Borba, May 21, 1994, page 18

Vili

Ko Je gospođica „O“, svedok

odvezli specijalnim avionom u Pariz. U Parizu je po sopstvenom priznanju primljena

ostoji na kraju ovog teksta koji drugi put objavljujemo jedan vic koji glasi: Р — Kako pametni Bosanac zove glupog?

Odgovor je: А — Telefonom iz inostranstva.

Tekst koji je izišao u Nedeljnoj Borbi 7. 05. 1993. godine pod naslovom „U paklu se

valcer ne pleše“ napisala je (to Vam danas možemo otkriti), moja drugarica | Olga-Doda Đoković, jedna od najboljih jugoslovenskih košarkašica svih vremena i

najboljih novinara sarajevskog Oslobođenja.

Pre tri meseca Đokovićeva je postala pametna Bosanka. Javila mi se telefonom iz Pariza, a mislila je da nikada neće izaći iz Sarajeva. 7

Igrala je nekad košarku u francuski gradu Klermon Feranu, osvojila sa svojim saigračicama titulu prvaka Francuske i ostala im u lepoj uspomeni. - та

Negde početkom ove godine nekadašnje njene igračice setile su se da je Doda još možda živa u sarajevskom paklu. Počela je potraga preko francuskog dela UNPROFORHRA-a. Pronašli su je u njenom polusrušenom stanu u Titovoj ulici i čuvali nekoliko dana da bi joj na kraju obukli pacirni prsluk, stavili plavi šlem na glavu i

kao pravi heroj. Postala je medijska ličnost. Novine, radio i TV otimale su se o njene izjave a ona je kao i uvek ostala pacifista. Htela bi da Sarajevo bude što je nekad bilo, i pde je nekad bilo, sa istim onim ljudima i istom onom harmonijom. Pomagali su joj svi, organizovali u njenu čast utakmicu sa koje je njoj dodeljen čist prihod, pomažu je i jugoslovenski sportisti koji rade u Francuskoj: Boža Maljković, Draško Prodanović... Pomažu joj i obični ljudi — Francuzi, koje sretne na ulici, ili joj se jave telefonom i nude pomoć. Dobila je stan, posao i radnu vizu. |

„Voleću Francusku, kao što je ona volela mene 1994. godine.“

I na kraju jedna poruka mojoj drugarici:

— Kako glupi Crnogorac zove pametnu Bosanku koja živi u Francuskoj?

— Telefonom iz Beograda.

iSlobodan i

Napomena: Uz tekst „U paklu se valcer ne pleše“ — koji su mnogi čitaoci ocenili kao najpotresnije svedočanstvo o'sarajevskom paklu — objavljujemoi tekst Olge Đoković iz košarkaškog magazina „FIBA BASKETBALL koji se štampa na šest jezika i tekst Filipa Pelorijea iz lokalnog lista u Klermon-Feranu.

Dragi S.

Živa sam i to je bitno reći. Mnogi više nisu živi. Nepovrijeđena sam, što je takođe bitno. Na hiljade je bogalja. Užas do užasa. To mozak više ne može da-prihvati. Stan imam i u stanu sam. Još uvijek. Ne znam šta će sutra ili večeras biti. Deprimirana sam beskrajno, dokučila sam kulminaciju раје i nesreće. Ponižena sam, bezvrijena, nesposobna sam. Govno sam. Ne, govno je nešto, \a ja sam NIŠTA. Načinište to od

| _ nas. Ođ ljudi.

Ne znam odakle da počnem ovu ispovjest. Sve je crno. Tunel, jama, ambis, pakao. Beznađe. |

Desilo se ono što se desilo. Mi, bivši Jugosloveni, bez konkurencije smo najgluplji, najprimitivniji i najprljaviji narod na svijetu. Mi smo stado, krdo goveda, koje pristaje da ga vode pokvarenjaci, barabe, mućkaroši, banditi, lopovi, ekstremisti, fanatici... Potpuno su nam uništili zemlju, život, sve. Ja više ne vjerujem ni u šta. Ni u čudo. Srbin, Hrvat, Musliman? Budalaštine! Pristajem da se zovem traktor, ali da imam miran san, pun tanjir, dobar gutljaj, slobodan korak. у

Еуо пеконко акшејтћ зекуепс:!: ·

1. Ide čovjek ulicom. Čita novine. Pola-

· ko (?!). Zaustavlja se, predantno slaže no-

|

vine, vraća ih u džep, iz džepa vadi pištolj i

— .pucanj u sljepoočnicu.

2. Mladić, student režije. Kako ne rade

' fakulteti, škole, ništa ne radi, to se on pri-

_javljuje u bolnicu; pomagaće. Daju mu da

spaljuje amputirne ruke i noge. O tome je napravio petnaestominutni dokumentarni film pod nazivom „Palio sam noge“.

