Borba, May 21, 1994, page 29

сабља

POLEMIKE

| rdealjza cija ruskog

U prazničnom (uskršnje-prvomajskom) broju „Borbe“ uvaženi profesor Mihailo Mihajlov sa velikom žestinom, dostojnom bolje pripreme, osporava tezu koju sam izneo u časopisu „Republika“, u vezi sa ishodom ruskih parlamentarnih izbora. U tom napisu, naime, tvrdim || da su decembarski izbori 1993. bili „prvi || slobodni i demokratski višepartijski iz|| bori u ruskoj istoriji uopšte“. Profesor || Mihajlov ovakvu tvrdnju naziva neodgo|| уогпот, пегаспот, Бегпивјепот, ора5| nom, a ima i gorih diskvalifikacija. U nedoumici sam zašto je jedna mirna 1 korektno formulisana tvrdnja izazvala toliki bes uvaženog profesora, te je čak na osnovu nje izveo dalekosežne zaključke i} o „kulturi pisane reči u Istočnoj Evropi“. | No, ostavljajući uvredljiv i grub ton spomermutog napisa na savesti profesora Mihajlova i njegovog shvatanja kulture pisane reči, ukazao bih samo na sledeće: Niko ne može tvrditi da su prošle godine u Rusiji održani prvi višepartijski iZbori, jer je Jasno da je takvih izbora bilo u periodu 1906-1917. o čemu piše prof. Mihajlov. Međutim, izbori održani tih godina nisu, iz niza razloga, bili ni -sloi bodni ni demokratski. Demokratizacija u Rusiji u ovom periodu bila Je značajan napredak u odnosu na vreme do 1906. kada praktično nikakvo parlamentarizma u Rusiji nije bilo. Isto tako, izbori u | ovom periodu bili su bitno različiti od onih u sovjetsko vreme, kađa je postojao ij jednopartijski sistem. Međutim, prema objektivnim kriterijumima zaštite i afirmacije ljudskih i građanskih prava i stan|| dardima demokratskog parlamentariz| ma u tadašnjoj Zapadnoj Evropi i Severij noj Americi, izbori za Dumu između 1906. i 1917. se ne mogu oceniti slobodnim i demokratskim. Pre svega, izborni D zakoni su u fo vreme sadržali niz krajnje diskriminatorskih ograničenja. I sam || profesor Mihajlov kaže da su izbori bili | „ograničeni izvesnim imovinskim i teriforijalnim cenzusima“. Ti izvesni cenZusi || izgledali su ovako: na izborima nisu gla) sale žene, omladina do 25 godina, vojska i pripadnici niza nacionalnih manjina. |) Radnici su glasafi samo u preduzećima · || sa više od 50 zaposlenih. Izbori nisu bili · || direktni, već višestepeni, za neke slojeve || stanovništva čak četvorostepeni. Najzad, što je najvažnije, postojale su staleške iz| borne kurije, odnosno cenzus. Tako je po |) jedan elektorski glas imalo 2000 zemljoposednika, 4000 gradskih stanovnika, · || 30.000 seljaka i 90.000 radnika. Drugi iz· || borni zakon — donet protivustavno — iz

Nenad Čanak

Ре neki dan mi je na vrata iznenada banuo jedan dragi prijatelj koji ne živi u ovoj zemlji, a nisam: ga video dugi niz godina. Posle sreće zbog ponovnog susreta i čašice za dobrodošlicu, došla je na red i nezaobilazna tema: šta se u stvari ovde dešava? On pažljivo prati događaje kod nas, i evo njegovog viđenja naše svakidašnjice:

U Bosni se, navodno, vodi etnički rat između Muslimana, Hrvata i Srba koji je poсео propašću komunizma na prostorima bivše SFRJ a koji je organizovala sama komunistička partija jer se samoraspala. Srbi (po rečima njihovog vođe, dr Radovana), više ne mogu da žive sa Muslimanima i Hrvatima. Međutim, Muslimani su u stvari Srbi, ali nisu pravoslavci. Dakle, rat nije etnički već verski (jer Musliman nije nacija nego veroispovest). Na stranu pravoslavaca — Srba, su stali i pravoslavci — Grci, ali su i jedni i drugi u nekakvoj zavadi sa pravoslavcima — Makedoncima. Međutim, u Bosni je napravljena neka pokrajina u kojoj ži| ve Muslimani, ali, sa njima Srbi mogu da ži-

