Bitef

monologa preiasnog oca Don Luisa, uz lupnjavu i ruganje kotrljaju prvo jedan manji toiak, a onda ogroman i težak: kao toikom preko prebachanja, toikom preko osećaja preiasnog ; oni su spljoš-1 lenì, prikovanì. Mazika koja prati predstavu nije iz Molìjerovog doba, nije muzika dvorskih proslava, nije od Lille-a, vet starija i anonimnija. I osnovnu melodiju jednostavnu i naivnu muziiku frazu neprestano ponavljaju deiji glasovì. Znaii, reźiser ovde nastupa kao moralista. Njegove moralne pouke su iskrene. Kada se Don Žuan za vreme monologa Sganarela (a Sganarel za vreme monologa Don Zuana) spust a u gleda liste i obi lazi ga, dok ga onaj sa bine prati pogledom u raznim mestima mračne dvorane i upućuje mu svoje reii, reźiser ne samo što narušava statiku monologa, nego još i uvlaii sve gledaoce u orbita tog monologa, postiźuii njegova zvuinost na svakom mesta, za svakog gledaoca, u celoj dvorani, za sve odjednom. Gledaoci moraju da iuju i da donesu svoj sud, jer oni predstavljaju najviSeg sudiju, poslednju ìnstancu spora. A kakva je moralna pouka? U iemu je parabola? U tome što je jedan slabií sam sebe upropastìo. Nikakve mìstike, nema nìieg mprirodnog u predstavi. Mi ne vidimo ni da je kip dao znak glavom, ne vidimo ni sablast, pani smrt sa kosom. U stvari, nema nikakvog kipa. U kutu Don Źuana dolazi neki neugledan iovek,jednostavno obućen, kao ì sve ostale liinostì. Sasvìm obiian, obiinìji iak od svih ostalih, neobeleźen nekim znakom iuda. Svakodnevnog glasa i osmeha. Daj ruku bezbojnim glasom govorì on. Ali, iìm Don Žuan dodìrne tu obiinu ruku, njega kao da stvarno ispunjava grobna hladnota smrtì ì on, za trenutak, prati kako ga ona obuzima, a onda pada kao pokošen, jedva stiźući da prìnese ruku sreu. To nije iudo u nasìm oiima, vet neki psihološki eksperiment. Poznato je, naime, da u dodiru sa hladnim metalom, iovek może da dobije neku vrstu opekotine, ako se zaista nada toj opekotini, ako je übeđen da te dodìrnuti usijanì metal. Život Don Źuana u predstavì Efrosa to je išiekivanje kazne, iščekivanje smrtì, zato je i dovoljan jedan obiian pokret ruke, pa da kazna bude izvršena. Kazna, kojotri sam sebe każnjava. Slučaj Don Žuana a istorìji svetske knjiíevnosti, u svim razradama ove legende, oduvek je bio sluiaj izuzetnosti. Nije bez osnova, sto je taj lik bìo tako drag romantìiarima. Neobiinost predstave Efrosa (zato je i izabran żanr parabole) sastoji se naprotiv u tome, što je sluiaj Don Źuana, pored sve svoje izuzetnosti, sasvìm tipiian. Kao nešto principijelno za ovu predstavu izgleda nam zato i prisutnost dveju ekipa izvodaia: ne jedne, nego bas dve, sa dva sasvim razliiita tipa heroja, koje reźiser dovodi do tragiinog f inala. Oba Don Źuana (N. Volkov i M. Kozakov) nalaze se u stalnom išiekivanju odmazde, jer ne Źive u składu sa svojom savešću. Don Źuan bi hteo da iìvi drugaiìje, ali ne może - njega je zahvatila i povukla za sobom bujica života, svakodnevna uskomeSanost, obaveza da se saiuva reputacìja ioveka o kome čak i vrapei na krovu cvrkuću, strašna snaga inercìje. Don Źuan razvratnìk. Don Źuan zavodnik. Daleko od toga. Sve je to samo rekla-kazala, prazna opna. Heroju Kozakovu je odavno ponestalo snage . i źelje da takvu reputacìju podržava. Ispod kovr- . dove perike umorna znojava tela. Ne trebaju mu . te iene, ali nema se kud one ga proganjaju. Ne , stìie Još ni da spomene mlade lepotìce u svom ì monologu iz prvog Una a one su vet tu, dve lepuškaste seljaniice, oiekuje njegovu paźnju, , promiiu mu pred oiima, saplitu ga, odvlaie od i monologa. Prisustvo napuštene Elvìre fisti ga za '

