Borba, Oct 07, 1994, page 18

ИПокос: Рази

SRBI IZA KULISA

Tajna

misija

generala Mladica

U subotu, 1. oktobra, Ratko Mladić је boravio u Beogradu, uprkos odluci ovdašnjeg vrhn da se prekinu svi odnusi (osim humanitarnih) sa bosanskim Srbima, što uključuje i zabtanu boravka zvaničnika RS na teritoriji

Srbije i Crne Gore

Informacije o boravku generala Mladića u Beogradu nadovezuju se na vijest da je američki ministar odbrane Vilijem Peri izjavio kako postoje saznanja da Srbija i dalje vojno pomaže Srbe u Bosni. Stvar nije bezazlena: prije desetak dana izvori UN utvrdili su da postoje potvrde O masovnom preletu borbenih i transportnih helikoptera iz Srbije u istočnu Bosnu. Izgleda da je paralelnq.s tim došlo do obimnijeg transporta nafte i ratnog materijala u srednjem toku Drine, za-vrijeme bosanske ofanzive na srpske položaje oko Konjica. Prvi udar bosanskih snaga bio je razarajući i sada ima saznanja da je do izvjesne stabilizacije došlo zahvaljujući podršci vojsci RS (hercegovački korpus) od strane Generalštaba u Beogradu. Čovjek iz „generalske partije“ mr Zoran Cičak, piše u „Interујиц“ da se ovdašnji vojni vrh do sada nije javno saglasio sa Miloševićevom politikom „izolacionizma“. On čak tvrdi da se u ok-

General Mladić je u Beogradu o da obavi samo dvije sfvari: da se raspifa koliko iznosi plafo budućeg nacelnika Generalšfaba PJ, ili da р!ете хаџјегепску mrezu profiv MMiiloševica.

viru VJ formiraju „patriotske ć--

је“ (...)

Stoga jedan od odgovora na pitanje ko je bio „domaćin“ generalu Mladiću krajem nedelje u Beogradu možda treba tražiti u opasnom povezivanju generala VJ sa štabom na Palama što je po prirodi stvari, upereno protiv Miloševića.

Номас „па рогаје“

Sagovornik „Monitora“, koji barata informacijama provjerenog sadržaja, tvrdi da je Milošević nedavno u razgovoru Sa Ovenom i Stoltenbergom tražio rok od tri mjeseca — u tom periodu on bi, navodno, uspio da privoli bosanske Srbe da prihvate plan Kontakt grupe. Kako? Milošević, prema istom izvoru, želi da Organizuje promjenu u vrhu vojne i civilne vlasti na Palama. Da li

MONITOR

to obuhvata personalne ili samo promjene u stavu vrha na Palama? Pitanje nema precizan odgovor, ali se zapaža „meka“ izjava Radovana Karadžića, u „Javnosti“ data krajem nedjelje, da bi „RS pristala da zadrži i znatno ispod 64 procenta teritorije bivše BiH, koliko srpskom narodu pripada po katastarskim knjigama“. i

Neke „personalne promjene“ već su se desile na Palama, ali njih je organizovao Karadžić. Načelnik Državne bezbjednosti RS, izvjesni Mića Stanišić, smijenjen je prije nešto više od mjesec dana. Mnogi su ga dovodili u vezu sa povjerljivim ljudima iz Miloševićevog okruženja. ~

Sada je glavno pitanje kakva je bila svrha boravka generala Mladića u Beogradu i kakvog su karaktera bili njegovi (pretpostavljeni) kontakti na „visokom nivou“? Da l; je možda razgovarao sa nekim od Miloševićevih ljudi ili čak lično sa srpskim Predsjednikom? Ništa nije isključeno. Provladin komentator „Politike“ piše u utorak: „Da se pragmatičnije razmišlja na Palama potvrđuje i jedno od rijetkih oglašavanja generala Ratka Mladića. Vojni zapovjednik bosanskih Srba predložio je sklapanje sporazuma sa Hrvatima i Muslimanima o potpunom i konačnom prekidu neprijateljstava sa jJasnom pornkom da su Srbi za mir. Osim što na ovaj način vođstvo na Palama pokušava da umanji sopstvenu političku izolaciju, ovakva istupanja nagovještavaju spremnost na kompromis i dogovaranje. To je prvi put od 30. jula da ovdašnja štampa — koja odražava stavove zvanične vlasti — generala Mladića stavlja u pozitivan kontekst. Ako se zna da se gen. Mladić od sredine juna, kada je u novosadskom „Dnevniku” odbacio plan Kontakt grupe, povodom političkih pitanja (pa i blokade na Drini) nije izjašnjavao, otvara se prostor za mnoštvo zaključaka.