"уе. Drugi Muslimani (sa kojima Srbi ne mogu da žive), posle krvavog rata sa Katolicima su napravili sa istim tim Katolicima konfederaciju (a isti katolici — Hrvati su se

i Јалу +) > 15

1907. bio je još restriktivniji, pa su dve trećine elektora pripadale staležu zemljoposednika, industrijalaca i krupnih trgovaca, a u izborima nisu mogli učestvovati neruski stanovnici Srednje Azije, Jakutije i nekih drugih oblasti.

Uz ovakvu ograničenost izbornih zakona, vrlo često je praktikovano uvođenje vanrednog stanja o zakonu iz

-1881.), стпе su suspendovana osnovna građanska prava, uključujući pravo na _okupljanje i udruživanje (u leto 1906. od 87 gubernija čak su 82 bile pod vanrednim stanjem), a za vreme delovanja Dume zakoni su često donošeni vanredno I van parlamenta, zloupotrebom tada Čuvenog člana 87. „Fundamentalnih zakona”. Jedan od najuticajnijih ruskih državnika sa početka veka, Sergej Vite, u svo-

Jim memoarima piše da Duma nije bila

„izabrana, već nabirana od'strane vlasti”, a da je, recimo, na izborima za Treću ĐDumu „pušten u pogon kako policijski aparat, tako i potkupljivanje državnim parama”, slučaj moskovskog gradonačelnika Rejnbota i\drugih). U „dumskom

· periodu“ delovali su i mnogi represivni

zakoni, posebno u odnosu na Jevreje.

S: ne malim zakašnjenjem sam ргоčitao tekst Mihajla Mihajlova „Grešiti je opasno“ u Nedeljnoj Borbi za 30.4. — 03.05. ove godine u kome kritikuje Vladimira Vereša što u jednom članku u „Republici“ kaže da su decembarski izbori u Rusiji bili prvi demokratski višepartijski izbori u ruskoj istoriji uopšte. Ali to ovde nije bitno: Mihajlov sam čini jednu drugu grešku tada „Republiku” naziva mesečnikom Građanskog saveza.

Prvo, „Republika“ nije mesečnik, već petnaestodnevnik koji često uz redovne brojeve objavljuje i tematske dodatke (što je manje važno), a drugo „Republika“ nije organ Građanskog saveza uprkos veoma raširenom shvatanju da ona to jeste. Osnivač „Republike“ je Udruženje za jugoslovensku demokratsku inicijativu. Ono je svoja osnivačka prava prenelo na savet lista koji zajedno sa redakcijom, a i savet i redakciju čine ljudi različitih političkih

| mi smo Evropa

Pogrešno čitanje „Republike“ |

(„Grešiti je opasno“ — Nedeljna Borba, 30.4 — 3.5)

ı parlamentarizma

(„Grešiti je opasno“ — Nedeljna Borba, 30.4 —3.5 )

dok je istorija naročito zabeležila preke sudove u vreme premijera Stolipina (pogubljeno oko 1000 ljudi za nekoliko meseci). Ove represije bile su, pre svega, usmerene protiv levičarskog terorizma ı anarhizma — koji jesu predstavljali društvenu opasnost -— ali su proširene ne samo na levicu uopšte već i na liberalno-demokratske i građanske političke partije i struje, tj. na sve koji nisu uživali poverenje Krune. Izraz „Staljinove kravate“ (omča za vešanje) nije smisijo niko od boljševika, već jedan od lidera kadeta (liberalne građanske stranke) F. Rodičev, a Lav Tolstoj je napisao politički pamflet protiv represije „Ne mogu da ćutim“. Е

