JUS standardizacija

čni sastavni dijelovi, ugrađeni u aparat, zadovoljavaju zahtjeve odgovarajućih jugoslavenskih standarda. Kao odgovarajući dokaz smatra se izvještaj o ispitivanju, kojeg proizvođaču aparata za domaćinstvo treba dostaviti proizvođač električnog sastavnog dijela. Zanimljivo je da mnogi proizvođači električnih sastavnih dijelova imaju potvrde o zadovoljavanju raznih inozemnih nacionalnih propisa, najčešće njemački VDE, ali je znatno manji broj proizvođača koji imaju ispitne izvještaje o zadovoljavanju odgovarajućih jugoslavenskih standarda. Naredba o obaveznom atestiranju elektirčnih aparata za domaćinstvo će vjerovatno utjecati i na ispravljanje ovakvih nelogičnosti.

Pojedini jugoslavenski standardi za električne sastavne dijelove električnih aparata za domaćinstvo nisu usaglašeni s aktualnim stanjem međunarodnih standarda IEC. Ovo izaziva nekoliko poteškoća u praktičnoj provedbi Naredbe o obaveznom atestiranju, ali i u proizvodnji električnih aparata za domaćinstvo u cilju izvoza. Kao prvo postavlja se pitanje atestiranja aparata sa ugrađenim uvoznim sastavnim dijelom, koji ne odgovara zastarjelom jugoslavenskom standardu, ali odgovara suvremenijem IEC standardu. Takav dio, iako je u pogledu sigurnosti bolji ili optimalniji, ne bi smio biti ugrađen u aparat za domaćinstvo koji se atestira, što je nelogično. Nadalje, kod uvoznih kućanskih aparata, pa i onih koji se prodaju preko konsignacije, takvi električni sastavni dijelovi ne bi smjeli biti ugrađeni. Krajnja je negativna strana takvog stanja, što se dijelovi koji odgovaraju zastarjelim jugoslavenskim standardima, pa ni aparati za domaćinstvo u koje su oni ugrađeni, ne mogu bez daljnjega plasirati na inozemna tržišta.

Ovakvo stanje s električnim sastavnim dijelovima zahtijeva ubrzani rad na usklađivanju jugoslavenskih standarda sa IEC standardima, a vjerovatno i izdavanje Naredbe o obaveznom atestiranju električnih sastavnih dijelova za električne aparate za domaćinstvo.

Za proizvođače električnih aparata za domaćinstvo poteškoće će izazvati i zamjena pojedinog sastavnog dijela drugim istovrsnim dijelom. Izdati atest obavezuje proizvođača aparata da ugrađuje iste sastavne dijelove koji su bili ugrađeni na ispitanom uzorku, jer svaka zamjena drugim istovrsnim dijelom može izazvati neudovoljavanje zahtijeva standarda za kompletni aparat. Proizvođači aparata su zbog stanja na tržištu često prisiljeni mijenjati pojedine komponente, ali će kod toga morati paziti da im aparat ima odgovarajući atest.

U dosadašnjoj, kratkotrajnoj, praktičnoj primjeni Naredbe o obaveznom atestiranju električnih aparata za domaćinstvo uočeno je još nekoliko sitnijih poteškoća. Sigurno je da će u daljnjoj praktičnoj primjeni Naredbe ove poteškoće biti otklonjene, a da će ostati njeni pozitivni utjecaji. To je u prvom redu osiguranje povećane sigurnosti kod upotrebe električnih aparata za domaćinstvo,

156

a s time smanjenje broja nesreća koje su njima uzrokovane. Proizvođačima aparata će zadovoljavanje jugoslavenskih standarda olakšati plasman proizvoda u zemlji čiji su standardi, kao i jugoslavenski, usklađeni sa IEC standardima. Na kraju, uvođenje obaveznog atestiranja električnih aparata za domaćinstvo predstavlja prvi korak k učlanjenju SFRJ u međunarodni sistem atestiranja, Certification Body. Ovo bi značilo međusobno uzajamno priznavanje ispitivanja provedenih prema usaglašenim standardima, što bi proizvođačima aparata predstavljalo daljnju oiakšicu u plasmanu proizvoda na inozemna tržišta.

3. Elektronski aparati za domaćinstvo

Tehnički uvjeti i način provjeravanja sigurnosti elektronskih aparata za domaćinstvo i sličnu upotrebu definirani su u JUS N.N0.201 u kojem je navedeno da se odnosi na radio i televizijske prijemnike, radio-gramofone, magnetofone, projektore zvučnih filmova, pojačala, aparate za napajanje i slične aparate. Očito je da se i ovdje radi o širokom asortimanu aparata za domaćinstvo kojima, kao i električnim aparatima, rukuju uglavnom nestručne osobDe, zbog čega je i ovdje posebno važno da budu zadovoljeni uvjeti sigurnosti.

JUS N.NO.201 objavljen je 1976. g., a primjena je obavezna od 1.1.1978. Usklađen je sa IEC publikacijom 65, treće izdanje od 1972. g., tako da se može smatrati zadovoljavajuće suvremenim i dobrom podlogom. za provjeravanje sigurnosti ovih aparata.

Za elektronske aparate za domaćinstvo još ne postoji obaveza atestiranja, ali proizvođači, odnosno uvoznici, moraju imati dokaz da aparati zadovoljavaju uvjete sigurnosti prema JUS N.N0.201 u smislu Zakona o standardizaciji, to jest potvrdu, odnosno ispitni protokol, izdanu od organizacije udruženog rada koja je regištrirana za djelatnost ispitivanja. lako je JUS N.N0.201 objavljen 1976. g., obavezan od 1978. g., tek se u zadnje vrijeme počelo kontrolirati provođenje ove obaveze, ali i opet ne podjednako striktno u svim dijelovima SFRJ.

Obavezno atestiranje električnih aparata za domaćinstvo trebalo bi biti prvo proširenje u sistemu atestiranja aparata za domaćinstvo. JUS N.NO0.201 je solidna podloga za uvođenje obaveznog atestiranja, ali pred Saveznim zavodom za standardizaciju stoji obilan posao pripreme i objavljivanja Naredbe o obaveznom atestiranju električnih aparata za domaćinstvo, te ovlaštivanja organizacija udruženog rada za atestiranje.

Za radio i televizijske prijemnike obavezan je i JUS N.N6.010, koji propisuje radiofrekvencijske opsege i kanale, koje prijemnici moraju imati. Obavezu atestiranja trebalo bi uvesti i u smislu provjere pridržavanja JUS N.N6.010, pri čemu vrijedi razmotriti da li za to

Standardizacija 1983./br. 5—6