Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

misu žedni znanja. I tako, ako imaju knjiŽnice, stoji im bez upotrebe, nove se knjige ne naručuju; a ako nema knjižnica, ne nastoje da ih osnuju. O tom pogledu ostaju sve naše inicijative kol bamidbar, »glas vapijućega u pustinji«. A moram reći da to ne stoji toliko do nas koliko do pojedinih vođa. Gdje je naraštaj koji će nas zamijeniti u radu, koji ćc iza nas pisati cdicije, uređivati glasila, voditi Savez. Budite žedmi ı gladni hnjiga ı znanja, ı odgojćete se za 5posobne vođe huliarmoga rada, bićete spremni da vodite sue hwuce; taho. Jedino taho može da se riješi broblem rada s djevojhama, s djecom i slično. Naročito bi djevojke trebale da prionu uz taj rad, jer one ni izdaleka nisu na onom nivou opće ı Žžidovske obrazovanosti koju traži renesansni pokret. U zajednici s Wizo-om i s pojedinim Mco, gdje treba da nastojite da uvijek bude pretstavnika omladine, morate da jačate uslove kulturnoga rada povećavanjem i osnivanjem knjižnica, Čitaonica. Ta, dahle, u tom iwdividualnom broblemu., leži broblem našega hulturnoga rada. Hebraizacija je ono naše pitanje koje je uvijek na tapetu i uzalud čeka na rješenje. Što da se učini? Što možemo učiniti? Ništa, malo. Velim: neba se sve jrilihe iskoriste. Mjesta, koja imaju prilike učenja s učiteljem ili rabinom, neka to iskoriste u najjačoj mjeri; ako ima mjesta gdje bi se mogao držati hebrejski učitelj a nema ga, neka nam jave da im učitelja nabavimo; a inače: gdje nema mogućnosti učitelja, neka svaki uči sam ıli u zajednici koliko se najviše može. S tim u vezi moram da potaknem omladinu na što brži odaziv u pitanju instruktora koje kanimo pozvati iz Palestine ne da drže velike govore na javnim skupštinama, nego da u svagdašnjemu radu približe omladinu KErec Jisraelu.

Naša ideologijsha jezgra i naš ideologijshi stav, kako proizlazi iz našega rada ı našega htijenja, može se lako formulirati. On izvire iz našega dosadašnjega djelovanja, i iz ograda koje su nam stavljene podrijetlom iz zajednice slabe po Žžidovskoj sadržini. | No pored tih faktora ima još jedan činilac: to je naša volja. Onaj element kojim samosvojno baratamo i po kojemu mijenjamo svojim subjektivnim mladenačkim snagama one objekilvne uslove našega razvoja prema onim pu-

tovima na koje želimo ı hoćemo da navratimo smjer našega pokreta u službi naroda. Volja, to je dakle naša moć. Snažnom voljom nastojaćemo svoje, u objektivnome smislu, razvodnjeno židovstvo aktivirati u najpozitivnijem smislu, u smislu ostvarenja našc ideologije hebrcjske radne Palestine. Za nas fakat te ideologije nije više stvar diskusije, to je za nas samo pitanje provođenja, Što bržega provođenja u istnu ı Život. O tome svjedoči naša aktucina akcija za Kapaj, Fond palestinskih radnika. Ako, dakle, velim da je naša ideologija, sinteza kulturnoga rada u pozitivno židovskom smislu ı stvarnoga rada za potrebe žive Palestine rada ı hebrejske kulture, onda je kratko ı Jednostavno ocrtana naša jasna ı nepokolebiva ideologija koju mnogi krivo ı nepotrebno zamućuju stvarajući probleme gdje ih nema.

Završujući vraćam se na početak. Imade dva kriterija za ocjenu našega rada: jedan je oštar, drugi blag. Obzirom na židovsku sredinu u kojoj se porodio naš pokret, može sc, možda, da primijeni blaži kriterij, no ipak mi nećemo, ı ne možemo, ı ne smijemo da budemo zadovoljni postignutim, već hoćemo da stremimo za sve većim i većim rezultatima, jer i onako znamo da i najveći naši rezultati neće biti dovoljan prinos za obnovu

naroda, koja je vječni i neiscrpivi životni rad

ı bwanje. Pavao (Uertheirm

'SAVEZ ŽIDOVSKIH OMLADINSKIH "UDRUŽENJA I »ORGANIZACIJA SEFARDSKE OMLADINE«

U sarajevskom »Jevrejskom glasu«, broj 4 (144) od 23 januara 1931, štampan je dopis g. Eliasa Eskenazija (koji se potpisao kao tajnik Radnoga odbora Organizacije sefardske omladine) pod naslovom: Organizacija sefardske omladine i Savez židovskih omladinskih udruženja.

U tom članku piše ı ovo: »Ovo sam htio

da iznesem i ilustrujem, da bi upozorio je-

vrejsku i cijonističku javnost, a naročito omladinu, da vidi kome je stalo do rada i sporazuma, a kome do spletkarenja i rovarenja, samo da bi svoja imena popularızirali, pa makar pod cijenu uništenja jednog cijonističkog društva.«

Preko toga prelazim sažalnim smiješkom. navodeći ove retke samo kao dokaz kakvima

162