer protivan zavogjenju opšte vojne obveze, jer englesko je radništvo uvijek samo plašeno opštom obvezom, kada se je htjela, da se izvrši kakva presija nad njim. Carson i Smith su pak najjači pobornici ideje zavogjenja opšte vojne obveze u Engleskoj. Oba ova čovjeka su bezobzirna u svojoj borbi, i ta njihova bezobzirnost nije bez razloga, jer je Engleska dovedena u vrlo težak položaj. Uz Carzona i Smitha stali su Walter Long i Austin Chamberlain, „sin velikog oca“, koji takogjer uvigja veliku opasnost u kojoj se Engleska nalazi. LIoyd George je pak u kabinetu najtipičnija ličnost, koja svima zadaje najviše straha. On zna, da je pametniji od sviju ostalih. Megjutim skrupula savjesti nema ni maio. Danas demokrata u pravorn smislu te riječi i protivnik militarizma, nije njemu nimalo teško, da već sutra, ako zato bude potrebe, da postane vojnički diktator i to od onih najgorih diktatora, koji narodna prava nezarezuju ni u šta, i ako je ranije svu svoju politiku osnivao na narodnim pravima. Koji će pravac pobijediti ? U redovnim prilikamabi nesumnjivo narod uvijek odnio pobjedu nad vladom, koja bi pokušala zavesti opšiu vojnu obvezu. Ali rat, a naročito rat kao što je ovaj, koji je iz temelja potresao englesko kraljevstvo, može učiniti da engleski narod primi i ono, što u mirno doba zacijeio nikad ne bi primio i odobrio. Ali ma kako se ovo pitanje riješilo, za Englesku je svejedno, jer kad bi Engleska sada i zavela opštu vojnu obvezu došla bi i suviše dockano za svojom vojskom; borba za i proti\ opšte vojne obveze u Engleskoj protegnuće se i poslije rata, koji se danas vodi u Evropi. O velikoj unutrašnoj borbi, koja se sada u Engleskoj vodi, stigli su ovi posljednji brzojavni izvještaji: Ainsterdam, i. januara. Cijela je Engleska u uzbugjenju, i ako do sada nije ni u koliko izmijenjena situacija. Henb e r z o n je izjavio, da je on savjetovao radničkoj stranci, da podupire vladu. Vlada je držala tajnu sjednicu, na kojoj je diskutovano o formuli, pod kojom će se zavesti opšta vojna obveza. Za sada se još ne zna, šta je riješeno. Zakonski projekti, koje je sastaviia koinisfja, koju je imenovao