• sve vreme predstave. A tu je još i zaljubljeni par znači, tuđa lepotica ne sme se ispustiti iz ruku. Čak su i fenjeri na pozornici okićeni raskošnim devojačkim suknjicama i kapicama. . . Da se ■ rastrgne! I on se stvarno rastrze, jur eći na sledeći pozìv već sasvim refleksno kao davo iz kutije kada se prìtìsne na dugme. Njegovì pokreti dobìjaju kar akter nekog manìjastva samo po pravoj liniji, bez suvišnih reel. To su vet grčevi. Nije ni cado sto je Don Žuan Kozakov razdražljiv, agresìvan. Ni njemu se sve to ne svida, ali kad je vet takav, do kraja te bruniti svoje pravo da bade takav ì takav te ostati do smrtì. Sileno matevaocu, spreman je u svakom trenutku da odbije udarac i prede u napad na pretasnog, na Sganarela, Elviru, sudbìnu. .. Volkov je drugačiji. Bezazlenìji je, mekši, lakše se savlađuje. Njegova sklonost je manje agresìvna. Po temperamentu to je Oblomov. Kao ni Oblomov, ni on ne moie da prekine inereiju. Samo Sto to nije mima inereija, vet inereija veverìce u točku. I, ako se Kozakov u monologu prvog tina očajnički brani od zadovoljstava, da bi se teško mogli nati oponenti kojì bi se usudili da ga tog trenutka razuveravaju, Volkov izgovara to isto umorno i übedljivo: Dao bih deset hiljada srdaca, da ih imam to je rećeno sasvìm iskreno. Nemojte se zbog mene svadati, ja sam opšte dobro, podelite me mimo to je njegov kontekst. Nesreta je samo u tome, sto on nema nijedno sree, tačnije rečeno ono je atrofirgno. Don Žuan ziri svoj život bez srea. U najuzbudljìvìjim trenucima Volkov pokušava snagom volje da probudi to svoje mlitavo sree, da ga razdrma. Te njegove mutue napore oseiamo za vreme drugog prizora sa Elvirom i za vreme monologa Sganarela, ali ovi napori su jalovi i zavrsavaju se neizbeino ośtrim reiima Don Žuana uputenìh sagovorniku. U predstavì, tragedija Don Žuana sastojì se u tome, sto on oseća tu poraznu prazninu, tu mrtvu zonu i skoro nagonskì pokušava da je popunì igrom ( makar i sa sarnim sobom), sa psihološkim eksperìmentima svake vrste. Zato se epìzode komada pojavljuju pred nama u sasvim novom svetlu, epizode za koje se obìtno każe da prikazuju Don Žuana sa osobinama Tartifa. U predstavì ni Volkov, ni Kozakov nisu hipokrite, oni sasvim ozbiljno navlate odete kajanja, smirenosti,poboinosti i ozbiljno pokušavaju da übede sebe u ono sto pritaju drugìma. Svako prema svojoj prirodi: Kozakov utoliko energitnije, ukolìko je manje übeden i koliko je veta očekivana reakcija, a Volkov - zbunjeno, nezavisno od ishoda njegove lì ine sudbine, s iskonskim osetanjem potpune uzaludnosti makakvog preduzetog pokutują. Taj osetaj bezìzlaznosti kod Volkova zasniva se na tome, sto on ne veruje ni u sta, nifi te ìkada moti da veruje. Kod njega ne postoji taj strali od neba, prìsutan kod Kozakova. Čudo sa kipom, kojì Mima glavom nije ga navelo da ititi Sganarela zatvarajuti mu oii, vet preobilje vere. On nije . racionalista, kojì veruje samo u ono sto je dva pitta dva ietìri, naprotiv, on je subjektìvnì idealista koji . nosi u sebi sav ohjektìvnì svet kao teret, sam je sebi sudija, sani odmazda. Nasuprot njemu, kod Kozakova postoji otta zabranjena oblast nebo, o njemu ne zeli da razgovara: »Dosta, dosta, lo je stvar koja se lice samo mene ì neba « ali o kojoj stalno razmiślja i celo vreme potajno trazi potvrdu i njenog postojanja, kako u prizoru sa Prosjakom, j tako i u susretu sa Komodorom. Pa ipak, ovii na i izgled principìjelnu razliku izmedu dva Don Żuana . (jedan veruje, drugi ne veruje), reiiser uvodi moida . sa numerom da prikaže kako je ta razlika, na kraju i krajeva beznaiajna. Kao kod Aragona, onaj koji je i verovao u nebo i onaj koji nije verovao u njega j

