Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

iavlja se u cionističkom pokretu mnogo ranije. Polazeći od problema legije i oružane potpore kolonizacije, te od zahtjeva oštrijeg stava prema mandaiarnoj vlasti revizionizam Žabotinskog zajedno s radikalizmom Grunbauma bio je neposredna reakcija na Jewish agency politiku pretsjednika Welizmanna. Puštajući po strani sve momente stranačkog života, osvrnućemo se u ovome članku općenito na problem revizije cionističke politike.

Život suverenog naroda ili države ispoljuje se u glavnome u tri smjera političkog bivanja, koji dakako nisu posve odijeljeni jedan od drugoga, ali vaki obuhvaća zasebnu skupinu odnosa i problema, koji zasebno ı zahtijevaju svoje rješenje. U vanjskoj su politici skoncentrisani odnosi sa stranim državama i narodima, unutrašnja politika obuhvaća odnose građana međusobno, njihov kulturni, socijalni ı humanitarni boljitak, a finansijska se napokon ili ekonomska politika stara o tome da za sve narodne ı državne potrebe namakne potrebna sredstva. Sferi cionističke vanjske politike pripada bezuslovno odnos prema mandatarnoj vlasti ı arapskome narodu, unutrašnja obuhvaća sva pitanja naše organizacije ı organizovanja Židovskog naroda za cionizam, a svi problemi novog jišuva u Palestini, koliko nisu vanjskopolitičke prirode, pripadaju politici ekonomskoj ı finansijskoj.

Revizija se u prvome redu obraća promjeni naših vanjskopolitičkih odnosa, a naročito zahtjevu promjene odnosa prema mandatarnoj vlasti. Ishodno je gledište ovome shvatanju proizvoljna teza da je židovski narod jedini i neosporni faktor u svome političkom bivanju, a dosljedno tome da ije i punovažan subjekt međunarodnog prava. No to nije tačno. Golem je doduše politički put što ga cionistički pokret ima za sobom. U prošlih trideset godina cionizam iz amorfine ı pasivne mase židovskog naroda stvara aktivan subjekt židovske historije. Po cionizmu naš narod ulazi u historijsko međunarodno bivanje, ali tek kao objekt u određivanju međunarodnih odnosa. ~

Proces kojim postajemo subjektom vlastite historije, u početku je svoga razvoja. Ulazeći u taj stadij svoga historijskog bivanja, mi smo, naravno, iražili međunarodnu zaštitu i predali zastupanje svojih interesa moćnom zagovorniku. Baš u tome pogledu naš položaj nije bio isti kao na pr. Jugoslovena, Čeha ı Poljaka, koji po svršetku rata dolaze do pune državne samostalnosti. I oni traže ı nalaze moćne zaštite, ali je po slobodnom nahođenju u svaki momenat mogu da promijene ı prekinu. Pri tome slobodna dispozicija za političke snošaje kod tih naroda ne može biti toliko fatalna kao za nas koji se bez sigurnog tla pod nogama — ta mi ı nemamo za sada zaokruženog narodnog teritorija — ne možemo bacati iz Jedne međunarodne siiuacije u drugu.Jugosloveni, Česi i Poljaci čekali su i stotine godina na momenat svoje državne restitucije, ali za čitavo to vrijeme oni su u narodnom pogledu bili i ostali intaktni.