Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

U 48 slika ukrasio ie Rafael Vatikan bibliskim sižceiima. To zovu MWataeclovom Bibiliiom. I on ie poput Michelangela počeo sa stvorenjem sviieta, slikao ic stvorenie Eve, prvi griieh i druge bibliske epizode koje su kasniie u mnogim variiacilama izveli Pirinejci Murillo i Velasauez. U protivnosti Michelangelu. koji ie sve dramatske momente nekog zbivania ioš jače potencirao, Ratacl ic počeo da ističe idilsko i niežno. Ova nota prati Rafaela u svim mogućim: fazama niegova razvoja. U niegovim dielima zrcalio se niegov srećni, lagodmi i iO0vijalni način života. »Radost je umielnost...«, lebdi kao nevidliivi moto nad dielima ovoga umjetnika koji ie postao tako popularan kao ni iedat drugi i daleko posliie svog vremena ostao slikar naroda.

Umietnost Rafaela općenito ie razumliiva, liubka i sunčana. Ona ne kopka skeptično i zamišlieno po tainama — to ie zmnačaika Michelangela — već umiruje i harmonizira dramatski zamah do mira i sreće. To je princip kome se klanja i Nietzsche u svojem ranijim dielima. Zbog toga shvaćaiu Michelangelo i Rafael bibliske motive načelno različito. Jedan od njih akcentuira dubinu kozmičkih misli Bibliie; zamišlia se nad tainama svijeta; traži smisao bivania. Drugi prikazuje srdačnu toplotu bibliskoga pripoviiedanja. I iedno i drugo ic istinito. Ko će moći da kaže što je bolie i praviie? Jedno kao i drugo. U Knjizi nad knjigama sve se može da nade. Ondie svaki nalazi sebe. Ipak se čini da ie Michelangelo bliži židovskom shvaćaniu. Možda ie tome pridonijela sudbina Židovskog naroda. Martirii ie uciiepio židovstvu u dušu ozbilinost i zamišlienost. S ovoga gledišta traži se u židovskom shvaćaniu Bibliie više misao nego forma. više groza i strah nego sijiai i srdačnost.

Pa ipak se ne možemo oteti doimu Wafaela. Niegov svečanoveseli štimung, produhovlien osiećaniem za prostor, liepotom liniia i plemenitošću forme, Vaz-– da nas privlači i oduševliava: Rafael Santi, iako niie shvatio Bibliju potbunoma ua duhu židovstva, opet ie dokaz za besmrtnost Bibliie koia u svakom smjeru ljudskog duhovnog rada može da poda inspiraciiu za neprestano stvaranie novih liepota. Moramo biti sretni, što ie tai Bogom tako raskošno nadareni čoviek ·oviekovječio duh Svetog pisma.

MARTIN BUBER: TRI BESJEDE O ŽIDOVSTVU

1 Židovstvo i Židovi

Pitanie, što ga danas stavljam Vama i sebi, iest pitanie o smislu židovstva za Židove.

Zašto se nazivamo Židovima? Zar zato, Što to iesmo? Što znači da to iegsmo? Neću Vama da govorim o nekoi apstrakciji, već o Vašemu rođenomu Životu, o našemu rođenomu Životu. I ne o tome kako se očituie po svoiOi SDOliašnosti, već o unutarniem pravu 1 biću toga Života.

Zašto se nazivamo Židovima? Zar zato, jer su nam to činili oci: DO nasliieđenom običaiu? Ili nazivamo li se Židovima od zbilie?

Iz nasliieđenog običaia? Tradiciia ie naiplemenitiia sloboda za rod koii Živi u nioi vedro i misaono, a naiiadniie robovanie za sliednike od običaja koii je preuzimaiu uporno i tromo. Koji ie za nas smisao ove predaie, imena, lozinke i putne zapovijedi: židovstva? Kakve ie vrste zalednica za koju dajemo svoie sviedočanstvo kad se nazivamo Židovima? Što će da znači ovaj naš put kroz bezdan — propadamo li kroz magle tisućlieća u zaborav, ili nosi li nas neka moć u ispunienie? Što to znači, te hoćemo da traiemo, nesamnio kao