Period od 1906. do 1917. bio je vrlo protivrečan i složen. Bilo bi veoma pogrešno ocenjivati ga samo kao vreme represije, kako je to činila sovjetsks Istoriografija. Bio je to period značajne demokratizacije u odnosu na ranije stanje, bitnog ekonomskog napretka i pokušaja društvenih reformi! — posebno na selu. Međutim, bilo bi pogrešno i idealizovati „dumski period“, jer su građanske, pa i biračke slobode bile još uvek bitno ogra-

=

slivatanja, određuje osnovni politički. profil lista. „Republika“ je pružala i pružaće podršku svakoj inicijatvi koja Je u svojim osnovnim crtama u skladu sa idejama civilnog društva na kojima se temeljilo osnivanje UJDI-ja; njene stranice su otvorene za sve autore (prošle godine ih je bilo preko stotinu) bez obzira kojoj partiji ili grupi pripadaju pod uslovom da se zalažu za takvo društvo, pridržavaju našega načela da smo list bez mržnje i skandala i prihvataju da rade na idealnim osnovama bez naknade kao što to čine i članovi redakcije od pokretanja lista pre šest godina. Ukoliko savet lista bude jednoga dana odlučio da „Republika“ postane nečiji partijski organ, članovi redakcije će se opredeliti po svojim shvatanjima te odluke, a do toga trenutka ostajemo partijski nezavisan list jer mandat za nešto drugo nemamo ni kao redakcijski kolektiv ni kao pojedinci.

e Ljubiša Rajić Glavni urednik „Republike“

Prijatelj iz inostranstva kaže da zna sve šta nam se događa jer gleda televiziju a pita kako se ovde živi. Isto kao bilo gde u Evropi, kažem — jedina je razlika što su oni onomad srušili samo jedan zid u Berlinu a mi ovde par komada više

odvojili od Jugoslavije da bi najzad posic 1000 godina imali svoju suverenu državu i zbog toga je i počeo rat), a ne prestaju da se biju sa Muslimanima sa kojima Srbi mogu da žive. Onda su Muslimani sa kojima Srbi ne mogu da žive objasnili Budisti Jasušiju kako im Katolici trebaju da ih brane od Pravoslavaca i naljutili se na njega što on nije na njihovoj strani.

U međuvremenu, Anglikanski general je napao Pravoslavce braneći Muslimane svojim (uglavnom) Protestantskim jedinicama. Baptistički piloti su bacili nekoliko bombi na Pravoslavce koji pred Anglikansko-Budističkim pretnjama nisu hteli da se povuku sa položaja sa kojih su u samoodbrani sprovodili preventivnu kontraofanzivu protiv Muslimana koji su pre toga pobegli. A sve je to u stvari samo nastavak Il svetskog rata, samo bez Partizana, jer su uglavnom svi Partizani otišli u Četnike (osim onih koji su otišli u Ustaše ili Balis-

te). Naknadno je komandu nad vazdušnim

за ат О аза етар ---2 i SRE Ee Ту = 7

udarima preuzeo pravoslavac Butros, no on najviše preti Srbima putem pretnji upu-ćenih svima koji ne poštuju volju svetskih moćnika. а

Bosanski Srbi beskompromisno traže međunarodno pr:znavanje svoje države, ali oni u stvari neće da budu čak ni pokrajina jer nisu autonomaši, nego samo običan deo Srbije koja je uvek dobijala u ratu a gubila u miru, a sada nije u ratu pa trpi pod nepravednim genocidnim sankcijama usmerenim protiv Srpskog naroda zato što je dobila rat u kome nije učestvovala. Pravoslavna Srbija traži podršku od pravoslavne Rusije, ali tu nailazi na probleme jer se neđavno prilikom konflikta između pravoslavca Jeljcina i muslimana Hazbulatova stavila na stranu ovog drugog. Međunarodno priznata Republika Hrvatska je priznala međunarodno nepriznatu Saveznu Republiku Juposlaviju otvarajući prvo novo diplomatsko predstavništvo u Beogradu od prestanka