3. Ulazi snimatelj sa kamerom u granatiran stan. Sve. porušeno, razbacano, prašina. Krš. Traka teče, nalazi se sa leđne strane fotelje, polako je obilazi, stiže ispred, zumira, kad — u fotelji čovjek bez glave. Izbezumljen, potresen, istrčava pred kuću, okupljenima priča šta je vidio, jedna žena pada u nesvjest. Onaj bez glave — brat joj je. 8 -

4. Ulazi čovjek u sobu, granata sve raznijela. Na krevetu je; u snu, ostavio suprupu. Prepoznao je samo zglob jedne noge.

5. Snajperist na ulici pogađa ženu. Ona vrišti, niko da joj priđe, jedan mladić se okuražio, dolazio do žene, pomogao bi joj ali je snajperist brži, pogađa mladića u obje noge. Cijeli sat je krvario, a niko „petlje“ da u metu stane. j

6. Arhitekticu Vesnu Bugarski stiže granata. Obje noge joj odvaljuje. Do bolnice je iskrvarila. Poslije mjesec dana, u novinamia je njeno ime i adresa. Pozivaju je

_da podiggine prispjelo pismo.

7..Srećem jarana ljekara. Suze u očima. Govori: „Ne mogu više. Danas smo jednom šesnaestogodišnjem dječaku amputirali ruku i nogu, sutra ćemo i drugu nogu“.

8. Bebi od četiri mjeseca amputirana nogica. Snimaju je, igra se sa patrljkom.

9. Majka Ademira Kenovića za vrijeme granatiranja prikrila se u podrumu. Granata pada na kuću, stravična eksplozija. Žena se trgne srce joj prepukne. Dan i noć ležala je u podrumu; nisu je mogli odnijeti ni u stan, ni u mrtvačnicu.

10. „Čiki“ je najbolji Ademirov prijatelj. Tog istog dana „Čikijev“ otac leži u krevetu, a geler — pravo u stomak. Preminuo je.

11. Izgubio se trag mladića i djevojke.

n Tražili ih, pa zaključili:da.sn pobjegli iz SaPr 13508 Пе:

Марај iz Sarajeva

{de čovjek ulicom. Čita novine. Polako. Zaustavija se, pedanino slaže ·

novine, vraca ih u džep, iz džepa vadi pištolj, i — pucanj u sljepoočnicu

гајеуа. Макоп тјезес дапа ргопајате ћи

Загајеуџ, црђетзапе. · . -

12. Van Sarajeva, 50 masakriranih lje- ·

ševa, među njima dva muškarca nabijena па ražanj i ispečena. ~

13. U bolnici leži djevojčica, raznesena joj prsa. Nikad neće imati grud.

14. Glumcu Nerminu Tuliću amputirne obje noge,:glumici Dejani Divljan (supruzi Željka Hajndla, majci: jednoipogodišnjeg sina), amputirana jedna noga, granata raznijela fotoreportera „Oslobođenja” Salku Hondo, TV kamermana Branka: Tešanovi-

· ća, ubijen suprug lijepe spikerice Jasminke

ipke... 5 = 15. Mom komšiji granata ubija. dvanaestogodišnjeg sina. Kake su dijelovi Sarajeva blokirani, ne dolazi sinu na dženazu. Poslije dvadesetak dana, ·snajperist mu ubija suprugu. 5 16. Bračni par čuje cksploziju, u хпан-

želji staje na prozor, a sljedeća granata im

oboma odrubi glavu. ** · ~

Sve su ovo istine, istine u.nizu, a niz

nezaustavljiv. Kako onda da čovjek ostane psihom zdrav, normalah,, raspoložen?

Mi mjesecima nemamo :·struje. Život bez svijeća (potrošile se, kupit še ne mogu), bez baterija (potrošile se, kupiti se ne

mogu), bez TV, radija, bez kuhanja; pranja, | .· peglanja, kupanja... — > и

Mi mjesecima nemanro vode. Nekad dođe u šaht, za desetak litara u redu stojiš po sad-dva-tri, odeš u stan, prespeš,.pa ponovo u red, sat-dva-tri. Ruke su mi do poda došle. Leđa pucaju.od bolova.

Mi mjesecima ne jedemo. Ja od početka rata nisam, ne jela već ni vidjela: krompir, paradajz, zelenu salatu, krastavac, papriku, mrkvu, peršun, luk, buraniju, grašak, karfiol, meso, jaja, mlijeko, sir, kajmak, buter, jogurt, pivo, vino, sek, mineralnu vodu, trešnju, jagodu, grožđe, lubenicu, breskvu, dunju... Jedem — ništa, a kad god popijem ustajalu vodu, stresem se od glave do pete. Lakša'sam 13 kg,'sa tendencijom daljeg pada (inače, u Sarajevu nema osobe koja je smršala manje od 10 kg; manekeni pravi). :

Sarajevo je umrlo. Đuh i boja iščezli. Nijedne čitave kuće, kuće dišu na pukotine, gledaju kroz rupe; pohabana zdanja, razrušena, rasklimatana, razderana, izgorjela; oluci vise u dronjcima, dimnjaci u vazduhu nestali; sve čađavo, prljavo, gadljivo, memljivo, žalosno, tragično.

