JUS standardizacija

International Electrotechnical Commission — IEC —, koja ima širi krug zemalja članica. Paralelizam u radu CEE i IEC na ovom području doveo je do dogovora ı podjele rada, prema kojoj je IEC preuzeo rad na donošenju novih i usavršavanju postojećih, međunarodnih preporuka, odnosno standarda, za sigurnost električnih aparata za domaćinstvo, a CEE rad na organizaciji međunarodnog sistema za atestiranje.

U SFRJ su prvi standardi, JUS, za sigurnost električnih aparata za domaćinstvo objavljeni 1963. g., a bili su usaglašeni s tadašnjim stanjem CEE preporuka. Često mijenjanje CEE preporuka u cilju usavršavanja zahtjeva sigurnosti dovelo je do potrebe mijenjanja jugoslovenskih standarda, tako da je 1968. ı 1969. g. izdato drugo izdanje, kojim su uvažene u međuvremenu nastale promjene u CEE preporukama.

Sada je u toku objavljivanje trećeg izdanja jugoslovenskih standarda za sigurnost električnih aparata za domaćinstvo, koje je usklađeno s aktualnim stanjem IEC standarda. Do sada je objavljen JUS N.M1.001, koji definira opće zahtjeve ı ispitivanja za sve električne aparate za domaćinstvo, te nekoliko standarda s posebnim zahtjevima za određene vrste aparata, dok je niz daljnjih standarda za druge vrste aparata u raznim fazama pripreme.

Tim standardima je dobivena solidna osnova Za DrOVvOđenje Naredbe o obaveznom atestiranju električnih aparata za domaćinstvo, jer oni propisuju zahtjeve koje aparati moraju zadovoljavati, kao ı ispitivanja kojima se provjerava zadovoljavanje tih zantjeva. Usaglašenost sa aktualnim stanjem IEC standarda osigurava ı optimalnost sigurnosnih zahtjeva, a osim toga proizvođačima aparata za domaćinstvo olakšava izvoz aparata, jer aparati koji zadovoljavaju jugoslovenske standarde zadovol|avaju i nacionalne propise ı standarde zemalja, koje su svoje propise ı standarde usaglasile sa IEC standardima. Medutim momentalna nekompletnost jugoslovenskih standarda, dok još nisu objavljeni svi standardi s posebnim zahtjevima za određene vrste aparata, predstavlja i prvu poteškoću u primjeni Naredbe o obaveznom atestiranju električnih aparata za domaćinsivo, jer se ona odnosi na sve aparate za koje vrijedi JUS N.M1.001. Pošto ovaj JUS definira zahtjeve koje moraju zadovoljavati svi aparati, on nije kompletan bez posebnih zahtjeva koji su definirani u standardu za određenu vrstu aparata. Naredbom o izmjeni naredbe o obaveznom atestiranju ova je poteškoća otklonjena, jer je obaveza atestiranja ograničena samo na one određene vrste aparata za koje su definirani posebni zahtjevi standardom za određenu vrstu aparata,

Ova izmjena Naredbe imala je kao pozitivnu posljedicu i protezanje roka kada će svi aparati morati biti atestirani na dulje vrijeme. Naime, kada bi za sve aparate vrijedio isti rok obaveze atestiranja, bili bi potrebni vrlo veliki kapaciteti u organizacijama udruženog rada, odnosno

laboratorijima, ovlaštenim za atestiranje, a nakon isteka tog roka bili bi dovoljni znatno manji kapaciteti, jer bi se tada atestirali samo novi proizvodi, ili stari proizvodi, kojima je istekao rok od 5 godina, koliko vrijedi atest. Prema izmjeni Naredbe obavezno atestiranje nastupa u određenom roku nakon izdavanja standarda za određenu vrstu aparata, a to će se protegnuti vjerovatno ı do dvije godine u kojem roku bi trebali biti izdati standardi za većinu određenih vrsta aparata.

Problemi s kapacitetima ispitivanja organizacija udruženog rada, odnosno laboratorija, ovlaštenih za atestiranje, još su naglašeniji zbog malog broja organizacija koje su ovlaštene za atestiranje. Za vrijeme pripremanja i u momentu objavljivanja Naredbe o obaveznom atestiranju električnih aparata za domaćinstvo znatan broj organizacija udruženog rada pokazivao je interes za dobivanje ovlaštenja za atestiranje, tako da je čak postojala bojazan da bi se sistem atestiranja mogao pretvoriti u sistem samoatestiranja, to jest da će svaka organizacija udruženog rada atestirati aparate za domaćinstvo svoje proizvodnje. U toku postupka ovlaštivanja za atestiranje ipak se pokazalo da sve uvjete, u pogledu pravnog statusa organizacije udruženog rada, opremljenosti laboratorijskom opremom ı stručnosti kadrova, zadovoljava samo mali broj organizacija, odnosno laboratorija. Stoga su do sada samo 4 organizacije udruženog rada dobile ovlaštenje za atestiranje na osnovi Naredbe o obaveznom atestiranju električnih aparata za domaćinstvo, a i od toga samo 2 za kompletni asortiman, a 2 s izvjesnim ograničenjem asortimana.

Ovakva situacija s kompletnošću laboratori!a za ispitivaje električnih aparata za domaćinstvo mogla bi izazvati izvjesnu zabrinutost u pogledu zadovoljavanja zahtjeva sigurnosti aparata za domaćinstvo domaće proizvodnje, Jer je očito da se svaki novi proizvod mora ispitati u pogledu zadovoljavanja zahtjeva sigurnosti prema jugoslovenskim standardima, a to je nemoguće bez odgovarajuće opremljenog laboratorija, a i bez odgovara- · jućeg stručnog kadra. | s te strane će obaveza atestiranja pridonijeti sigurnosti električnih aparata za domaćinstvo. Daljnji ozbiljan problem u praktičnoj provedbi Naredbe o obaveznom atestiranju električnih aparata za domaćinstvo predstavlja provjera zadovoljiavanja odgovarajućih jugoslavenskih standarda za sastavne dijelova aparata. Vecina električnih aparata za domaćinstvo ima ugrađen niz električnih sastavnih dijelova, kao što su regulatori temperature, temperaturni osigurači i ograničivači, sklopke, tipkala, svjetiljke, i sl. izvedba ovih sastavnih dijelova može bitno utjecati na sigurnost kompletnog aparata, te je stoga u JUS N.M1i.001 propisano da ii sastavni dijelovi moraju zadovoljavati zahtjeve odgovaraućih jugoslavenskih standarda. U postupku atestiranja dovoljno je da podnosilac zahtjeva za atestiranje aparata za domaćinstvo podnese dokaz da svi elektri-

155

Standardizacija 1983./br. 5—6