Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

ometaju stvaranje Panevrope tražeći izlaza iz krize u 70017? ratovima koji znače ı uvećanu potražnju, ı mogućnost osvojenja novih tržišta ı oslabljenje pobijeđenoga, dakle put k odluci o /omačnom gosbodstvu nad svijetom.

Mjesto sitne khonhurencije eto hrubne borbe koja će pokositi, u ratu. milijune Života, a u miru milijune gospodarskih egzistencija, Jer postaju suvišne u sve savršenijemu procesu proizvodnje. Uzalud je zaštita maloga, izoliranog obrta, kad bi samo goleme zadruge mogle odoljeti navali indusirije: uzalud podupiranje maloga seljačkog gospodarstva, kad samo velevospodarstvo može da prosperira; uzalud podržavanje site trgovme, kad goleme trgovačke kuće ili čak direktne prodavaonice samih tvornica isključuju sve daljne posrednike između sebe i potrošača. (I #od mas se vide počeci toga procesa koji drugdje napreduje mnogo brže: Bata guta postolare, Meinl trgovce, centralna mljekarstva maloprodavače mlijeka itd. Značajno je da su u Jugoslaviji najjača ovakva poduzeća stranoga podrijetla, da su eksponenti koncernskih grdosija u naprednijim državama, jer akumulacija kapitala u Jugoslaviji još nije dostigla onaj stepen, te bi mogao nastati veliki broj posve domaćih velikih poduzeća.) Nema sumnje da potrošači proTitiraju ovakvim racionaliziranjem poslovanja u velikim poduzećima; ali da se ono postigne, mora da milijuni samostalnih egzistencija pređu u veću ili manju zavisnost. Biva, doduše, da pojedmi trgovac prodajom dućana, kao upravitelj nove podružnice velikoga poduzeća, ima veći dohodak nego prije. Ali općenito ractonalzacija dobiva gospodarshu vrijednost tj]. vrijednost za povećavanje rentabilnosti poduzeća upravo time, o zDog je muhjumi ljudi moraju smizili svoj životni standard. da tom uštednjom poraste poduzeće, njegovo poslovanje ı njegova dividenda.

Stoga je sigurno ı nesumnjivo da se prirodnim razvitkom iz kapitalističke konkurencije ı imperijalističke borbe rađa novi sistem malhapitaLhshačkhoga gosbpodarstva, u hojemu habital Još više potencira svoju abstrahtnost, postaje sasvim bezličan ı nezavisan od ljudi, tako da više nije oruđe u rukama kapitaliste-čovjeka, nego čista nagomilana energija koja nezavisno od nosilaca kapitala, koristeći se radnom snagom svih ljudi, teži za proširenjem i uvećanjem do krajnjih granica mogućnosti. Njegov je imperativ: profit, pa kao što se dosad postizavao profit međusobnom borbom, tako se otsad, jer borba više ne donosi profita, mora postizavati smišljenim S#Ospodarenjem. II

Dok ovako sam kapital zbog što veće rentabilnosti traži karteliranjem i koncerniranjem kontrolu svesvjetske proizvodnje, dotle adme mase zanima samo pitanje razdiobe broducramh dobara, zadovoljenje životnih potreba koje rastu ız dana u dan.

Hoće li Svijet natkapitalizma poznavati klasu Priolegrramh kojima neće biti dosta što uzimaju najveći obrok ız zdjele, jer su Joj najbliži, nego

105