Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije
pličine, kad može da bojuri sa svom snagojn, onda njeni falasi Pbihoću žustro i uvišenim glasom pjesmu; radosti jer osjećaju približaVanje Pb moru.
Rijeka će da se suzi, da bliži obale, da izdube u (nu jamenia korito ili da probije put broz brdo i goru, samo (da bi dostigla moe.
Sirine, dubine, uzine. pličine, uz zViŠdj i Spust samo su oblici, iu hojima se iskazuje njena nesavladiva čežnja za morem, hoja nalazi izričaj u Sustalom mrmorenju i u žustirom Pihofu.
Njenoj Su pjesmi sadržai čežnja za morem, strah pred pijeshojn pusfinjskim i ponorom zemalisbim.
»Samo da me nijesah ne upije! Samo da me ponor ne proguta! Neka me lome botači, neba me blate bondali, neba nafapam polida. Nena po meni plove, neba u m? love, holikbogod ih volja. NekPa ite Dure rulu, neha Popaju virove. Neba me liudi psuiu, bad im izvaljani hamenje. Neha me ljudi slave, had ih obdarim biserjem.
Samo da me pijesak ne upije! Samo da me ponor ne proguta! More, ponosno more, zašto'si tabo dalebo? Ded me privuci i Upij me
fi! Viefrom gsonjena, burom rovana, brdom sputana, hrlim do tebe, more!«
Ceznja je sadržaj njene pjesme. Piesma je pratilac njena puta. Samo prafilac. Nastaju pjesme i nestaju, hao što nastaiu i nestaiu slike na njenmn obrazu.
Piesma je riječ njene čežnje.
A (lielo njene čežnje Je Sfru{a.
Po struji ona jest, Što {iest. Po djelu, a ne po riječi.
Piesme se njene mijenjaju. Cežnja iznalazi i zaboravlja riječi. Ali ona ostaie isfa.
HRijeba se valia sad amo sad tamo. Struja mijenja smile. Struja ostaje ISfa.
Čežnja joj radja straju, ((% je povede b moru.
Aii
“
O, moja draga rijeko, od svega ti srca želim, da stigneš do mora. Pa i tko ti fo ne bi želio? Ta fi ne ćeš nikhomu zla, i ah0 nas hathad Iupneš iznenada bojim Rhamenom u čelo. Zato nam sdjekad isto fahko nenadano dobaciš Poli biser.
Zapravo fi i nisi odgovorna za ono što činiš. Ne pripadaš on dubohim naturama, boje dubohoumno razmišljaju o dubinama svijeta i svoje dubohe duše. U tebe ima malo teoretshih problema, Tvoja su pitanja vezana uz djelo. Gotovo bih čak posumnjao u bezuvjetfnost i ishbrenost fvoje čežnje za morem, had ovako sa strane sledam, hako podatno ohrećeš hotače na mlinu moga susjeda, na tvornici debelosa buržuja, hako zadovolino srgoćeš, had se ı tebe saspe smrad našega grada. Ne pristaješ li i fi uz one revizioniste u socijalizmu, Fojitiii je pokret sve, a cili ništa. Kanda i suviše voliko zaboravljaš na Veliki cili, pa okrećeš i pokrećeš sitne hotače svagdašnjice.
Ili da ipak. vjerujem u tvoju čežnju? Tko zma, nije li tvoje čdsovifo biesnilo samo uzbuna i protest protiv onih, Roji ti nameću ove sifničave poslove, doh u tvome Srcu gori čežnja za dalekim mo-
238