JUS standardizacija
Kvalitet ı atestıranje
ATESTIRANJE KUĆANSKIH APARATA
Branko Hohnjec, dipl. ing.
Referat saopšten na Savetovanju „, „Atestiranje “82, Svetozarevo,
1. Uvod
U SFRJ nema jedinstvenog praćenja nesreća do kojih dolazi u domaćinstvima kod upotrebe aparata za domaćinstvo. Prema informativnim podacima broj takvih nesreća je vrlo visok i u industrijski najrazvijenijim zemljama, tako da se ne može očekivati ni kod nas povoljnije stanje. To se može naslutiti već i samim praćenjem dnevne štampe, koja vjerovatno registrira tek mali dio tih nesretnih slučajeva, ali dugo ostaju u sjećanju slučajevi kao što su trovanja uzrokovana nepravilnim upotrebama katalitičkih plinskih peći ili požar uzrokovan kvarom i nepravilnom upotrebom grijalica u riječkom rodilištu.
Nesreće uzrokovane aparatima za domaćinstvo često su uzrokovane nepravilnom upotrebom aparata, neispravnim priključenjem aparata, lošim održavanjem aparata, ali i samom izvedbom aparata. Sve je ovo još otežao činjenicom da aparatima za domaćinstvo uglavnom rukuju nestručne osobe. Zbog toga je važno da aparati za domaćinstvo budu tako konstruirani i izrađeni da se mogućnost nesreće, pa čak i kod nepravilne upotrebe smanji na što manju mjeru.
Navedene činjenice opravdavaju odluku Saveznog zavoda za standardizaciju da među prvim naredbama o obaveznom atestiranju na osnovi Zakona o standardizaciji izda Naredbu o obaveznom atestiranju električnih aparata za domaćinstvo. Ipak, tom Naredbom pokriven je tek jedan dio aparata za domaćinstvo, čak nisu ni svi električni aparati za domaćinstvo u širem smislu, a plinski dakako nisu. Zbog toga treba očekivati da je to tek prvi korak u postizanju konačnog stanja kada će svi aparati za domaćinstvo morati biti atestirani, kao dokaz da zadovoljavaju određene sigurnosne uvjete. Međutim i bez naredbe o obaveznom atestiranju, sigurnost aparata trebala bi biti osigurana odredbama Zakona o standardizaciji koje obavezuju proizvođače, odnosno uvoznike, da u promet stavljaju samo one pro-
,
154
izvode koji zadovoljavaju zahtjeve postojećih jugoslovenskih standarda s obaveznom primjenom, što mora biti potvrđeno odgovarajućim ispitivanjem. Ove odredbe nisu bile u svim dijelovima SFRJ jednako striktno kontrolirane, tako da za mnoge aparate koji su se nalazili na tržištu nije postojala dokazna dokumentacija, iako su možda ı zadovoljavali zahtjeve jugoslovenskih standarda za sigurnost aparata za domaćinstvo, ali bilo je i takvih, za koje je bilo očigledno, i bez laboratorijskih ispitivanja, da ne zadovoljavaju ove zahtjeve, te predstavljaju ozbiljnu opasnost kod upotrebe.
2. Električni aparati za domaćinstvo
Naredba o obaveznom atestiranju električnih aparata za domaćinstvo odnosi se na aparate koji su obuhvaćeni u JUS N.M1.001, a to su uglavnom aparati za domaćinstvo u užem smislu, ili aparati iz asortimana takozvane bijele tehnike. JUS N.M1.001 definira zahtjeve koje aparat mora zadovoljavati u pogledu sigurnosti.
Zahtjevi koje mora električni aparat za domaćinstvo zadovoljavati, da bi bio siguran kod upotrebe, nisu apsolutni. Zbog toga su se elektrotehnička udruženja pojedinih zemalja počela baviti definiranjem ovih zahtjeva uskoro nakon početka masovnije upotrebe električnih aparata za domaćinstvo ı kada su uočene opasnosti kod njihove upotrebe. Ozbiljniji radovi na definiranju zahtjeva sigurnosti počeli su u okviru VDE u Njemačkoj i UL u SAD. Međunarodnu aktivnost na tom području pokrenula je Commission internationale de reglementation en vue de I'approbation de I'equipment electrique — CEE —, u kojoj je u suradnji predstavnika pojedinih nacionalnih elektrotehničkih udruženja izrađen niz publikacıja s preporukama za definiranje zahtjeva sigurnosti, kao i metoda provjeravanja zadovoljavanja tih zahtjeva. Naknadno je većina zemalja članica CEE usaglasila svoje nacionalne propise ili standarde za sigurnost električnih aparata za domaćinstvo s CEE perporukama.
Paralelno uz CEE definiranjem zahtjeva sigurnosti bavila se i Međunarodna elektrotehnička komisija,
Standardizacija 1983./br. 5—6