MBictiviranje Knina Sada izgleda da je u svemu tome

Bezbjednost

Sada je sve otvoreno, stoga treba pogledati ko se brine o bezbjednosti generala Mladića. Osim uobičajene „tjelesne pratnje“ od grupe vojnih i civilnih policajaca, u blizini srpskog glavnokomandujućeg nalazi se Zaštitni puk i Prva gardijska brigada. Komandant Zaštitnog puka je izvjesni Milomir Savčić, bivši pripadnik diverzantskog odreda JNA sa Topčidera, koji je izvjesno borbeno iskustvo stekao krajem devedesetih na Kosovu. Ova brigada uvijek je učestvovala u borbama gdje se general Mladić medijski eksponirao (bitka za enklave u istočnoj Bosni) kao i proljetos kod Goražda. Najbolji dio, tako kažu, Zaštitnog puka je njegova peta četa. Oni pjevaju: „Vidjećete Turci šta je prava muka ide peta četa Zaštitnog puka!“

Komandant Prve gardijske brigade VRS je pukovnik Milenko

Lazić. Ranijeg komandanta, majora Dušana

olića, vojnici specijal-

nih jedinica bosanske vojske pod komandom Nasera Orića (ranijeg tjelohranitelja S. Miloševića) su zarobili za vrijeme napada na Srebrenicu. List „Srpska vojska“ od 8. jula piše: „Pri donošenju dokumenta generalu Mladiću, na kome su gardisti podnijeli zahtjev za opremom, tehnikom i kadrovima, dobili su jasan odgovor, kojeg se i danas drže: „Gospodo gardijski oficiri, u pravu ste. Sa svim zahtjevima se slažem, a sve što vam mogu ponuditi je neprijatelj. Imate tur-

ske — uzmite ih!“.

_ nistar

bitan i Knin koga Milošević „drmusa“ i tamo se već prepoznaju dvije grupe — ona oko Mikelića i Babića uživa podršku Beograda; ona oko zbunjenog Martića teško može da shvati šta se unaokolo zbiva i osuđena je na propast. Konkurs za velikog župana kninsko-glinske županije je u toku! Sagovornik „Monitora“ kaže da Babić nikada u životu „nije vidio kvaran zub“, da je navikao na kabinet, službena kola i sekretaricu. Jed-

Izmedu Pala i Beograda: general Ratko Mladić

nom se opekao prkoseći Miloševiću (Vensov plan) i shvatio je da se Kninom stoluje jedino ako Beograd leđa čuva...

Rezon je prost i logičan. Obje zapadne srpske paradržave bez ikakve su ekonomije, funkcionišu jedino vojska i hajdučke bande. Pljačke nema, mrski neprijatelj se naoružao, organizovao i „srpska stvar“ se raspada. U isto vrijeme, Pale objavljuju carinski rat Kninu koji je u funkciji pritiska na „probeogradsku“ Vladu Mikelića i Babića, koji Je tzv. mispoljnih poslova, dok Knin zabranjuje dislociranje parafirmi iz Banjaluke u Knin, da bi na taj način doskočile embargu na Drini.

Sukob koncepcija

Sva dešavanja preko Drine, međutim, dolaze kao posljedica sukoba dvije koncepcije dva ključna Srbina: Miloševića i Mladića. Prvi je, izgleda, odustao od ratnih ciljeva, čemu se suprotstavlja militarističko jezgro (negdje kršteno kao „ratni lobi“) oko generala Mladića. Početkom aprila ove godine, postojali su nagovještaji da postoji sukob između Mladića i Karadžića, da se Karadžić navodno složio sa Miloševićevom ocjenom da je napad na Goražde glupost, ali da se priklonio Mladiću zbog njegovog snažnog uticaja i podrške iz redova vojske RS. Međutim, zagonetni general Mladić zbog svoje škrtosti u izjavama ne daje povoda za definitivne zaključke (...)

