Bitef

Dunajev

Aleksandar Dunajer je glarni režiser Moskorskog dramskog pozorìita na Maloj Bronoj. Pripada generacìji koja se formirala u zarista relìkog otadìbinskog rata. Bio je rojnik u tom rata, a umetnost režiranja, lim je skìnuo rojnilku uniformu, dośao je da studira u herojskom Lenjingradu. Docnije je mnogo putorao po zemlji. Reiirao je predstare u Saratoru, Voronježu, Krasnojarsku i Lroru. Vise godina bio je umetnilki rukorodioc Centralnog pozoriśta sorjetske armije u Moskri. 1968. godine postaje glarni režiser pozoriśta na Maloj Bronoj. Razvojni put orog umetnika obelezen je neumornim traganjem za lilnim naiinom izražavanja, metodom rada sa glumcima, težnjom da izrazi sroj pogled na umetnost i sroje miśljenje o sretu. Reiirao je preko 50 sarremenih i klasilnih pozoriśnih komada. Voli da otkrira nora knjizerna imena i da raskrsara nezasluieno zaborarljena dima ostrarenja ljudskog dulia. Nedarno, u pozoriśtu na Maloj Bronoj, A. Dunajer je protumalio Zlatne kočije od L. Leonora na jedan sasrim nor nalin, originalno i ratreno, a iza toga i poslednji komad A. Ostrorskog Nije za ovaj život, koji dotlę nije bio prikazan u pozoriśtu. Clama tema rezisera je, uprkos sremu, rat, u korne su Ijudi sticali duhorna iskustra kroz borbu protir zia i nasilja. V njegorim inscenacijama na ratne teme, kao i na teme o žirotu armije, reflektują se bitne karakteristike pobednilke nadje i njegov Immani star umetnika i gradanina sorjetske zemlje. Mogio bi se reli, da je uiinio riśe nego iko drugi u sorjetskom pozoriśtu u naśe rreme, kako bi ono najbolje śto postoji u ratnoj llteraturi ugledalo sretlosti pozornice i bilo isprilano i prikazano u pozoriśtu. Dunajer je reziser psiholośkog pozoriśta, toliko srojstvenog ruskoj scenskoj umetnosti. Odanosi ratnim temama karakteriśe veli brój njegorih ostrarenja, a ljudska reagoranja proulara u kritilnim i sudbonosnim sìtuacijama. I, upraro u u tome reziser otkrira neogranilene Ijudske mogućnosti i crpi socijalni i filozofski optimizam sroje umetnosti. Na festiralu BITEF-a Moskorsko dramsko pozoriśte na Maloj Bronoj prikazaće tragikomediju beloruskog dramaturga Andreja Makajonka Preki sud (komad napisan 1970). Po srom obliku Preki sud je narodni komad, a po zanru tragikomediju. Po srojoj suśtini to je uzbudljira IJudska prila o tragilnim zbiranjima ratnih dana, o ceni pobede. Predstaru Preki sud reiirao je A. Dunajer u saradnji sa glumcem L. Durorim, koji je istorremeno i no siląc glarne muśke uloge. Moskorsko pozoriśno udruzenje srakę godine odluluje o najboljem glumalkom radu protekle sezone. Interpretaciji L. Durava u ulozi Tereśko-Kolobka

u Prekom sudu priznato je prvo mesto za umetniiko ostrarenje moskovske sezone 1972. godine.

u Prekom sudu priznato je prvo mesto za umetnilko ostvarenje moskorske sezone 1972. godine.

Smeh ozbiljna stvar

Za Andreja Makajonka moie se reli da je ìzabrao težak źanr. U pozorištima naie zemlje daju se suda letìri njegova komada: Lavoviha u orbiti, Preki sud, Zatucani apostoł i Jezik za zube. A sre su to satiriine komedije! Andrej Jegororìl, zašto ste se opredelìli upraro za satira? Zato sto se lovelanstro, kroz smeh, oprašta od sroje prošlosti. .. Tako isto i ja, ako ne sa smehom, onda sa osmehom opraštam se od svoje proślosti. A onda rei sasrim ozbiljno, bez senke osmeha, nastavlja: I smeh je jedan od nalina da se übrza progres. Satira deluje doduśe bez narkozę, ali boi koji ona zadaje organizmu jeste lekorìti boi. Satira to je gorak, ali koristan, lak neophodan lek. Mogło bi se relì da se malo koji rod umetnosti, po snazi svog utìcaja, moie meriti sa satirom. Sta moie bili strašnije i poraznije za zio, od lìnjenice da smo ga prepoznalì ì javno ismejali? Socijalna mìsao naie satire ima za zadatak da ulvrsti komunistilke ideale, šibajući negativne pojare srake rrste. Virršćiranje putem poricanja. Sto vise sunce sìja, to jasnije raspoznajemo senke i razne mrlje i mrljìce. Satira je, ako holete, dokaz naseg optimìzma i druStrenog zdrarlja. Ako dopuśtamo sebi da se smejemo, da ismejavamo rlastite mane, znali da smo rrlo jaki, znali da duboko verujemo u sroje principe, svoje ideale, da verujemo u Ijude. Gde ì u kojoj kapitalistìikoj zemlji jedan satirilar osela relu podršku nego kod nas? Da, to moie da se potrrdi i linjenicama iz Vale Ulne biografie. Deputat Vrhornog Sovjeta republikę, na Vas pedesetì rodendan, Orden Rada Crvene Zastare urulio... Pa, i to je u nekoj meri podrška i podstrek za satini. .. Hteo bìh, međutim, da gororim o nelem dragoni. Kada se na kongresu partije ili plenumu porede rei o literaturì, o njenoj ogromnoj ulozì u raspìtaranju loreka rada, o prìkaziranju najvelih dostignula tog loreka u izgradnji norog druśtra, istorremeno se podrlali i neminornost razritka svili ridava krìtike i samokrìtìke. Posetite neku otvorenu sednicu rejonskog odhora ili pokrajinskog komitetu partije, ì bilete svedok konstruktìvne krìtike, iz koje lete se ureriti, da smo mi satirìlarì daleko zaostali ìza nje. To je talno. Ali, istinì za rolju, i kod nas postoje

