JUS standardizacija

310

— kotlovi za grijanja toplom vodom ili niskotlačnom vodenom parom;

— mreže centralnih grijanja;

— mreže daljinskih grijanja;

— cjevovodi pod tlakom;

— ispitivanja termoenergetskih postrojenja 1 to: ispitivanja toplinska, ispitivanja djelovanja ı ispitivanja kvalitete za svaku pojedinu vrstu postrojenja (kotlovi, mlinovi, sisaljke, ventilatori, rashladni tornjevi, turbine, . . .)

— električka grijanja velikih snaga;

— skladištenje i priprema kapljevitih i plinovitih goriva;

— plamenici za kapljevita ı plinovita goriva;

— paroturbine i plinoturbine;

— materijali za rad pri povišenim ili sniženim temperaturama 1 tlakovima;

— armature;

— izolacije;

— nuklearna termoenergetska postrojenja;

— seizmički uvjeti;

— zaštita okoline termoenergetskih postrojenja;

— energetski bilans okoline termoenergetskih postrojenja; — noseće konstrukcije postrojenja;

— uvjeti prostornog uređaja zemlje, itd... itd.

Nisu obuhvaćene čak i neke najosnovnije stvari, kao npr.:

— stupnjevi tlaka;

— Učini;

— temperature preprijanja;

— sigurnosne naprave i uređaji;

— osnovni proračuni čvrstoće;

— brtve, otvori, poklopci, posebne armature, kotveni vijci;

— zavarivanje na dijelovima pod tlakom;

— toplinske obrade materijala i zavarenih spojeva;

— zaštita površine;

— neki načini ispitivanja;

— regulacija, automatika, mjerenje, itd.

Moglo bi se i dulje nabrajati, ali ı ovo je dovoljno

da se pokaže koliko je stanje ozbiljno. Da ipak u

nabrajanju nedostataka ne bismo izgubili iz vida

neke opće značajke tog stanja, možemo u zaključku

reći da se ono odlikuje:

— vrlo izraženom nepotpunošću;

— neusuglašenošću potreba i stvarnih rješenja;

— nedostatkom sustavnog pristupa;

— zastarJelošću i neprimjenljivošću;

— nedostatkom tipizacije izmjera, snaga, zapremina, veličina, toplinskog stanja, itd.;

— nedostatkom odgovarajuće raščlane termoenergetskih postrojenja;

— autarhičnošću pojedinih institucija i nepovezanošću djelovanja;

— nedostatkom informacijskog sustava o tehničkoj regulativi za termoenergetiku.

U sprezi s nedostatkom kapitala za investicije koji prati termoenergetiku, ı s nedostatkom kapitala za razvoj proizvoda ı proizvodnje koji prati strojogradnju i eclektrostrojogradnju, ovo stanje posve neposredno onemogućava iole ozbiljniji napredak niza privrednih grana u zemlji. Ako se k ovoj ocjeni doda spoznaja da se poteškoće termoenergetike najneposrednije odražavaju na stanje cjelokupne energetike, a to pak na stanje privrede u cjelini, onda ono izgleda zaista nezadovoljavajuće ı zabrinjavajuće. No, da bi se slika upotpunila, treba ipak uzeti u obzir ı ono što je upravo u pripremi, pa će se tome posvetiti nekoliko riječi u nastavku ovog izlaganja.

radovi na osuvremenjivanju tehničke regulative

Prvi radovi na stvaranju suvremenije tehničke regulative u oblasti termoenergetike započeli su još 1967. godine, pokretanjem rada na novim tehničkim propisima za kotlovska postrojenja. Na tom su se poslu okupili predstavnici velikih proizvođača kotlova, velikih korisnika kotlova — posebice Zajednice jugoslavenske elektroprivrede. republičkih ı pokrajinskih inspektorata parnih kotlova, Saveznog sekretarijata za narodnu obranu, itd., uz stalnu vezu sa Saveznim sekretarijatom za privredu, koji Je tada bio nadležan za svu tehničku regulativu. Rad se odvijao u dva pravca. S jedn> strane, pokušalo se što hitnije barem djelomično ublažiti poteškoće donošenjem već spomenutih izmjena ı dopuna. Ali, bilo je odmah Jasno da je to samo mjera privremenog oživljavanja nečega što više ne odgovara potrebama, pa se, s druge strane, uporedo započelo i is radom na bitnom poboljšanju i osuvremenjivanju postojećih propisa u cjelini. Okupljen je znatan broj stručnjaka koji su, podijeljeni u stručne radne grupe za konstrukciju i proračun, tehnologiju i defektoskopiju, kemijsku pripremu vode, tehničku kontolu, pogon, te za nadzor nad kotlovskim postrojenjima, počeli s vrlo intenzivnim radom. Godine 1969. već je bio gotov velik dio potrebnih materijala i onda Je odjel za razvoj. Tvornice parnih kotlova — Zagreb preuzeo materijale stručnih radnih grupa, dopunio ih još potrebnim dijelovima 1 izvršio konačnu redakciju. Nakon niza rasprava u krugu okupljenih stručnjaka predočen je sav materijal na široj javnoj raspravi, poslije koje se vrlo velik skup vrhunskih stručnjaka kotlogradnje iz Da, zemlje sastao na završnu raspravu od 18. do 22. rujna 1972. u Biogradu na Moru. Na toj su raspravi konačno usaglašeni svi dotad proturječni stavovi ı dogovorena načela, te usvojen konačan oblik i sadržaj propisa. Prema zaključcima završne rasprave iZVIšene su određene dopune i preinake, odnosno