Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije, Sep 15, 1928, page 192
nemaju filozofije, a me trpe tudez mišljenia. Dapače, ako netko ima o božanstvu drugo mišlienje od njih, zaslužuje njihovim očima najočajniju kaznu.«!“) Ovako opisuje Farizeje n dobi prokurator:a, a neke su izreke još j danas aktuelne.
bitna mu ie karakteristika ironija, koia znade da bude i gorka. Ta mniie posebnim TIJeČini izrečena, neso, se ıl načinu, kako samu stvar izriče odmali vidi, da ijoj se ruga. Katkad iza meke izreke doda par Tileći, koje obrćii smisao. cijele na profivnu stranu. nezo se u prvi mah očekivalo. O Židovima ne SOVOTI Obično, ironijoln. samo ie muijestimice nalazimo; ali mi le teško zapažamo, naučemi, da sami sebe ironiziramo.
Ovako sam pokušao, da skupim iz različitih knjiga razbacane misli A. Francea o Židovima, te da ili složim u cjelinu. France je nojava, koja se rada možda ıı fisuću codina iedamput: on je iedan čitav svijet za sebe. Treba da mu zahvalimo, što nam ie kao dobar DTijateli kazao svoje mišlienie o nama. Velim kao dobar priiate!j, jer takav ne će samo da h Zali, Već i da kudi: takav hali pokazinie osim vrlina i naše mane: takav nam pokazuje koji putovi vode k propasti, a koji k spaseniu. Bio nam ie odan ji privržen, pa treba da mu zahvalnošćii uzdržimo trainu WUSDOmEn1ı.
ler Snio
Pavao Schvvarz.
Zašlo u nas nema židovskhe belefrisfibe
Zašto u Jugmoslavii nema Židovske literature? Odgovor ie veoma jednostavan: Nema židovskih pisaca. Medu našim Židovima nema dosad nikoga, koji bi imao dovolino. literarnih sposobnosti, da djelima liiepe književnosti ocrta ŽIiVOt jugoslavenskogca ŽžŽidovsitva. |
*
Ipak ovai iednostavni i naoko nepDobitni odgovor mije mipošto valian. Ogledamo li povijest, vidiet ćemo da u danima, u kojima ma kakva zajednica hoće da promijeni svoj udes, niču popit zliva iza kiše književni ili nadrikniiževni prikazi zajednice, niene biti i nijenili želia. Književnost nastala n takvim prilikama, ne mora da bude traine vriiednosti., baš kao Što se i inače Diše i štampa koješta, što će iza kratka vremena pokriti prašina zaboravi. Ali se smiie bez sumnje reći, da svaki potres koje zajednica rada nastaianiem kakve takve književnosti nie od bilne vrilednosti. Obično se čak čini, da ie istomi kniiževnost potresla zajednicu, jer i svaki drištveni potres naliči prirodnom: Iznaiprije se ruši nešta u nutrini, i uredemiu i sastavu društva, Što se ispolinie u književnosti, a onda istom pomogmuit fiecaiem književnih diela potres zahvaća DOVIšinu i miješa obličie društva, zajednice i naroda.
") L' ćtui de nacre: le Procurateur de Judće. A. F.