Gledišta

dela; onda tek on počne da „na. sav glas doziva vilu, roditelje..Palčić najzad pxizna svoju krivicu i zato dobija „mnoga odlikovanja i poklone..Da bi čitava ova neukusna ujdurma sa malograđanskom opsesijom bogaćenja bila kompletna, jedna ogromna ilustracija u boji prikazuje Palčića kako pod blagim pogledom vile pobedonosno sedi i pozira, sav srećan, na gomili zlatnika! Protiv ukusa, pedagogije i elementamog zdravog razuma... Ova monstruozna verzija, sudedi po istim ilustracijama, verovatno je potekla sa italijanskog izvora kojim se koristi i „Nolit” u svojoj (tredoj) verziji. Tek kad se uporede ove dve verzije, vidi se koliko je priređivač u „Medicinskoj knjizi” svesno i ružno izopačavao smisao price. Dok u izdanju „Medicinske knjige” Palčić od prve biva opsenjen predstavom o velikom bogatstvu, pa čak ni vilina übeđivanja ne uspevajn da ga pokolebaju u gramzivoj želji, ovde Palčić ne želi da se bavi „nepoštenom radnjom”, pa kaže: „Žao mi je, ne mogu. Milije mi je da i dalje ostanem siromah.” U prethodnoj verziji Palčić dragovoljno silazi u podrum po zlato i samouvereno zahteva svoj deo, dok u ovoj „Nolitovoj” biva pod pretnjom smrti prisiljen da učestvuje u pohari. U izdanju „Medicinske knjige”, iako je svesno učestvovao u pljački, Palčić biva nagrađen „mnogim odlikovanjima i poklonima”, dok u ovoj drugoj, „čistijoj” verziji, ne pominje se njegova nagrada, nego samo to da „predsednik opštine podeli zlatnike stanovnicima”. Posle ovako opšimog poređenja ove dve verzije, slučaj izdanja u „Medicinskoj knjizi” ne izgleda niraalo bezazlen. Mi ako je verzija „Nolitova” prihvatljivija, i ona se koristi istovetnom kolorilustracijom na kojoj Palčić pompezno i radosno sedi i pozira na gomili zlatnika i nakita, mada se iz teksta jasno vidi da je Palčić prisiljen da sudeluje u pljački, i to pošto je već obavestio Ijude u selu da dvojica spremaju poharu! Nije isključeno da de mladim ditaocima od svega ovoga u svesti najupečatljivije ostati ova Palčićeva slika koja grubo izneverava etički i pedagoški smisao bajke. Na drugoj velikoj ilustraciji Palčić pobedonosno silazi niz uže s velikim zlatnikom pod miškom. Ko je ovde, u stvari, opsednut bogatstvom: izdavač ili Grimov Palčid? Izdavače ništa ne opravdava činjenica što su se sluiili inostranim izdanjima. Evo kako je još jedno slavno književno delo preživelo preradu izdavaöa. Reč je o slikovnici „Guliverova putovanja” po DŽ, Sviftu, u izdanju „Medicinske knjige”, Zagreb, 1966. Obrada ove knjige, najblaže rečeno, ozbiljno zbunjuje. Na desetak stranica krupno ispisanog ilustrovanog teksta anonimni prerađivač pokušao je da sažme ne samo uobičajene zgode iz zemlje Liliputa i zemlje džinova već i doživljaje sa ostalih putovanja na lebdeće ostrvo Laputa i zemlju Hujhun, koja su dečjem poimanju daleko teže pristupačna, budući da su oštra i nepoštedna satira opšte ljudske prirode i obidaja. Od elemenata te satire priređivač je samo izvukao pojedine bizamosti, između kojih će bilo ko teško pronadi, neku prihvatljivu vezu i smisao. Šta mladom čitaocu može da kaže podatak da je Guliver u zemlji Laputa preko jedne

422

MILAN VLAJCIĆ