Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije, Sep 15, 1928, page 193

Ne treba da, potres zajednice urodi vrijednim djelima, ali bez književnogza odieka dosad miie bilo pokreta i promicna u društvIii.

*

Zašto u mas u dane svežidovskoga potresa nema beletristike? Zašto Dismo mogli da nabrojmo najviše oko pet Šest iugoslavenskih Židova, što su se uopće. dali na beletristički rad u židovskor krugu, a od mjih iedva ie ijedan, koji bi u većem obimu obradivao naš Život i koji bi mu prodro barem donekle ı dubinu,

Odgovori mogu da budu veoma različiti prema gcledištu onoza, koji promatra ovo Dpitanic, a možda još više premnin pokrajini, koju prosuduic. Jugoslavensko židovstvo mije cielina, nego je sastavlieno iz nekoliko veoma različitih dijelova. Za budućnost možemo da tražimo uwiedinjenie ili da želimo zaseban razvitak svake čestice; Za promatranie dosadašniosti odlučna ie spoznaja, da svaki dio traži posebno istraživanje. Stoga mapose naglašavami, da ću ovdic promatrati sanio onai dio, koji mi ic naipoznatiji i naisrodniji. Hrvatsko-slavonsko-srijemsko židovstvo čini u jugoslavenskom Žžidovstvu cjelinu, koja se u mumogočemu i te kako. razlikuie od drugih dijelova.

*

Cillavna ie ozmaka toga Žžidovstva, da uopće nema pozitivnih židovskih oznaka. Slikovito da kažem: židovska se krv u našim žilama toliko razvodnila, da nam jedva još bilo kuca u židovskom ritmu. ićeligila ie po Živim oblicima iščezla iz naših kuća, hramovi Se ispraznili. znania ie mestalo. Koliko liudi imade, te i ne znai. Sto su to tefilim, Što ie to mezuza, a ioš manje poznavaju blagoslova Za Čitanie tore, seder, suku, koji sa pobožni, pale svijeće u Dredvečerje subote, ali ne govore blagoslova, ier im jie nepoznat.

Vjerski se osiećai uzdržao n naših Židova, jer su oni od naiVeće česti malograđani, koji ne mogu da zamisle svijet drukčije, nego da na zemlii vlada krali, a u nebu Bog. Što ioš običaja i obreda vrše, Čine iz Dpijeteta, iz navike ili iz. praznovierice.

Piietet: Vieta ie ovih Židova naivećma sljubliena sz smrću i s mrtvima. Liudi, koji ne vieruiu u Boga, znadu po jedanaest mijeseci da idu dnevice dvaput u. hram, da bi mogli reći kadiš iza mrtva oca ili maike. Godišniice smrti nima su uz dane spominjania na drage mrtvace vierski dani siećania na Boga. Oni svetačni dani, na koie pada hazkara, vidain hramove pune zaplakanih liudi, koji kroz suze hoće da zagledaiu ı visine i da vide drage mrtvace u vierskom nebu.

Navika: Običaiji se u mas Vrše iz navike. Istina je, da je navika: čovieku drugom naravlin. Stoga se uščuvalo koješta po našim kućama, Što nikako niie u skladu s nežidovskim duhom, koji se u njih uselio. Pale se sviieće, slave se svetkovine boljim jelom, svečanini ruhom. a nekad i zatvaraniem dućana. Ali navika nikad “e može da naknadi narav i naravmost. Neprirodni su i izvještačeni OVI Ostaci. kojima se izgubio smisao. kojima nitko više me

03