Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

koja u sveudiljnom razvoju ne može da znade za granice do kojih će smjeti da segne židovski život. *

Zar dakle u našim političkim nastojanjima i odnosima uopće ne treba revizije?”

Revizija nam je potrebna u finansijsko-ekonomskoj politici naše obnove.

Naprijed sam kazao da smo iza rata u Palestinu unijeli 45 milijuna {unti, od toga 9 milijuna funti novca čistih narodnih institucija (Kh 4 milijuna 125.000 funti: Kki 2,000.000: Hadasa 1.000.000: Obnovni fond, šekel i druga vrela prihoda nešto manje od 2.000.000). Višak importa nad eksportom iznosi prosječno na godinu 4,000.000 funti, a u tome višku nalazi se preostalih 36.000.000 što su ih Židovi wunijeli u Palestinu ı ondje investirali. 5,000.000 funti je vrijednost građevinskih objekata podignutih od Židova u same 4 godine 1924-1927.)

Kakva je u poredbi s time finansijska politika palestinske vlade? Od jula 1920 do konca 1928 suma sveukupnih budžetarnih primitaka iznosi 18,733.433 funti, (budžet za 1928 92,584.317), a izdataka 18,143.903, tako da nagomilani suvišci, sve pored deficitnog budžeta za 1928 (Izdaci 3,381.993) daju sumu od 580.530 funti. U 8 budžetnih godina vlada je račune svesa dva puta (1997, 1928) završila deficitom, u šest je godina imala suficit, pa i: danas s toga naslova raspolaže poreskim pričuvama koje, mimogred budi zečeno, po aksiomima finansijske politike ne pokazuju osobitu brigu za narodnu imovinu (budžet rashoda — budžet prihoda!) što više, neposredno iza četvrte alije (1926-27) prihodi su vlade odbacili nepunih 1,600.000 funti suviška.

Finansijska politika vladina i razdioba budžetarnih kredita najbolji su odraz naše aktivnosti, negativ investicija naše obnove, i ponajbolji dokaz da smo, pored svih zapostavljanja političke prirode, svojim radom obzirom na finansijski efekat, stvorili za se položaj »države u državi«, koji je u velike na našu štetu. Naš budžet iznosi na godinu prosječno 500.000 funti, gotovo za 100.000 više negoli svi porezi vlade (19%. budžeta). 65% vladinog dohotka iznose indirektni primici (carine, takse) a to opeta kao aktivniji faktor privrede plaćamo mi.

Politika izdataka pruža još jasniju sliku ı poredbu našeg ı vladinog djelovanja. U prosjeku od 8 budžetarnih godina trošila je vlada na škole 6,9%. mi tri puta toliko tj. 19,4%, a na javne radove 4%, mi tri puta roliko, 12,6%.

Rezultat je dakle ovih posmatranja, da smo mi, stvorivši položaj ekonomske države u državi, sve poreze plaćali dvostruko ı izdržavali vladine ı svoje institucije. Ovdje nam treba revizija u osnovi naše ekonomske politike. Ne mislim time reći da nam je potrebno izazvati finansijsku revoluciju. Ona kraj naših današnjih kulturnih ı gospodarskih pozicija ne bi bila ni moguća.