Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

Oe ee

istinom i zaboravlienim idealima? Osiećamo li bol i iad, nemir i nezadovolistvo, teži li naša duša za oslobođeniem, za izlaskom iz mraka i praznine? Jesmo li oćutili, da ie naš ŽIVOt OSUđen na propadanie, smrt, da smo nemoćni prema događajima i zbivanju u svijetu i nije li svako lice i cijeli svijet obavi: crnom tugom ?

Pokušat ću da odgovorim ina ta pitamia. :

Židovi su u ovom svjetskom ratu svagdie sudjelovali. Pa ako Židovi kao vojnici možda zaostaju za drugima, ako niiesu stvoreni za pušku, to je stoga, Što ic u njima vrlo duDoOko usadena viera u pobiedu duha i čovječnosti.

Mani duh ubijania i klaiia nije zarazio našu omladinu, ali zato općenito moralno propadanic i te kako hara i pustoši naše redove. No ipak vieruiem u našu snagu. Drže nas materiialistima, a ni iedan narod nema toliko žrtava i mučenika za MVicžn i ideale čoviečanstva, kao mi. | sada, u doba moralnoga propadania, mi ćemo prvi dignuti zastavu liubavi i nosit ćemo ie strplikvo i neustrašivo. Strpliivo i neustrašivo....

(Nastavak slijedi).

Anatole France: Razgovor o

aniflsemilizmu. (IZ KNJIGE: »AMETISTNI PRSTEN-«).

Donosimo ovaj prijevod s flrancuskogša originala, jer je Amatol France bio odličan prijatelj Židova, i ako nije mošao da shvati svu dubinu židevskoga problema. U svojoj velikoj duši zaista je prebrodio nacionalne i rasne razlike, a imao je pred sobom samo francuske, asimilirane Židove. Pravi židovski život istočnih masa nije stigao da upozna. i shvati. Tako je umio da pobija antisemitizam, ali nije mogao da spozna bit židovske narodnosti.

Profesor ie Bergeret izišao izvan grada šetati sa Kique-

tom. Oni su se volili i bili su nerazdruživi. Čak i ukus im ić

bio iednak, ier su i jedan i drugi znali cijeniti miran i icdnoli čan Život .Na šetnii ie Riquet pazio na svaki mig svoga SOSpOdara. Niie imao baš dobar uiuh, pa se boiao, da će gospodara izgubiti iz vida. Niezove liiepe, vierne oči i važan načim, kojim bi sliiedio Bergereta, predobili bi svakoga prolaznika. Profesor ie hodao čas brže. čas polakše, već prema promjenljivom ritmu misli. Riauet bi katkad odbježao napred. okrenuo bi se i počekao svoga gospodara, s malo nadignutom, zakrivljenom predniom šapom i uzdignutom niuškom. Poput svoga gospodara. veselio bi se svakoj sitnici. Na svaki odvojak puta, u svaki du-

231