Gledišta

proverene veličine dečje literature imaju najviše poklonika. Međutim, šta se obično krije ispod zvučnog imena i šarene fasade naslovne strane? Pokadšto veoma neprijatna iznenađenja! Pošto sigumih „pogodaka” nema mnogo, izdavači preuzimaju iste naslove, pa smo tako dobili tri „Mačka u čizmama”, tri „Palčića" itd. Poređenjem pojedinih verzija ovih „obrada” najbolje se mogu sagledati izvitoperavanja književnog teksta i smisla priče, nakon kojih price ne mogu da izdrže ozbiljniju proveru estetskih vrednosti i pedagoškib sadržaja. Bajka „Mačak u čizmama" u izdanju ljubljanskog „Jugoreklama” (prepričao Slobodan Lazić, crteži anoninmog autora, preneti iz italijanske verzije, kojima se koristi i „Nolitovo" izdanje) dolazi nam kao prilično korektno ispričana priča, onakva kakvu uglavnom znamo iz sopstvenog detinjstva. Druga verzija (knjiga) u izdanju zagrebačke „Medicinske knjige” nešto je šturije prepričana bajka. U „Nolitovoj” knjizi, odnosno verziji koja je italijanski prevod (!), za razliku od ovih prethodnih verzija, kroz mnoge pojedinosti priče primetno je potencirana merkantilno-građanska čežnja za novcem i njegova prevelika moć. Dok u prethodnim verzijama, i u mnogo drugih ranijih, seljaci po Mačkovom dogovoru viču „Živeo markiz od Karabasa” jer su se prepali strašnog i neobičnog mačka (a to je lepa neobičnost i privlačnost ove bajke), u ovoj „Nolitovoj” verziji (1966), koju je s italijanskog prevela Ksenija Rašović-Tomašev, to ima ovakvo tumačenje: „To su seljaci, po mačkovom uputstvu, velikodušno nagradeni zlatnicima, izražavali svoju radost, zbog neočekivanog poklona” (!). Ne može biti prizemnije i vulgarnije! Da bi se sagledala prava bezočnost ove verzije, pomoći će nam i ova rečenica s kraja price što se završava svadbom: „Cak i najudaljeniji podanici budu pozvani u dvor, a za sirotinju i seIjake bi priređena bogata gozba u ogromnim vrtovima.” Po tome ispada, dete će to lako zaključiti, da se „sirotinja i seljaci” ne übrajaju u podanike! Ali da li je slučajno naglašeno to milosrđe u stilu najlicememijih buržoaskih izuma? I šta se upravo htelo takvim naglašavanjem? I „Palčić” u tri knjige (verzije) doživeo je slićnu žalosnu sudbinu. U prvoj verziji, u izdanju ljubljanskog „Jugoreklama” (1967) priča je relativno korektno prepričana. Druga verzija u izdanju zagrebačke „Medicinske knjige” (1966) znatno odudara od poznate. Ovde je Palčić dečak koji ima čarobnog konjića, ali koji veoma olako naseda pričama dvojice varalica o velikom bogatstvu ~i već je video sebe kako ga dvore i uvažavaju svi seoski žite-1 j i" (!) Ova vulgama malograđanska čežnja za bogatstvom nema, naravno, nikakve veze sa izvomom Grimovom pričom. Priča dalje ovako teče, po nepoznatom priređivaču: vila pokušava da ga odvrati od zla, ali „dečak joj uzvrati da će übuduće modi da živi van roditeljskog doma, da će se obogatiti i čak kupiti sebi raskošan zamak”. Ni posle mnogih vilinih nastojanja „Palčić nije mogao da se oslobodi pomisli o neizmemom bogatstvu”. Kad pokrade blago, dvojica varalica ga prevarom ostave bez ičega, bez obećanog

421

POOLED NA DECJE SLIKOVNICE