Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

DR. CVI ROT HMULLER: PISMO GOSPOĐI

Prije nekoliko godina upoznao sam u jednom gradu Vojvodine, na propagandnom putovanju, gospođu kojoj sam napisao Ovaj list kad sam se vratio u Zagreb. List je bio, razumije se, pisan njemački, jer cna gospođa nc zna srpskohrvatski. — Napisao sam pismo, i nisam ga poslao, jer ipak nisam bio dovoljno siguran da bi ga ona potpuno shvatila ı da ne bi sa čuđenjem i smiješkom slegla ramenima. Poslao sam joj samo nekoliko cionističkih brošura. — Kad sam nedavno posjetio opet ono mjesto, uyjerio sam se da ta gospođa savjesno pomaže prazniti kasice, premda to njena okolina ne smatra poslom koji bi dolikovao ovako uglednoj dami. Ali one duboke sreće kojom bi cionizam ispunio ovu plemenitu ženu, kad bi mu se odala svom dušom, nisam našao u nje. Osamljena ı neshvaćena zbog svojih viših interesa ı zbog čežnje za nečim vrednijim od haljina, kavane, džigerica, trača, pa čak ı od gospojinskoga društva, ona ipak mora da popušta, da živi u bolnom primirju sa sredinom, u kompromisu s »društvom«, a ostvarenje njenih dubljih čežnja ostaje odgođeno, »in suspenso«. — Niša li ipak trebao da pošaljem ovo pismo, pa makar se njime, možda, izvrgao obazrivom smiješku ili porugljivom smijehu? Hoću li svoj grijeh okajati time Što taj iskreni, spontani i neposredni list u vjernom prijevodu predajem sada svima?

Veoma poštovana milostiva gospođo!

Sijati u vjetar veoma je neugodan posao s kojim se može isporediti samo još nepripravljeno propagandno putovanje. Neću sad da istražujem zašto u Vašemu mjestu nije bilo ništa pripravljeno za moj dolazak. Zacijelo bi nam se na koncu ukazao začarani krug: Treba organizirati novo, nepripravno, neobrađeno mjesto — a bez prethodne priprave ı organizacije može posjet jedva da uspije. Ostaje samo nada: da će sjeme, nošeno vjetrom, osudeno od veće česti na propast, ipak naići ı na komadić plemenitoga plodmoga tla.

Rđava se prethodna priprava vidi ı po tome što sam upoznao Vas istom prije svoga odlaska. Inače bih bio nastojao da osvojim za cionističku ideju upravo Vas, pa makar i samo Vas. Ima ljudi koji nikako ne mogu postati cionisti. Uzalud je pokušati da ih predobiješ. No ima ljudi koji su predestinirani za cionizam. Ne znaju, možda, ništa o cionističkom pokretu, jedva su čuli štogod o izgradnji Palestine, o duševnoj revoluciji rasijanih galuiskih Židova, o ponosnim nadama i vjeri u dostojnu budućnost židovstva na rOđenoj grudi. A u dubini su ipak cionisti, jer i nesvijesno pripadaju nama nosiocima ovoga revolucionarnog pokreta. Treba samo malen poticaj izvana, i već je pokrenut njihov nutarnji cionizam.

Vas, milostiva gospođo, ubrajam među one ljude bon su nezadovoljni životarenjem sitničave sredine i svakidašnjicom brig4 za jelo ı želja za zabavom i koji, neshvaćeni i osamljeni usred našega »dobroga društva«, čeznu da se spase u svijet vrednijega, punijega, sadržajnijega života.

Ovaj Vam vredniji svijet otkriva, dariva cionistički pokret.

Danas živite na periferiji svijeta, upravo na nekoliko periferija, ali niijedan od ovih svjetova nije Vaš svijet. Negdje u daljini, dopirući do Vas samo u romanima i magazinima, živi Evropa, za Vas reprezentirana Nje-

142