JUS standardizacija

Rudnici ugljena: sa- metanskim režimom rada kako je u uvodu rečeno prvi su počeli primjenu S—uređaja. Iskustvo i nesreće su ih prisilile da sa puno više opreza prilaze korištenju S-uređaja kao jednom od mogućih uzročnika paljenja eksplozivnih smjesa. Radi toga kod rudnika u još važećim propisima [a i u prijedlogu novih predloženo je isto) radione za popravke moraju imati dozvolu od rudarskog republičkog organa, koja se izdaje na osnovu stručnog mišljenja S-Komisije.

V NOVA TEHNIČKA REGULATIVA |I NJENA PRAKTIČNA PRIMJENA

1. Zakonom o standardizaciji koji je izašao u „SI. listu

~ SFRJ" broj 38/77, nastojalo se na jedinstven način obuhvatiti obavezno atestiranje proizvoda u aciičlOj zemlji.

Odredbe zakona odnose se i na protueksplozijske električne uređaje.

Već kod prve primjene Zakona o standardizaciji vidje-lo-se da zbog specifične primjene S—uređaja; o kojoj je već govoreno, nije moguće poistovjetiti atestiranje S-uređaja sa ostalim proizvodima na primjer drveta, tekstila, električnih uređaja normalne izvedbe. Potpuno su neuporedive posljedice koje mogu nastati ako dođe do greške u sistemu atestiranja kod S—uređaja i kod drugih proizvoda, koji nisu namijenjeni za rad u prostorima ugroženim plinskim smjesama.

Radi navedenih problema, a s obzirom na jedinstvenost sistema za atestiranje kojeg daje Zakon o standardizaciji i različitost proizvoda koji podlježu obaveznom atestiranju ukazala se potreba za dopunom Zakona o standardizaciji. Izmjene i dopune Zakona izašle su u ,,Sl. listu SFRJ“ br. 11/80.

Ovim izmjenama, koje su bitne za S-—uređaje, data je mogućnost kontrole saobraznosti uređaja atestiranom tipu odnosno uzorku. Osim toga dana je mogućnost da se propisom o obaveznom atestiranju propišu specifični uvjeti za pojedine proizvode gdje neosporno spadaju i S—uređaji, od čije ispravnosti ovise životi ljudi i materijalna dobra.

2. Radi potpunijeg definiranja ove problematike, na osnovu Zakona o standardizaciji i njegove dopune izišla je Naredba o obaveznom atestiranju protueksplozijskih električnih uređaja koji su namijenjeni za rad u prostorima koji su ugroženi eksplozivnim plinskim smjesama. Naredbom se donekle nastojalo zadržati postojeću praksu. Tako se konstrukcija, ispitivanje i atestiranje provodi na osnovu važećih jugoslavenskih standarda. Postupci ispitivanja su određeni jugoslavenskim standardom A.K2.003 i to:

— S-uređaji domaće serijske proizvodnje ispituju se prema postupku III

446

-——- S-uređaji domaće proizvodnje koji se proizvode

pojedinačno ispituju se prema postupku Vili — S-uređaji inozemne proizvodnje koji se uvoze u više komada ispituju se prema postupku VI, a ako se uvoze pojedinačno prema postupku VIi. Za ispitane tipove uređaja ako su rezultati pozitivni domaći proizvođač sada dobiva atest [prije tipni atest), a korisnik S-uređaja dokument o pojedinačnom ispitivanju (prije pojedinačni atest). Postupkom atestiranja treba obuhvatiti i mogućnost provjere proizvođača da može vršiti pojedinačna ispitivanja S—uređaja koji namjerava proizvoditi prema uvjetima atesta kojeg traži.

Kako vidimo za domaće proizvođače S—uređaja sama procedura i dokumenti, ako izuzmemo postupke ispitivanja ne razlikuju se bitno od ranije procedure.

. Ostaje problem inozemnih uređaja čiji su proizvođači

prema dosadašnjoj praksi dobivali tipni atest u kojem su bile čvrsto definirane obaveze proizvođača počevši od proizvodnje, pojedinačnog ispitivanja i procedure isporuke uređaja u Jugoslaviju.

Trebalo bi pojasniti Naredbom što se u ovakvim slučajevima može dati inozemnom proizvođaču, Umjesto atesta kao pravnog dokumenta mogla bi se izdati potvrda ili samo protokol o tipnom ispitivanju. Osim ovog važniji je problem kako osigurati kontrolu pojedinačnog ispitivanja, kod proizvođača kada |e njemu dana potvrda ili protokol za ispitani tip uređaja, a DOjedinačno ispitivanje se ne bi provodilo kod uvoza uređaja u zemlju.

Naredbom je predviđena primjena postupka ispitivanja VII kad se radi o pojedinačnom uvozu inozemnih S—uređaja. Ovo se može primijeniti kada se radi o jednostavnoj izvedbi uređaja, gdje su svi elementi, važni za ispravnost protueksplozijske zaštite, pristupačni i moguće Ih je ispitati.

Često se puta javlja uređaj pojedinačno koji se sastoji od niza komponenata koje zajedno čine sistem. To su u pravilu vrlo skupi uređaji izvedeni tako da komple+ino ispitivanje dovodi do uništenja uređaja, bilo kao komponente ı cijelog sistema.

Osim navedenih problema koji se javljaju primjenjujući Naredbu izlazi da bi i za domaće ı inozemne S—uređaje prilikom ispitivanja trebalo primjeniti postupak V, umjesto postupka III, a postupak VI ako nije proveden postupak V. Na osnovu problema koji se Javljaju prilikom primjene Naredbe proizlazi da bi je trebalo dopuniti jer su iskustva slična kao kod prve primjene Zakona o standardizaciji.

. Iz postupaka ispitivanja koje određuje Naredba može

se uočiti složenost ne samo ispitivanja već i atestiranja, a očito se ne mogu jedinstveno jednim oblikom

Standardizacija 1982./br. 9—10