i ìjudì, koji se prema satiri odnose sa nepoverenjem. Meni se lini, da to nepoverenje potile od pogreśnog shvatanja funkcìje umetnosti, podrazumerajulì tu i komediju i satira. Ti Ijudi u srakom umetničkom dela traze na prvom mesta ìnstrukcìje voli oro, nemoj da radiś ono. A namena umetnosti je drugaiija. Ako je a pitanju rešavanje nekog problema, dramatilar prirlači pažnju druśtra apelujući na naśu surest, naša osećanja, naśe srce. Deśara se ponekad, da naidete na gledaoce i kritićare koji će, pośle prikazane satirićne komedije, kategorićno izjariti: u žirotu se tako neśto ne deśara! —Tako gorore, sigurno, i prototipori rasili junaka, koji nipośto ne zele da ride sebe u praroj boji? I ne samo oni, nego i Ijudi koji ne razumeju prirodu umetnosti, koją se zasnira na »preurelićaranju« i »zaoštraranju«. » Malo koja ptica moie da doleti do sredine Dnepra. ..« Sta je to drugo, nego hiperbola? Ali ona nas ne śokira. Ili joś oro : oJa pamtìm onaj divan čas, bada si se pojarila kao trenutni san, kao duh ciste lepote«. Hiperbola, koja odzranja u duši. Hiperbola, zaoštravanje, groteska (a ponekad moída i lista farsa), to je suśtina komikę, bit satire. Ako podrlali i zaośtrara neku karakteristiinu osobinu komedije, autor sarnim tim odreduje sroj star prema heroju. Dobro je, tim porodom, u srom ilanku rekao glarni reziser Moskorskog pozoriśta satire V. Plulek: Upisati njoj (satiri) tako nešto u greh isto je što i kritikovati mikroskop, zato što jako ’preuveličava’ razmere mikroba, umesto da ga prikaže u prirodnoj veličini. Mikroba treba ugledati, inače ne bi se mogio boriti protiv njega. S glediSta reroratnole, tìpora kao ìto je Pobedonosìkor u žirotu nije ni bilo. Medutim, koliko je birokrata prepoznalo sebe u njegorom liku, zahvaljujuli hiperboli i groteski! Kakar je Vaš star u pogledu spora izmedu dramatilara i kritilara o medusobnom odnosu pozitivnog i negativnog u satirilnoj komediji? Mislim da tu uopšte nema mesta nekim rasprarama, posto u umetnosti nema i ne moie bili striktnih propisa, srazmera i gotorih recepata. Umetnost to je stalno otkriranje norog. Nifi se moie donositi sud o društru, na osnoru jednog umetnilkog ost var enja, a pogotoru ako se radi o satiri. Bilo koje delo, pa makar da se radi i o reorna uspelom, otkriva samo jednu pojaru ìli kompleks srodnih pojara. Za prikaziranje celorìte i mnogostrane slike društrenog žirota, potrebna je angažoranost celokupne literature i umetnosti. Na osnoru srega Ito ste rekli, moie li se zakIjuliti da je moguće postojanje neke komedije, u kojoj bi svi ulesnici bili negatimi tipori? Zaśto da ne. Zar ne postoji satiriina komedija u kojoj se radi, recimo, o bandi lopora u krìtìinoj sìtuaciji, kada njihov zìrotpodsela na rat skorpiona u teglì? Ono giamo u satirilnoj komediji nije matematika, nifi pravilna srazmera izmedu pozitivnih i negativnih junaka, rei star autora (a zatim ì star rezisera i pozorišta u celini). U ime lega se pile komad? Sta on parile, a sta Ititi? Nìko pamctan nele pomìslìtì da »Kupatilo« V. Majakovskog propagira birokratìzam, samo zato ito Je gluma lilnost tog komada Pobedonosìkor ! Clami junak satire to je smeli, smeh koji unista va zio, koji uzdize loreka. Satirilar nije posmatrai sa strane, nije neka podrugljira lilnost, nego borac ì gradanin svoje zemlje. Kao i pisac koji pile dela sa pozitirnim sadrìajem, njegov jedini zadatak Je da doprìnese društrenom dobru, da vaspitara loreka, da ga lini jalim, odvaznìjim, da homo bogatìjìm i plemenitijim. Izlaìuli poruzì neznanje, licemerstvo, birokratìzam, konzerva-

80