■ obojica završavaju na isti način. Za Efrosa nije vise . raźan odgovor na prastaro pìtanje: da lì Don Žuan i veruje ili ne, pitanje koje je toliko zaokupljalo fran• cuske istraživače u vezì sa predstavama Žuvea i ' Vilara, jer a njegovoj predstavì Don Žuan se ■ nìiemu ne suprotstavlja, niti je na nekoga khan : ni na boga, ni na nebo, ni na sudbìnu. Nije to ni , heroizam otpora, ni samouništenje, jedino su slabost 1 i zamor njegova sudbina. U stvari, ree je o degeneracìji Don Źuana, koga reźiser žali, ali i prikazuje • u pravom svetlu. U racionalnu Molijerovu dramaturgiju reźiser današnje pre dst ave unosi Čehovljev kontekst, drugi plan, a konvencìonalnu gluma Molìjerovog pozorista zamenjuje psihološkom glumom. Don Źuan, Volkov, stalno govorì jedno, a misti nešto sasvìm drugo. U duśama heroja predstave odigravaju se znatno složeniji procesi, neadekvatnì za ìskazivanje recima, Oiìgledna potvrda ove neadekvatnostìpredstavlja neslaganje u opisu spoljašnosti Don Žuana kod Molìjera ì njegovog stvarnog izgleda. Tako, na primer, Pjero priča Šarloti o napuderìsanim loknama, zlotom vezenoj odeći, širokim rukavima, obilju traka i dugmadi, rupičastom okovratnìku, nekom haljetku umesto muškog kaputa i o mnoštvu drugìh detalja vrlo komplikovanog kostìma Don Zuana, a na bina izlazi Volkov u nekoj grubo j odeći, maltene rukom tkanoj, obiinoj beloj košulji, običnim pantalonama do kolena i bez ikakve perike. . . Od Dostojevskog u ovoj predstavì postoji (u jednom od izvodaékih sostava) tema o deiacìma u interpretacji Elvirine brace, don Karlosa i don Alonsa, koja odudara od dulia tog komada. Umesto Molijeru mrskìh markiziéa, sa njihovim pretenzijama, beskrajnim i vìsokoparnim raspravama o casti i duinosti, sa njihovim robovanjem plemiéskim predrasudama kao nekom idolu mi vidimo postene, vatrene i plemenite mladiće, skoro đečake (V. Lakìrev ì G. Sajfulin), odane, pre svega, uzvišenim idealìma pravìinosti i humanostì. Žao mi je što sino u zavadi tuìno priznaje DonŻuan, Kozakov. Njegov susret sa mladićima, to je susret vatrene mladosti i rano ugašene zrelosti, opomena i prekor. Na iahst, ova dima scena je sasvim propala u drugom izvođačkom sastavu. Do toga je došlo jer se izmedu Volkova i Kruglog (don Karlosa) ne oseća razlika ni u godinama, ni u pogledu na svet. Krugli samo izgovara ono, u sta Sajfus, don Kariös, veruje. Iz toga se rodio dijalog između dvojice lice mera i nijednog t renut ka se izmedu Don Źuana i mladića nije rodila źelja za prijateljstvom, za uzajamnim zbliiavanjem. Sreli se, pa se razišli. Od Dostojevskog potiče i rešenje čuvene scene sa Prosjakom. Glumcì je interpretiraju kao prizor najnapetijeg psihološkog dvoboja, nemilosrdnog u razgolìéenostì Ijudskih ispoljavanja, od iìjeg ishoda zavisi sve iìvot, smrt, cast. Sve je tu stavljeno na kartu, sve dovedeno do paroksizma. Kod Dostojevskog takve scene završavaju se bilo zločinom, bilo prìznanjem zločina. To je dvoboj u ime više pravde, podjednako težak za sve učesnike, ali i neizbežan: Don Žuan mora da zna, postoji li joś na svetu savest i da li se još moie sresti čovek, koji svoju savest neće izneveriti, neée poremetiti svoju unutrašnju harmoniju, iak ni za zlatan luidor. Opravo zbog sfida pred sarnim sobom, zbog povredenogponosa, pobedeni u orom dvoboju, DonŽuan, hit a u drugi dvoboj, kada se upoznaje sa don Karlosom, i ponovo dozivljava poraz. Za klasičnu dramaturgiju sa njenim komplikovanim sistemom ravnoteie, kao finalna karakteristika dominirala je prisutnost idejnog oponenta glavnom heroju u svakom komadu. Molijerov »Don Žuan« je u tom pogledu oduvek izazhao rasprave. Taj

94