Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

drugu ostavljajući svagdje poput kometa trag za sobom. U malo mjeseci nalazimo u njegovoj bilježnici ubilježene ove etape: Rim, Firenca, Port Said, Aleksandrija, Filipopol, Kapri, Sofija, Berlin, Ženeva ı Anver. On je, doduše, imao obožavatelja, ali nije imao sljedbenika koji bi ga slijedili kroz vatru ı vodu. Dok bi čovjeka gledao svojim pogledom koji je očaravao, koji je bio svijestan pobjede, rječit, izazovan, dotle bi ljudi hotjeli da njegovu stvar učine svojom vlastitom. Ali čim bi ga nestalo, prevladala bi opet trezvenost, a za nj je još preostajala samo riječ »lantast«. Nije mogao da ima učenik4, jer je on bio iz drugoga vremena, sam samcat, proždiran pla-

menom nezadovoljene, duboke strasti, suvišan, prekobrojan — komičnal iigura. Onda je običavao — već kao bolesnik — da obilazi jednostavne, obične

ljude ı da im drži govore, smućene ı kao da sanja.

Bio je već zahvalan, ako su ga slušali, ako su mu dali apsinta ı cigareta. Jeo je malo. Bio je bolestan. Bolovao je od fiksne ideje da ga progone. Ako mu ne uspijeva da ostvari svoje ideale, a ono neka ga, makar, progone kao opasna čovjeka, kao poglavicu hajdučke čete iz Abruca.

Jedan od njegovih prijatelja iz Firence Jednom se sjetio da mu pošalje otvorenu poštansku dopisnicu s ovom adresom:

Il Comediante Marko Baruh Fiorenca.

Riječ »II Comediante« učinila je na nestalnog lutaoca naročito dubok dojam; on je fotografirao taj natpis i poslao ga jednome od svojih prijatelja u Berlin. Neka mu, za volju Božju, objasni značenje strašnih riječi! Odmah, smjesta neka mu objasni! I jednoga se lijepoga dana pojavi sam Marko Baruh u Berlinu — došao je po odgovor! U tim danima svoga propadanja jadno je izgledao. Odao se piću, skitao se posvuda, izgubio svoj stipendij, jer je na koncu postao nemoguć, to znači: sve jadniji. Od njegove nekadašnje ljepote ne ostade ni traga. Živio je samo od ostataka svoga unutarnjeg žara. On je izgarao dok je, na koncu, još sve oko sebe idealizirao ı obasjavao odrazom svoga svijetla. Sestru njegova prijatelja, socijaliste Pietra Rabbazanija, bezazleno, jednostavno stvorenje, naziva Mirjam. Da, ta je Mirjam njegova ljubljena. Zatrovan čežnjom bojazni, brigama, ubija se pred kućom svoje kraljice. U stvari je ona bila siromašna švelja koja je svoga obožavatelja još daleko manje mogla da shvati nego svi ostali.

Ko je bio Marko Baruh? — Anahronistička zabuna?

On je slučajno preletio čitav židovski svijet i svagdje — u Bemnu kao: ı u Kairu, u Berlinu kao ı u Sofiji — pobudio osjećaj zabune i nemira. Jednima se činio pustolovom, drugima iz proročkoga pokoljenja. — Kogod jednoga dana pokuša dublje prodrijeti u njegovu duhovnu baštinu, spoznaće da je u njegovoj duši buktio oganj herojstva. Marko Baruh bio je junak bez ostvarenja, heroj bez herojskoga djela.

1417