General Mladić je u Beogra-

du mogao da obavi samo dvije stvari: da se raspita koliko iznosi plata budućeg načelnika Generalštaba VJ ili da plete zavjereničku mrežu protiv Miloševića. Uostalom, on je sebe već vidio u istorijskim čitankama, čak je i časovnik sa gravurom svog imena dao muzeju Srpske crkve (izigrava vojvodu Mišića, šta li?), a da dva Srbina uđu kao

„junaci“ u istoriju — ne biva. Obično neko nekome dođe glaVO: Vladimir Jovanovic

PISMA,

KAKO „NEGUJEMO“ TALENTE

_ ВОЕВА РЕТАК 7. ОКТОВАК 1994.

Нихота осе уапја

Da je Ministarstvo prosvete Javno, recimo, putem prostora u „Borbinoj“ rubrici „Pisma“, odgovorilo na moju prozivku i argumentovano dokazalo netačnost mojih navoda, slučaj bi bio rešen. Međutim, ono što sledi neminovno govori da je bilo iluzorno očekivati da ljudi, čiji je zadatak briga o učeniku, kažu roditelju: „Dajte da pomognemo i popravimo stvar” |

Naime, tek objavljivanjem mog pisma u „Borbi“, Ministarstvo prosvete se „setilo“, da sam još 20. 06. 1994. podneo prijavu protiv razredne Dese Živković, profesorke Elektromašinske škole „Zemun“, u kojoj sam argumentovano dokazao svo njeno protivzakonito maltretiranje moga deteta dok je bio njen učenik.

Umesto da zaštiti dete i najmlađeg jugoslovenskog konstruktora-pronalazača, Ministarstvo prosvete, sa potpisom pomoćnika ministra Braunovića, poslalo nam je jedno hladno, statističko pismo, u kojem se, između ostalog kaže: „Vaše navode je bilo nemoguće proveriti jer je školska godina odavno završena“. Ako tako reaguju oni čČiJi je zadatak da nam štite decu — koja su, bez obzira na političke i druge razmirice starijih, u svakoj, zemlji iznad svega — onda i nije čudo što su nam novine pune tekstova o obračunima 1 tučama između mladih.

Prvi i, najjači, dokaz da je razredna Desa Zivković „napakovala“ neopravdane 1205tanke mome detetu, da bi ga izbacila iz škole, dao mi Je u pismu Ministarstva prosvete sam pomoćnik Braunović. CItram njegove reči: „Vaš sin Je imao veliki broj izostanaka sa nastave, kojo ste Vi pismeno pravdali razrednoj... tako da je ukupno sakupio 51 neopravdan izostanak“. _

Prvo, ako sam pismeno pravdao izostanke, oni me mogu biti neopravdani; drugo, ako je pomoćnik Braunović radio u nastavi Onda treba da zna da roditelj ma pravo da pravda izostanke, pojedinačno do dva dana, ! тапје.

Ako pomoćnik Braunović siđe par spratova niže, IZ svoJe kancelarije, naći će SVOE inžŽOnjera koji je dugo proučavao donete mu sveske ! crteže moga sina. Taj stručnjak Je utvrdio da Je profesor Zivko neopravdano davao slabe occne za izuzetno crtanje, ! да је ргоtivzakonito predavao mašinsko crtanje, a deca su izučavala elektro smcr.

Pomoćnik Braunović ima i moju prijavu u kojoj piše да је dotični profesor iz tehničkog crtanja pesnicama istukao UČCnika Nikolu Popovića, a to samohrano dete je Desa Zivković ižbacila iz škole. Jedinu dcvojčicu u razredu, Jelenu MIhajlović, razredna 2луКоу1С је izbacila iz škole Jer Je dcte moralo ponekad da zakasni iz Jakova, zbog norodovnog prcvoza. Škola ima njihovc adrese, pa pomoćnik može sve to da provoeri.

