Bitef

t imo st i malograđanštinu (ko bi mogao reći, da su ti paraci kod nas tei iskor enjenì?) , satiričar ućtršćuje naše komunističke ideale. Njegoro straralaštvo, po srojim starorima, nalazi se na granici klasnog. Potencirajući donekle suštinu pitanja, mogio bi se reći i orako: ako Afanasij Salinski u srom straralaštvu uzdiže Dobro ja ga u srojim komadima branim. Ślazem se sa Varna, mada mislìm da se nipošto ne bi smelo ma kojoj satiri pružiti podrška i podsticaj. —• To je očigledno ! U poslednje rreme, kod nas su došle do izražaja pseudokomedije, u suśtini šuplje komedije. Naia lost, pisali su ih, kao po prarilu, Ijudi iskusni u dramaturgiji, zanatski izreihani. Ali, u njima se radi o. . . recimo, ekseru u potpetici nekog gradanina. Ne, ja nìsam protir humoru i smeha. Zadatak komedije je, medutim, da sadrzi neku relìku misao, a ne da golica žirce malograda nina. Bez ideje nema umetnosti, postoji samo njen falsifikat. Treba reći, da je uloga pozorista i dramatićara u naśe doba izuzetno odgororna. Hiljade Ijudi dolaze srako reće da čuju i da rìde predstaru. Pitam se, imamo lì prato da lim hiljadama Ijudi oduzimamo tri sata recernjeg rremena, tri sata njihorog žirota ? Sta im nudimo? Kakre ideje i problème? Zahteri sarremenog ioreka su parasti, postao je obrazoraniji, kulturniji, pametniji, šablonske ideje nisu mu potrebne. Da hi mu se obezbedio maksimum onoga, ito jedna relika umetnost mora da pruži ioreka,

pisać mora mnogo toga da zna, mora da prodire u datine čovekove duše i da otkrìje njena bogatstva. A to nije nìmalo lako. Sraki put ja razmišljam o tome pred neìspisanìm listom papiro. . . Završarali smo oraj razgovor o komediji i satiri arece, pośle gledanja telerizijskog filma, čiji je scenario, po motìrima iz Pavlinke, napisao Andrej Jegororìé. Ne postoje na svela otrovnìje, urredIjivije i duhovitije reči, koję je tog recera izgororio Andrej Makajonok: na račun Andreja Makajonka, kritìkujuéi ga kao svenaristu. Znači, biće još srežilt, sadržajnih, oštrih i reselih komedija.

A'. Matukovski

Makajonok

Makako to zvučalo smešno, ali ja sam opet napisao komediju. Eto, kakva mi se dogodila tragedija

reče jednom pred televìzijskim kamerama Andrej Makajonok. Tragedija jednog komediografa? Pa ipak, paradoks je manji nego što bi se na prvì pogled mogio pretpostaviti. Ako se uzme da je dramaturgìja najteìi vid literature, onda je komedija, možda, najslozeniji žanr dramaturgìje. Utoliko pre, ako komedija nosi u sebi tragični sukob. Komadi Makajonoka Preki sud i Zatucani apostoł oličavaju sve ono novo, cime se odlikuje naša višenacionalna dramaturgìja. Ne odvajajući se od narodnik osnova i nacionalnih osobina pojedinih karaktera, pisci bratskih republika sve aktivnije nastoje da pronađu rešenja internacionalne problematike i pokreću ona životna pitanja, koją interesują naš naród, pa i celokupno progresirno čovečanstvo. Nagoveštaje novog vidimo i u beloruskoj dramaturgiji, koju dostojno zastupa Andrej Makajonok. Patetika dramaturgìje Makajonoka odražava se u dijalektičkoj sprezi potvrđivanja dobrote i izobličavanja poroka. Kao po provila, njegovì omiljenì heroji, pored barbe protiv zia teze da dostignu ideale i moralno savršenstvo. Andrej Makajonok zaseca u stvarnost perom satiricara i ìzvlaci iz nje teme i likove, koji se ìnule tako nerado pojavljuju pod reflektorom komedije. Pored ostalog, vìsoka patetika umetnika siiti ga od površnog prìlaienja dogadajima i povodenja za prividno tačnim lìnjenicama. Iznad svega, nas, rnoźda, uzbuduje ì privlači zìvotna radost kaja izbija iz stvaralaštva Makajonka. Ona lici na sunce. Jer, iako je sunce ponekad zaklonjeno oblacima, mi ipak znamo da ono postoji i oseéamo njegovu prìsutnost. A kada se oblaci raziđu, život ponevo procveta pod njegovìm zracima. Značaj svega je utoliko veci, sto se ovde radi o satiri i satiriiaru. Vìdeti u zivotu ono lepo, zapažati novo i tek rodeno, otvarati horizonte buduénostì nìje u oprečnosti sa zadatkom satiricara, naprotiv, to ga Uni još veéìm i vaspitno znaiajnìjim. Humor to je posebni dar, kojim Andrej Makajonok suvereno vlada. Cas se osmehuje izronično ili gorko ili se iskreno smeje na račun prošlosti i njenih preterivanja, ukazujući prstom na njih. Po prirodi svoje nadarenosti, Makajonok je novator. Novator je po pitanjima problematike komada, rasporeda dramskih efekata, kao i scenskog oblikovanja svojih delà. Svaki komad dramaturga sadržavao je ostar konflikt, narušavao mir i unosio nešto suštinski novo u pozorišni repertoar našeg doba. Tako, na primer, komedija Andreja Makajonoka Izvinite, molim vas privukla je sveopštu pažnju. Već sutradan, poste predstave ove komedije u pozorištu Sovjetske armije, imena mnogih lilnosti postala su sinonimi za pojedine ljudske karakteristìke. Sve njegove lilnosti bilo one koje ìsmejava, ili kojìma se divi obični su Ijudi. Njihove sudbine i 7 taravi potila iz dubina narodnog bica i životnih prilika onog doba. Nadarenost pisca sastojì se upravo u tome sto se on, ne odvajajulì heroje od njihove ìivotne sredine, tako iskreno divi njìhovìm vrlinama i tako strašno mrzi njihove poroke, da se svakidašnji život pretvara u satira, a sve sto je bilo obično postaje specìjilno. Komedija Andreja Makajonoka Levoniha u orbiti prikazana je, doduše, pre vise godina na pozornicama naie zemlje, ali vrednost tog dela saačuvana je i do naših dana. U njemu, koristeći zaplet komedije, pisać uYodi nove kosmičke reči. Ljudi aktivnog gradanskog temperamenta ulazili su u orbita društvene delatnosti, a sa nje su sdazili îivoti posednika i lihvara, ogrezlih u liinom vlasništvu i ličnoj korist i. Podsetimo se, kao neleg

81