Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije
medicina, tehnika. pedagogija. Treba povući odatie konzekvencije. Kao što se obično moraju potražiti liječnik, inžinir i učitelj izvan kvuce, tako treba da ı gazdarica ı kuharica dođu izvana, osim ako slučajno imade ovakvyih stručnih lica u samoj kvuci. Uposlivanje ljudi bez prethodnog školovanja ı naročite sposobnosti urodilo je dosad rđavim rezultatima ı ne može ni otsad bolje da uspije. Istom kad u zajedničkim kuhinjama naših kvucot bude dosta stručnoga osoblja, mogu da se izvedu gospodarski i tehnički popravci.
U. gradovima valja najprije stvoriti uzoYne gostionice. One ima da se vode prema zakonima prehrambene znanosti, da kuhaju zdrava i nejednolična jela koja će zadovoljavati različite ukuse. Gostionice mora da budu jeftine ı estetski uzornce.
Ili u ovim gostionicama., ili s njima u vezi treba osnivati diyetečshe huhinje. Ako su dobre i zdrave kuhinje zahtjev profilakse, očuvanja ljudi od šteta zbog loše hrane, a ono je dijetetska kuhinja bar toliko vrijedno terapijsko sredstvo kao liječnici i ljekarne, jer daje bolesnicima ono jelo koje odgovara njihovu stanju.
Potom bi trebalo stvoriti cemfrelw za huPinjsha pitanja. To bi bila uzorna kuhinja u kojoj će posebice izabrano osoblje pod vodstvom teoretski obrazovanih stručnjaka imati da iskuša različita jela ı načine zgotavljanja, da izabire ono najzgodnije iz kuhinja različitih zemalja, da stvara sinteze, da što više upotrebljava palestinske produkte, da nađe za njih najprikladniji načm kuhanja ı da, najzad. izradi »Palestimshu huharicu« vodeći računa o hranivosti okusu ı cijeni pojedinih jela. Ovdje bi se ujedno iskušavale, propagirale i uvodile različite tehničke novosti. U ovoj uzornoj kuhinji mogli bi se priređivati i kurzevi, ali samo za naročito kvalificirane stručnjake kao što su upraviteljice velikih kuhinja ı gospodarstava, dakle neka vrsta visoke škole. Pravi kurzevi za kuhanja imali bi se priređivati u onim »gostionicama«, ali treba upozoriti da je opasno pretvoriti kratkotrajnim kurzom neobrazovane učenice-početnice u većma uobražene nego izobražene »stručnjake«. Slaba sprema ne škodi »poluobrazovanima« nego onim jadnicima koji postaju žrtve njihova kuhanja. Kurz za početnike ne smije da traje manje od dvije godine.
Važno je da se odijeli školovanje kuharica za velike kuhinje, kojih treba u kvucama i gostionicama, od obrazovanja običnih kućanica, koje je isto tako potrcbno.
Gentrala bi podjedno mogla da prokuša metode za konzerviranje različitih produkata, povrća, voća ı sokova pa da time prokrči put za industriju koja bi isto tako mogla da uspijeva u Palestini kao što se razvila u mnogim zemljama koje sada šalju svoje proizvode u Palestinu.
Još jedna stvar, naoko sitna, ali u stvari veoma važna ı za gospodarstvo ı za zdravstvo. Čini se da nije daleko vrijeme kad će na mjestu sadašnjih kioska soda vode stajati mljekarski kioski. Jasna je svima škodljivost pretjeranog pijenja »gazoza«, a isto tako i korist mlijeka u različitim oblicima (osobito kiseloga mlijeka, lebena, kefira, jogurta). Dosad je mlijeko bilo ı suviše ovakvu masovnu potrošnju. No nema sumnje da će se dobrom organizacijom čaša mlijeka moći da prodaje po 5 mila (1,40 Din), a poslije možda ı jeftinije, jer već danas dobiva producent samo 5 mila za čašu (ostalo sve stoji transport ı preprodaja, a to se može pojeltinit: boljom organizacijom).
skupo za
Treba dakle za bolju prehranu: 1) školovati osoblje za zajedničke kuhinje; 2) osnivati uzorne gostionice u gradovima ı većim kolonijama; 3) stvarati dijetetske ~ kuhinje; 4) osnovati centralu za pitanja prehrane da se stvori jednovita palestinska kuhinja i industrija konzerviranoga povrća ı voća; 5) škole za kućanice i stručne kuharice: 6) kioski za prodaju mlijeka. po evropskom i američkom Frimjeru.
Dr. Jichah Glicher
Omladinski pregled
RAD I STANJE SAVEZA ŽIDOVSKIH OMLADINSKIH UDRUŽENJA
Odlomci iz referata koji je održan na Saboru vođa Sžou 97 decembra 1930 u Zagrebu.
Uvodno moram da naglasim neke općenite činjenice koje valja uočiti kod posmatranja ı prosuđivanja rada u Savezu, kod izricanja mišljenja i suda o vrijednosti toga
rada i o metodama njegove intenzivacije.
159