IL na kraju, kod pomoćnika direktora škole nalaze se zapisani u wjcgovom notcsu SVI moji dolasci, sa naznakom da profesorka Nada lurIć ispita moga sina. Ma li Je ncko Još nekada čuo da је roditcilj nckog deteta morao da moli čctiri meseca da sc učenik ispita? 1 da profesor to odbije, a da miu pritom nc fali ni dlaka sa glave! Da je žclco Istinu, pOmoc- · nik ministra prosvctc Braunović jeo mogao (može 1 зада) da suoči i mcnc, i dctc, i profcsorku Durić, i diroktora Vclju. 1)a

је profesorka Đurić postupala po zakonu,emorala je dete da ispita u svakom tromesečju tri puta.

Sve ovo zna (Jer sam 1 пјеmu podneo sve dokaze) i gradonačelnik Nebojša Čović. Zaštoion ćuti? Dragan Milićević

roditelj, Beograd

„MAMAC NA ŠETALIŠTU” (,BORBA“, 19. 9. '94)

Ma svojoj zemlji

Vaš list „Borba“ objavio je 19. 09. 94. godine tekst pod naslovom „Mamac na šetalištu”, potpisan sa M. Brkić, u kome autor optužuje mene, Milevu Poznanović, mojo sinove Mića ı Bora, sve 12 Негсер-Моуор, da smo nezakonito podigli stambenu zgradu na šetalištu „Pet Danica” u Негсер-Моvom, na tuđem zemljištu, da smo se nezakonito obogatili, nazivajući nas ratnim profiterima, itd. 5

Meni i mojim sinovima, Miću, Draganu ı Boru, oduzeto Je od strane opštine Herceg-Novi zemljište u centru Hercoeg-Novog, na kojem jc izgrađena zgrada pošte, pola trga Maršala Tita između zgrade pošte i opštine, dvije vojne stambene zgrade ispod pošte sa povel:kim dvorištom. Za oduzcto zemljište do danas nam niJc isplaćena nikakva naknada.

Nešto kasnijc, tačnije 1962. godinc, ponovo nam Sc Oduzima drugi kompleks zemljišta,

na kojem se gradi velika stam- |

bena zgrada „Lazaret“ za potrobe Armije. U istom momcntu oduzima nam sc i naša pDOsljednja parcela, namjenjena za individualnu stambenu 12gradnju na samom Šetalištu Pet Danica ı dodjeljuje dr Pantu Mandiću. Mandićima sc dodjeljuje naše zemljište, i porcd mene ! moja tri sina, Iako i tada imamo preče pravo na SVO„u zemlju kao vlasnici iste: Detaljnijim _ urbanističkim planom Šctališta „Pet Danica“, na ncizgrađenom dijelu našcg bivšce zemljišta, predviđena Jc izgradnja stambenc zgradc, koju parcelu Skupština opštinc Hocrcoeg-Novi 1988. godinc putem konkursa, dodjeljujc zainteresovanim licuna OpŠštInc Herceg-Novi. Normalno, pojavljuje se naša porodica, i poslije dosta muke, dvije god!ne kasnije, tačnije 1990. гоа!пе, Skupština opštine Herccg -Novi dodjeljuje nam navcdcnu parcelu, kao bivšim vlasnicima, i kao dio naknade za Izuzeto ı nikada plaćeno zem-

ljište na kojem је izgrađena

pošta i drugi objekti.

I tako, od sve naše oduzctc zemlje, koja se prostirala od zgrade opštinc, odnosno trga M. Tita, pa sve do Šetališta „Pet Danica“ uspjevamo dobiti 320' kvadratnih mcotara našcg bivšce zemljišta. Na dodjcljenoj parceli podigli smo stambceno-poslovni objekat koji Jc pred zavšctkom.

U međuvremcnu pojavljuju sc Mandici, koji Su SVOJCVTOmcno dobili našu zemlju i tuže mene i moju porodicu zbog 52 kvadratna mctra zemljišta (nažalost našce) koje Jc opština izuzela od njih i vratila nama prilikom formiranja nama dodijeljoenc parccle. Spor Je pred opštinskim зиаот и НегсевNovom i sudom u Podgorici.

Eto, to jc cijcla istina O mc- |

ni ı mojoj porodici kao „rat-

nim profiterima“. | Mileva Poznanovic Herceg-Novi

deo

РЦ

а тв T—-——