Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

vuci, pod jednim vodstyom. {/rws{Ov! ? honcermi monopoliziraju neku proizvodnu granu bilo zakonski (npr. žigice!) bilo samo stvarno najprije u nekim državama da na toj bazi vode borbu brotiv svoje honburencije u drusim zemljama. Oni dakle (baš kao i karteli prije nego što zaista obuhvate sva poduzeća) znadu da privremeno obore cijene, jer Je fo put za uništavanje protivnika koji neracionalno proizvodi ili nema dovoljno kapitala u rezervi da podnese neprestane gubitke. Ovo pojeftinjenje produkata postizavaju ili snižavanjem nadnica, ili racionalizacijom proizvodnje ili plaćanjem gubitka iz rezervnih fondova tako dugo dok nisu konkurenti umišteni. Onda produkti mogu da opet poskupe.

U ovoj džinovskoj borbi mora da brobanu sva slabija poduzeća. Q pobjedi odlučuje množina nagomilanoga kapitala ı njegova racionalnija upcfreba. Stoga su agrarme zemlje postale vazah naprednijih, industrijskih država baš kao što manja poduzeća postaju svojinom jačih grupa, koncerna ili moraju da uđu u strukovni kartel. A racionalizacija boduzeća, u skladu s osnovnom značajkom kapitalizma, ne teži za većom produktivnošću nego samo za većom rentabilnošću. Ona, u sadašnjemu stadiju, ide jedino za tim da ojača poduzeća u međusobnoj borbi, a ne da narodnim masaa omogući zadovoljenje životnih potreba. Stoga nas ne smije čuditi, što toliki izumi, toliki novi izvori sirovina, toliki napredak tehnike samo ubrzavaju jrobadanje manjih boduzeća, uvećavaju nezaposlenost do strahovitih Drojaka i umanjuju kubovnu snagu čak ı u najnaprednijim mdusfrijshim državama gdje pored nezaposlenih radnika ı namještenika ı muiljuni malih irgovaca i obrtnika postaju iz dana u dan siromašniji i time slabiji kupci. a još više u agrarmim zemljama u kojima, doduše, nema milijuna nezaposlenih radnika, ali ima milijuna seljaka sa simm zemljobosjedom koj bez modernih strojeva, bez financijskih sredstava ne može osjetljiyo povećati produkciju, i stoca pada žrtvom agrarni holosa vanevropskih država. koji i bez većih napora mogu da unište evropske agrarne sitne producente. ier imadu u rukama goleme kapitale, velike površine, racionalnu upravu ı najmodernija tehnička pomagala, pa mogu naći ukamaćenje kapitala ı dovoljnu zemljišnu rentu i kraj onako jeftinih cijena koje evropskoga seljaka potpuno ruiniraju oduwzimajući mu najprije svu kupovnu snagu, jer za svoje produkte ne dobiva ništa, a zatim i rođemu grudu hoju će PprePhupbiti moćne grube agrarmh hajntahsta.

Ova opet umanjena potrošačka snaga najširih masa brihšte olovno a proizvodnju. te je goni da još jeftinije proizvodi ı da se Još okrutnije bori za samoodržanje. Milijuni utrošeni u reklamu, dok se u drugu ruku provodi sve veća koncentracija ı pojeftinjenje proizvodnje, samo su simbol ove očajne borbe hoja Je izazvala, iza mnogih honjunkturmih hyiza, pravu hrizu čitavoga sistema narodnoga gosbodarstva. 4 oblih u hojemu se hažualizam i mpberijahzam Pretvaraju u nathabitalizam, jest racionahzac1?aMjesto dosadašnje slobodne konkurencije, tJ. gospodarenja bez plana, bez spoznaje ı usklađenja potrošačkih potreba ı proizvodnih mogućnosti, rađa

103