XIX

ničene. Sam parlament imao je vrlo og- | raničene kompetencije, pa je, istupaju u | Dumi, premijer Kokovcov čak i rekao da „Bogu hvala, mi još nemamo parlament”. Međutim, Nikolaj II je bio nervozan, i zbog takvog rudimentalnog parlamentarizma, pa Je vrlo brzo raspustio prve dve Dume i uticao na statno ZaoOŠtravanje izbornih zakona. | Када je reč o izborima za ustavotvor- | nu skupštinu, novembra 1918, oni jesu

- bili više demokratski nego svi prethodni |

i izborna ograničenja su otpala. Međufim, oni su održani pod specifičnim okol- ·| nostima, pošto je već izvršen boljevički | prevrat i izborna bitka je vođena zapra- | vo samo Između partija levice, dok 53 | partije nesocijalističke orijentacije dobile | samo 7,5 odsto glasova {kadeti 4,7 od- | sto). Radilo se, dakle više o slobodnim | izborima na levici, nego o demokratskim izborima uopšte. У

Teško bi bilo prihvatiti i tezu profeso- | ra Mihajlova da novi Ustav Rusije daje | šefu države skoro ista ovlašćenja kakva | je imao Nikolaj Drugi. Koliko je Nikolaj | uvažavao parlament, govori činjenica da je prvi put došao u Dumu 1916. deset go- | dina posle njenog osnivanja. Predsednik || Rusije danas, međutim, nije mogao UuS- | tavnim I zakonskimi sredstvima da spreči puštanje iz zatvora svojih političkih pro- || tivnika (Ruckoja i Hazbulatova). Tako nešto teško se moglo desiti Nikolaju Ro- | manovu, koji nije želeo ni da koristi reč „USfaV“. E

Period ruske istorije od 1906. do | 1917. svakako je izuzetno interesantan, a | п sovjetskoj Istoriografiji zapostavljen i | značajno falsifikovan. To, ipak, ne znači da su postojale građanske i biračke slobode prema tadašnjim demokratskim || kriterijumima najnaprednijih zemalja. | Stoga se može tvrditi da su tek u decem- | bru 1993. u Rusiji po prvi put održani izbori prema svim važećim standardima | demokratskog izbornog postupka. |

Vladimir Vereš, Beograd |

|K. upleraj u balkanskom lavirintu

postojanja SFRJ. Srbija je takođe otvorila diplomatsko predstavništvo u Zagrebu, či- | me je de fakto priznala Hrvatsku u njenim | međunarodno priznatim granicama, no ne pada joj na pamet da izneveri Srbe u Kninu

i njihovu pravednu borbu da ne budu u š Hrvatskoj. Ali, katolička Hrvatska se plaši problema sa katoličkom Italijom oko Istre i Dalmacije jer se u novije vreme ponovo po- | kreće pitanje važenja komunističkih Osimskih sporazuma. Sve u svemu, ključeve mi- | ra drže Predsednik pravoslavne Srbije (koja | nije, niti je ikada bila u ratu), zamrznuti ko- | munistički funkcioner, i Predsednik kato- | ličke Hrvatske (na koju je Srbija izvršila ag- | resiju, ali koja takođe nema nikakve veze sa | Bosanskom krizom), penzionisani komu- | nistički general.

Pitao sam ga odakle mu tako iscrpne informacije i ponosno mi je odgovorio da je sve to sam zaključio gledajući malo Televi- 4 ziju Srbija, malo Hrvatsku Televiziju a malc | CNN, jer je „istina uvek negde u sredini”. Onda me je pitao kako se ovde živi. Rekao | sam mu: ovde je uglavnom sve isto kao i bilo gde u Evropi. Jedina je razlika što je ta- || mo prokoparn tunel ispod La Manša, a ovde || ispod piste sarajevskog aerodroma i što je u Berlinu onomad srušen samo jedan zid a | ovde par komada više. Inače, sve je potpu- | no isto. -