Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

Prije svega valja konstatovati da je naša borba dvostruka. Ona je u prvome redu borba za nešto, a u drugu ruku borba prouvo nečega. Naša je životna zadaća, koju si postavismo, da se borimo za ideale cionističhoga bohrela, ali pored toga mi se moramo boriti Pro{io asimilatorshih tendencija naše u židovshoj smislu razvodnjene oholime, to jest protiv, u neku ruku, prirođenoga nehaja našega židovstva za moderno pozitivno Židovsko stvaranje u okviru cionizma i židovske obnove Palestine. Dok cionistički pokret u sredinama židovski jakima ı svijesnima, u krajevima Istočne Evrope, treba da se bori samo protiv direktnih izapreka cionističkome preganju, mi se moramo da borimo na dvije strane. Svakako moramo da spoznamo tu činjenicu, ako nam je stalo do toga da posve razumijemo zašto je naš pokret ostao polovičan, barem s gledišta stopostotnoga ostvarivanja cionističkih omladinskih postulata.

Općenito stanje u našemu Savezu i danas je, u skladu s prije napomenutim faktima, u stadiju neke prosječne i osrednje aktivnosti, iako bi, možda, zbog posljednjih teških #ogađaja u cionizmu, bilo razloga za nastanak revolucionarnoga raspoloženja. Ako hoćemo da uočimo čitavo područje našega rada i njegovo stanje u sadašnjemu času, onda nailazimo na dva faktora koja sačinjavaju rad: 1) interni rad u udruženjima i 2) eksterni rad svih udruženja u odnosu prema ostalim udruženjima ı prema Radnom odboru, t. J. rad čitavoga Saveza ukupno. Interni rad udruženja reprezentuje nam sve ono Životno zbivanje koje se odigrava unutar bilo.koje naše savezne jedinice; njime naše savezne jedinice postaju zajednice, skupovi mladih ljudi, povezani čvrstim vezama zajedničke ideje, zajedničkoga doživljaja, zajedničkoga života. No nije dosta da svaka pojedina savezna jedinica reprezentuje za se vrijednu zajednicu, već je potrebno da se sve savezne zajednice nečim povežu u jaku saveznu cjelinu, u jedno i jednovito jedinstvo, prožeto sviješću suvisle zajednice Saveza židovskih omiadinskih udruženja. Slično je to stanicama tijela kod kojih nije dosta da svaka za se besprikorno funkcioniše, već je potrebno da sve stanice budu povezane u jedinstvo kako bi mogle harmonično vršiti Životne funkcije jednovitoga organizma. Ako se s blažega gledišta ocjenju-

je interni rad udruženja, on može, uglavnom, da zadovolji, jer veća čest udruženja provodi relativno jak interni život, relatiyno dobar rad. Ali, govori li se o cksternom radu, o međusobnoj povczanosti, o sVijesti jedinstva čitavoga Saveza kao kompaktne cjeline, onda bilansa ispada negativnija. Ako dobro proučimo, na temclju ličnih iskustava, na temelju agitacion:h putovanja, na temelju korespondencije te zajedničkih saveznih ı međugradskih sastanaka, ovo stanje u nas, zapazićemo da nema dovoljno svijesti odgovornosti prema Savezu kao cjelini. To pokazuju slabo posjećena Savezna vijeća ı kurzevi, slab ili bar relatvvno slab interes za međugradske sastanke te konačno način međusobnog dopisivanja, a najviše dopisivanje Saveznih udruženja s Radnim odborom. Nije naša zadaća da se prepiremo o uzrocima te pojave; u tom pogledu nemojmo gizirati, Jer će nas

ideolotakvo sterilno ideologiziranje dotjerati u ćor-sokak. Ideologiziranja treba na drugima područjima. Tu vrijedi samo jedno: volja. Volja da se situacija popravi. Valja spoznati težinu situacije, valja uočiti nedostatke, valja uložiti ličnih energija — ı biće bolje. Ne treba tu mudrovanja i nadmudrivanja. Svaki neka pošteno spozna gdje mu je rad preslab, svaki neka vrši ono što od njega zajednica traži, svakt neka u sebe sama ispravi one griješke nerada i nemara, koje kod drugih zapaža — 1 vidjećete: ići će. Jer mora da ide.

Organizatorno stanjc našega Saveza odraz je tih činjenica našega općega stanja. Mi vučemo prosječno na papiru već godinama cifru od cca 1200 članova u cca 40 udruženja. Sad se pita koliko su te cifre tačne, a koliko nerealne. I zaista, u jednu ruku one imadu stvarnog opravdanja: u stvari imade toliko i toliko udruženja s toliko i toliko članova, t. J. kad bi neko obišao sva ta udruženja i pobrojao njihove članove, našao bi da broj članova i broj udruženja egzistira kao takav. No to još nije dosta. Sva udruženja sa svojim članovima trebala bi da budu stalno i kontinuirano u vezi s Radnim odborom i da vrše prema njemu sve obaveze. To potonje ne biva u dovoljnoj mjeri, i zato je 5 toga gledišta brojka naših udruženja i članova nerealna. Reći ću sasvim konkretno: danas mi radimo već čitavo polugodište u ovoOi

1760