Bitef

Hteo sam da upoznam jednu socijalističku zemlju, a i teatar Bertolda Brehta, pa sam svoj boravak ovde iskoristio proučavajući obe oblasti da bih stečena znanja i iskustva mogao śto рге da primenim kod kuće. U svom pozoriśnom radu u Čileu bio sam pod velikim uticajem Brehta. Citao sam njegove komade, ali mi je njegova teorija bila potpuno nepoznata, pošto nismo imali prevode njegovih delà. Brehtov dijalektički način posmatranja, njegov zahtev da se svet ne tumači, več da se u teatru prikaže njegova promenljivost - sve nam je to bilo blisko. Neposredno pred odlazak iz zemlje otpočeli smo rad sa rediteljkom Virhinijom Gruter (Virginia Grutter) iz Kosta Rike (Costa Rica), koja je studirala u Demokratskoj Republic! Nemaćkoj: radili smo, nairae, na Brehtovora komadu „Puške gospodę Karar“, ali nismo uspeli da ga završimo. Kad ste pre deset godina stigli u Demokratsku Republiku Nemaćku, niste poznavali nikoga, a i sredina i jezik bili su vam potpuno strani. Ipak, u meduvremenu ste uspeli da se predstavite kao samosvojan, maštovit reditelj, koji se potvrdio na medunarodnom planu. Od 1980. radite u

Berliner Ansamblu. Kako je tekao vas razvojni put? Kad smo došli u Demokratsku Republiku Nemačku, iznenadio nas je izuzetno prijateljski prijem. Osvojila nas je velikodušna podrśka... To nas je ohrabrilo i dało nam snage za novi početak. Ipak, bilo nam je potrebno mnogo vremena da savladamo lićni problem, izazvan ćinjenicom da su nas gledali sa izvesnom vrstom divljenja zbog našeg patriotizraa. A mi se nismo osećali kao junaci veé kao sasvim obični Ijudi, sa svim manama i vrlinama. U svojoj zemlji zalagali smo se za normalan život, život u miru, za čovečnost i društveni progres, a doživeli smo poraź. Veoma brzo ste ponovo počeli da radite u svojoj profesiji? Nas je Narodno pozorište u Rostoku pripojilo sebi kao Teatro Lautaro i, uz pomoć nemačkih kolega, omogućilo nam da osmislimo svoje prisustvo. Svoju prvu režiju posvetili smo Pablu Nerudi, prikazavši scensku verziju njegovog Velikog speva, u kome je opevana istorija borbe naše radničke klasę, kao i reakcionarni masakr! izvršeni četrdesetih i pedesetih godina ovoga veka, u Salpater pustinji Pasagve. Zatim sledi prvo izvođenje.komada Noć vojnika Karlosa

Serdasa (Carlos Cerdas), koji govori 0 najnovijim dogadajima u Cileu, otkrivajući pozadinu izdaje koja je i dovela do pada narodne vlasti. Jednu čileansku adaptaciju Kruga kredom igrali smo i za decu. Kako u to vreme nismo vladali nemaćkim jezikom, nalazili smo slikovita rešenja i kroz bogatstvo radnje i pokreta sporazumevali se sa tom novom publikom. Na osnovu tih režija, koję su za mene bile samo pokušaji - pošto je moje profesjonalno obrazovanje obuhvatalo samo oblast glume - upućen sam na Institut za režiju. Za mene, koji sam odavno ostavio za sobom studentsko doba, ponovo je počelo razdoblje intenzivnog učenja. Izuzetno značajno bilo je tó što su moja dva profesora Vekvert (Wekwerth) i Tenšert (Tenschert) - izvanredni poznavaoci 1 stručnjaci u oblasti pozorišne režije. Obojica su me tokom studija uzeli za asistenta, postavljajući Galileo Galileja i Veliku slobodu na scenu Berliner ansambla. Imao sam sreću da su i docenli Instituta, kao i kolege student!, uvek bili spremni da mi sa mnogo strpljenja pomognu, kako bih što bolje razumeo sve što je bilo potrebno da naućim, a i da tačnije formulišem sopstvena shvatanja. Da li ste smatrali da ste dostigli svoj

cilj postavljajući, kao diplomski rad, Brehtov huzetak i pravilo na scenu Berliner Ansambia; a i kada ste, zatim, u istom pozorištu dobili stalni angažman? Dok sam bio u Cileu, Berliner ansambl mi se činio kao neostvariv san. Sada, suočen sa ostvarljivošću toga sna, oklevao sam da potpišem ugovor, osećajući poštovanje prema tradicijama i uzoru koji je ova kuča predstavljala. Osim toga, znao sam kolika je odgovornost koju odjednom treba da preuzmem kako bih opstao u takvim uslovima. Za vreme proba doživeo sam izvanredne stvaralačke trenutke, uspostavio prijateljske odnose sa glumcima, vodeći sa njima višečasovne razgovore o zajedničkim problemima. Na pozornici smo se desto sporazumevali samo pogledima. Od samog početka, verujući u Brehtov tekst, rekli smo sebi da ova priča mora da bude iskazana sasvim jednostavnirn sredstviraa, uz Salu i radost igre. Na primeru trgovca koji goni svojega slugu da u trci kroz pustinju bude brži od karavana - kako bi mogao da iskoristi prvenstvo dolaska na cilj - pokazano je koliko jedan eksploatatorski sistem štetno utiče na duh i životni stav ljudi. Vi ste za ovaj poučni komad našli je-

37