JUS standardizacija

posljednja redakcija cjelokupnog materijala koji je nakon toga u obliku knjige s više od tri stotine stranica upućen ponovo na raspravu, ali ovaj put potpuno otvorenu. Na toj je raspravi prijedlog prihvaćen, uz neke primjedbe koje su zahtijevale minimalne preinake. Te se preinake zbog niza razloga završavaju tek ovih dana, tako da će se konačna redakcija propisa uputiti na proceduru ozakonjenja, posredstvom Jugoslovenskog zavoda za standardizaciju, tijekom ovog ljeta.

Vrlo sličan razvoj prošli su i propisi koji su u prijedlogu dobili naslov: TEHNIČKI PROPISI ZA NEPOKRETNE POSUDE POD TLAKOM. Rad na njima započet je otprilike u isto vrijeme, i uz sudjelovanje većeg broja ovih ustanova, poduzeća i stručnjaka koji su surađivali i na izradi propisa za kotlovska postrojenja, a među njima osobito stručnjaka ITEN — Energoinvesta iz Sarajeva ı IHTM-a iz Beograda. I u ovom je slučaju izrađen konačni prijedlog koji je upućen na Javnu raspravu. U toj je raspravi dobiven niz korisnih primjedbi, a osim toga se javila potreba usuglašavanja s propisima za kotlovska postrojenja, pa je i taj prijedlog dan na doradu koja se također bliži kraju. Taj propis obrađuje u svom prvom prijedlogu također niz pitanja, koja u osnovi pokrivaju cijelu djelatnost gradnje, pogona ı nadzora nad nepokretnim posudama pod tlakom. Iz razumljivih razloga postoje određena odstupanja u rasporedu gradiva između obadva spomenuta propisa, međutim to su, u cjelini uzeto, komplementarni propisi koji obuhvaćaju na vrlo temeljit način veliko područje termoenergetike.

Dosta je uočljiva činjenica da su se i jedan ı drugi propis brzo razvijali do konačnog oblika prijedloga tj. do stanja u kojem prestaje bitna uloga stručnjaka — autora, a postaje presudnom uloga raznih stručnih i srodnih ustanova i tijela, te uloga voditelja i organizatora tehničkih poslova, koji trebaju organizirati javnu raspravu, prikupiti primjedbe, organizirati rad na konačnoj redakciji i postupku ozakonjenja. U ovome se nije ništa promijenilo niti prelaskom odgovarajućih nadležnosti sa Saveznog sekretarijata za privredu na Jugoslavenski zavod za standardizaciju, iako je danas jasno izražena volja da se uradi nešto i spasi gotove dagocjene materijale. Očito je da još uvijek sve počiva u okvirima formalnog, a ne stvarnog ı stručnog zastupanja određene djelatnosti, na tehničkoj regulativi, čemu su uzrok i nedovoljna stedstva i nespremni stručnjaci, i nedostatak odgovarajuće koncepcije rada, a vjerojatno i još ponešto. Bilo kako bilo, dva osnovna propisa termoenergetike su Već preko dvije godine gotova za konačnu redakciju, pa recimo — u najboljoj nadi — da će se zaista u najkraćem mogućem roku pojaviti na proceduri ozakonjenja. Ovo pogotovo stoga što je stručna javnost prihvatila obadva prijedloga kao pogodna za konačnu redakciju.

Kao treći od obimnijih propisa na kojima se upravo radi javlja se PRAVILNIK O TEHNIČKIM MJE-

RAMA ZA ISPITIVANJE KOTLOVSKIH POSTROJENJA. Taj je dokument u obliku prednacrta već također bio na javnoj raspravi, koja je dala određen broj prijedloga i primjedbi, prema kojima stručnjaci Rudarskog instituta iz Zemuna pripremaju konačni tekst prijedloga. Propis zasad obuhvaća samo ispitivanja radi određivanja stupnja toplinskog djelovanja, međutim, namjere su autora da se on proširi s vremenom i na ispitivanja djelovanja, te ispitivanja kvalitete i pouzdanosti niza pomoćnih elemenata kotlovskog postrojenja. Završenim već dijelom želi se prvenstveno pravno regulirati pitanje ispitivanja nepokretnih energetskih i industrijskih kotlova, i to prvenstveno ispitivanja stupnja djelovanja, na kojima se svakodnevno sukobljavaju interesi proizvođača i kupaca, što zahtijeva hitno pravno sankcioniranje određenih postupaka i načina rada, te jednoznačno utvrđivanje uvjeta za primopredaju postrojenja. To je, uostalom, 1 jedan od preduvjeta za postizavanje jedinstvenosti domaćeg tržišta, pa i s tog razloga privlači pažnju. Ispitivanja pak djelovanja, te ispitivanja kvalitete u širem smislu, koja nisu zasnovana na aspektu primarne sigurnosti ljudi i imovine u okolini postrojenja, te ekonomičnost, stoje donekle u sporednom ređu, ali javljaju se prvi znakovi povećanog interesa za takve dokumente koji bi i u toj oblasti napravili reda.

Prilika je iznijeti i podatak da je Zajednica jugoslavenske elektroprivrede naručila za svoje potrebe izradu Podloga za propise o ugovaranju nabavke kotlovskih i turbinskih postrojenja, elektrofiltara, rashladnih tornjeva i postrojenja za pripremu vode. Riječ je, zapravo, o nizu smjernica kojih će se stručne službe Zajednice trebati pridržavati u svom radu, i koje će tako s vremenom stvoriti jedno unificirano ponašanje na domaćem tržištu, koje će vjerojatno biti prikladnom osnovom za jače pravno uobličavanje u obliku određenih tehničkih propisa, državnih standarda, ili barem internih standarda.

Bilo bi i pretenciozno i pogrešno poistovjetiti potrebe kotlogradnje s potrebama termoenergetike u cjelini. Stoga je prirodno i opravdano pitanje: a što je s drugim postrojenjima koja nemaju karakter kotlovskih, a ipak su dijelom ili potpuno termoenergetska? Do danas se za tu oblast može navesti još podatak da je u »Službenom listue broj 32 od 27. lipnja 1974. objavljen PRAVILNIK O TEHNIČKIM MJERAMA ZA PUMPE I KOMPRESORE, čime je otvoreno jedno važno područje za daljnji rad, a od važnijih standarda treba još spomenuti nekoliko standarda za zavarene boce i spremnike za ukapljene plinove koji su postali obavezni početkom ove godine. Na kraju bilo bi vrijedno spomenuti da je upravo (svibanj 1975.) na raspravi prijedlog standarda za sigurnosno-tehničku opremu postrojenja za Centralna grijanja toplom vodom do 110 "C, s termostatskim osiguranjem. ıli bez njega.