Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

Domaćin – narod liubio ie svoiu grudu i bio ie s niom povezan svini hitima duše. No Židovima ie branio da se povežu s brdima i dolinama, vodama i ·sradovima, oranicama i šumama zemlie u koioi su živiele mnoge židovske gencraciie. Jer, čim bi se poremetila socijalna ravnoteža u državi, došlo Di do po'kolia ili čak do izgona Židova koji su gubili živote ili su morali da ostave ua odlasku čitav posied, a da ponesu, možda, samo spomenike s roditeliskih grobova i svitke svete lTore. Zidovi su svolim imetkom, a često i golim ŽivotomiI plaćali svaki gospodarski i društveni potres, ispoliio se on u političkim, vicrskim ili ma kojim drugim oblicima. Svaka promiena političkog režima u onim čestim borbama o priiestolie dovela bi u opasnost uz prave Žžidovske pristalice pobijedenoga suparnika ioš i čitavu židovsku zaiednicu one države. Svaki vierski pokret, svako takmičenie relicioznih ili konfesionalnih struia Dilo ie usput upereno i protiv Židova. Seliačke bune, pastirska divliania, pohodi sredoviečnili vojničkih banda, propoviiedi fanatičkih kaluđera — glavne su žrtve svagda Zidovi. U jednu riieć, svaka velika nesreća, bila to prirodna katastrofa od kuge do ma koie druge pošasti, bila to društvena katastrofa od rata do ma koices drugog potresa, nosi, sama po sebi, potres židovskih pozicija, ier su uvijek {= dove smatrali krivcima zla.

TI u »mirno doba« s normalnim životom nisu Židovi mogli da se udomaće. ier, naprosto, nisu imali prava na to da se osiete ukućanima države u koioi su Žživjeli'i koju su promicali svoiom radinošću i poduzetnošću. Za okolinu su bili stranci, jedva trplieni, teško mučeni i prezirani. Žuta krpa niie bila cehovski, slobodni izabrani znak, nego nametnuti žig sramote i pečat tudinstva.

Odatle razumiiemo otmi trainu napetost i sveđ nove pokolie kojih ie puna naša povijest, a koji nastaju kadgod se sukobe klasne ili političke grupe u borbi za pregrupiranie i novu razdiobu vlasti u državi. U času previrania pokoli, a u dane klasnoga primiria žuta krpa na odieći; zatvaranie u geto, u posebni dio grada, uzak i mračan, opasan zidom i zakliučan od večeri do iutra; đačke strke s inapadajima na Židove; prisilno slušanie misionarskih propovijedi, ako već nema nasilnoga krštenia; pogrdna uloga Židova u pripravama pred Uskrs; savršen društveni boikot.

No odatle razumiiemo i potpuno pripadništvo Židova Židovskoi zaiednici. U žutom galutu oni i te kako osiećaiu da su daleko od rođene grude, da su li zasulu, čak u progonstvu. Svakidašnia ie molitva za povratak u Ciion iskren: "i vruća; vjera ie u povratak toliko živa, te svaki dan čekaiu Mesijiin glas, Lomače inkviziciie, divliaštva razboiničkih horda, izgoni i pokolii ne mogu da slome povezanost svake generaciie sa židovstvom, s niezovom prošlošću, sadašniošćn i budućnošću. Židovski geniji, sapet u lance i potisnut u mrak, ne prestaie ni za čas stvarati vrednota; iedanput snažniie, drugiput slabije, ove su vrednote uvijek sviedočanstvo iedinstva židovskog „duha i po vremenskoni kontinuitetu i po prostornoi povezanosti.

Je li židovstvo narod, ili vierska zajednica, ili klasna grupa — to mo bi u one dane srednieza viieka niko znao da razlikuie. Možda bi koji filozot već onda bio rekao ono što sam čuo od svoga učitelia u Berlinu, rabina Baecka: Židovstvo je starije nego spoznaia da ima narodnih i vierskih zajednica. Kad ie ono nastalo i kad ie raslo, onda ie svaki narod imao svoju vieru s koiom ie Živio i umirao, i nije bilo razlike između narodnosti i vieroispovijesti. Istom 'katolička crkva i poslije nie islam okupiše u svom krilu i na temeliu svojih 'vierskih nauka mnogo različitih naroda koji su očuvali zasebni narodni Život. Đa se danas kod pripadnika ovih naroda može da:kaže: pripada tome i tome narodu. a ovoi ili onoi vjeri. Za židovstvo ova razdioba ne vrijedi. Ono je sta-

76