Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

To je bio dosadašnji »qzorfak Rhapuahstičhoga gospodaysiva. Teško je proricati budućnost, ali nam je prošlost ı sadašnjost Jasna. Konkurencijom i borbom propadala su slabija poduzeća, a mnogostruko su porasla jača. Najprije su imala dosta konkurenata u granicama svoje države, te su morala da ih svladaju ı prisajedine sebi. Kad su državne granice postale pretijesne za najveća poduzeća, Jer se u njima više nisu mogla razvijati, a kad krila želja ı zahtjeva ipak nisu prestala rasti, onda je iz kapitalizma nastao immperijalhzam t}J. osvajanje holomija da iz njih matica zemlja dobiva jeftinih 570000 za SVOJE tvornice, ı otvoreno ili prikriveno podyarmljioanje zemalja koje će uvoziti ı plaćati gotove produkte ili bar 0rqapif; svoga gospodara od drugih oružanih konkurenata. Ne nalazeći u radnim masama svoje zemlje dovoljno potrošača za produkte, kojih je naglo bivalo sve više, jer su poduzeća sve više rasla fuzijama ı proširivanjem ı jer su produkcionc metode postajale sve savršenije potpunijim tehničkim iskorišćiyanjem sirovina ı radne snage, morali su kapitalisti da postanu imperijalisti, osvajači novih zemalja, dobavljača sirovina ı tržišta za eksport njihovih produkata.

No budući da je zemaljska kugla toliko mala, da su se na veoma mnogo mjesta sw/&obili mteresi različitih država ({t}. ne naroda u tim državama, ne seljaka, radnika ı sitnih građana nego samo onih nekoliko velikih tvornica i banaka), to je nastao svjetski rat. Pored sve katastrofalnosti njegove (trideset milijuna ubijenih ı ranjenih u samoj Evropi, propast neizmjernih kulturnih ı gospodarskih dobara), ovaj rat nije bio ništa »izvanredno«, neočekivano, ı neobično. Njime je ona »prirodna« ı svakidašnja, doduše mirnija i tiša, al: jednako okrutna ı nasilna, Jednako podmukla ı pogubna borba za ekonomsku prevlast bila tek projicirana u najšire razmjere otvorenoga paroksizma ı bijesnoga vemja za movu razdiobu brevlasti ma zemaljshom globu tj. za nova eksportna područja i za nove IZVOTC Sirovina.

Svjetski rat nije završen, makar su potpisani ugovori o miru. »Pobijeđeni« su, dakako, nezadovoljni i gladni svojih nekadašnjih pozicija: ali ni apetit »pobjednika« nije zasićen. Borba se nastavlja. Još strašnijim oružjem, jer je vode još silniji protivnici. Dok su prije rata samo neke industrijske grane bile kartelirane, ı to uglavnom samo unutar državnih granica, dok je bilo istom nekoliko zaista velikih trustova ı koncerna u najrazvijenijim državama, a u svim je zaostalijim zemljama vladao pricip slobodne konkurencije nesložnih poduzeća iste struke, dotle iza rata karteliranje pojedinih privrednih grana napreduje upravo rapidno, a što je glavno, karteli obuhvataju sva važnija poduzeća svoje struke po čitavom svijetu. Karteli diktiraju cijenu produktima svoje struke, Jer su Je potpuno monobolizirali ı isključili mogućnost slobodne konkurencije, pa time uopće ne bivaju tangirani promjenama na tržištu, padom cijena nekarteliranih, a naročito poljoprivrednih produkata i radničke nadnice (dakle ı konzumcionc snage najširih masa), te mogu sve terete da prevale na potrošače ı da sebi ipak osiguraju povoljno ukamaćenje kapitala. Kartelirranju korespondira koncerniranje tj. okupljanje poduzeća različitih struka u jedno}

102