Na moju kuću, na primjer, palo je 25 granata. Kao da su nas moljci pojeli, miševi iščopali. Pet stanova je potpuno izgorjelo (ni nosivi zidovi nisu ostali), 11 stanova je poplavljeno (što od gašenja požara, što od nepostojećeg krova); 15 sati gasili su nas vatrogasci, pa se još dva puta vraćali. Neće vatra da se preda, i natjera, tjera grede da tinjaju. Sve što ne valja dugo traje!

Vatra se zaustavila takoreći metar do moga stana. Ta strana je poplavljena, ofucana, a kako kiša padne, nastavlja se natapanje, mekšanje, pihtijanje, vonjanje, Onda

7 Ž al

/mr-Q26% ED

smo mi stanari sakupili novce, krov zakrpili. SEA с Nekoliko puta sam za dlaku izbjegla najgore. Zastanem, popričam, ili promijenim pravac namjeravanog kretanja, kad stiže granata. Prasak, bljesak, dim. Padaju ljudi kao snoplje. Ruke, noge, glave. Krv. Vrisci, jauci. Sa

Jednom, u pola dva noću, uz užasnu eksploziju, u zid udaraju ·teške čelične usiJane komadine. Samo metar dalje — prozor i krevet u kojem sam ležala. Neka dobra vila me čuva. =

Drug

iz.

' Bivša košarkašica iz Klermona doskora se svakodnevno suočavala sa sarajevskim paklom, pre nego što njene bivše suigračice iz ekipe nisu učinile da je vrate u Francusku.

„Da bi nas pripremio na sudar sa džinovskom Semjenovom, naš trener Erik Birmajer se (da bi bio veći) penjao na stolicu. Zatim je mahao teniskim reketom iznad naših glava. Bilo je to vreme velikog kluba kojeg se ceo svet plašio — sem, možda, Rige. Ljudi su nas prepoznavali na ulici, prilazili da nas pozdrave, bilo je BPOVaČAkOji su nam davali poklone. Često sam pisala majci o tome kako je život ovde prijatan.“ Nema ni trunke emocije u glasu Olge Đoković, nema osećanja koje bi ličilo na nostalgiju ili nešto slično. Ali, može li da ima emocije neko ko je iskusio sličnu tragediju?

Septembar 1972. Kapiten i najbolja igračica jugoslovenske reprezentacije (160. selekcija) Olga potpisuje za Klermon-Feran izvanrednu ekipu koja je i dan — danas u Francuskoj uzor sa deset uzastopnih osvojenih šampionskih titula i pet evropskih finala (svih pet izgubljenih). Olga će.se boriti u onom iz

LK ay M = Us

Drugi život gospođi ce ~. -

% MN E MB |R „Mu |. KVAR LM E

paklu se valcer ne pleše

O lopovima — romani. Sve je pokradeno. Sve! Vlasnici više nemaju kola. „Pojela maca“. Prodavnice obijene, razvaljene, odnesene čak i police (za loženje). Parkovi testerisani (za loženje). Niko ne odgovara, nijedne krivične prijave. U stanovima novi „prodor“ — stanari: sve što su tu zatekli njihovo je, i to: „Oduvijek“ i „Zauvijek“.

Neko ima sve, neko ništa. Ko ima oružje. — vlast ie. Oružje ima — šljam.

Ništa ne funkcioniše. Sve stoji. Nijedne sitnice koja život znači. Dakle, ne živimo!

O politici — ne bih, jer to niije politika, već — nemoral. Do sada sam bila apolitična, odavno sam politički demoralisahna.

Laži, laži, laži. Ordinarne laži. Medijski masakr isitne. Beskrupulozno, sramotno se laže, petlja, mulja; Minhauzen je malo dijete za aktuelna ·sredstva informisanja.

Iga Đoković je Srpkinja iz Bosne.

"74, u Rigi, pre nego što pređe da igra '

kod suseda — „AS Monferan”“. To su

bila jedina—dva neverstva koja je

priredila svom gradu Sarajevu. · # Kad je uspešno završila karijeru,

Olga se vratila u Jugoslaviju, sa čvrstom .

namerormi da iskoristi znanja i iskustva · 'koja je stekla i nađe neki „interesantan posao”. Tako je postala novinar u „Sportskim novinama“, zatim u – sportskom servisu velikog EO jugoslovenskog dnevnog lista. Taj list ju je akreditovao.da „pokriva“ takmičenja u umceiničkom klizanju i brzinskom klizanju na Olimpijskim igrama u Sarajevu. „To je bio najlepši period u mom životu, u životu moje zemlje. Sarajevo je imalo dušu. U malom restoranu gde smo obično večeravali, svi novinari, bili oni Srbi, Hrvati ili Muslimani nalazili su se, donosili čak kulinarske specijalitete iz svojih. regiona. ~ svoju muziku. Proživeli smc stvarno nezaboravne trenutke“.

Kako preživeti?

U času otvaranja XVII Olimpijskih igara Olga ne shvata kako je njena zemlja stigla u stanje u kome Je. Kako se moglo nekome dozvoliti da tako podeli

1 m s m лао

; |

i i |};

ii} KK

jj

35

Aaaa Bole?

везани M: Aaa o aki asa}, Mibo