Književne novine

Ljuba Tadić, Rade Markov

:

IC

Odnos između privida i stvarnosti pomeren u korist stvarnosti

Dr Hugo Klajn

Da li ambijent Lovrijenca, po Vašem mišljenju, omogućuje glumcu dublju i impresivniju krcaciju Hamleta, ili ga, naprotiv, u tom pogledu sputava ogromnošću otvorenog prostora? Nije li, možda, ambijent Lovrijenca pogodniji za tumačenje „Magbeta“? . Vi ste gledali tumačenja Šekspira u Engleskoj. Bili bismo veoma zadovoljni da nam kažete kakvo je Vaše mišljenje o sličnostima i razlikama u interpretaciji Hamleta na scenama Evrope danas, uzimajući u obzir, naravno, i interpretacije naših glumaca? . Šta očekujete od budućih „Letnjih igara“? Da li može da se govori o ne= kom njihovom praktičnom, profesionalnom značaju? Šta je, po Vašem uverenju, realno najznačajnije i najvrednije u ovogodišnjem Kongresu Međunarodnog instituta za pozorište?

AŠE prvo i treće piMume odnose se na Dubrovačke letnje igre, pa ću na njih odgovoriti ujedno. Mislim da ansambl Letnjih igara mora — praktično, a možda donekle i teoretski — da reši problem igranja u jednom specifičnom miljeu, u kojemu je odnos između privida i stvarnosti pomeren u korist stvarnosti: stvarni ljudi (glumci) igraju ne više među kulisama, nego među stvarnim zidovima, ispod stvarnog drveća i stvarnog neba. Sve to pojačava iluziju stvarnog zbivanja, pa može i glumca navesti da igra „Stvarnije“, prirodnije, „sa manje veštine“. Pritom postoji opasnost da glumac, pa i reditelj, zaboravi na dimenzije ove pozornice, mnogo Veće nego što su dimenzije „pozornicekutije“, a one se ne smeju gubiti iz vida jer je ipak posredi scensko» a ne stvarno zbivanje. Kao što se glumac pred filmskom kamerom, naročito kad je reč o groplanu gde njegovo lice zauzima cco kadar, mora čuvati da nc deluje nametljivo i preterano,» tako ovde mora paziti da mu gluma ima dovljno izrazitosti, da i ona ima krupnije dimenzije, katkada ne samo veći umutarnji intenzitet nego i spoljnu monumentalnost. 'To zavisi od karaktera pojedine scene: tihi glas i diskretni gest Ofelijin izvrsno su delovali u sceni ludila, gde je sva pažnja, kako na pozornici tako i u gledalištu, bila usretsređena na · njoj, te su pored nje iščezavala i ostala lica i „dekor“ oko nje; međutim, u ostalim scenama ona. se gubila, postajala neprimetna.

Na kraju pretstave „Ifigenijeć divni park Gradac pretio je da sasvim baci u zasenak pesnikovo delo. Pošto je poslednja reč Geteovog teksta izgovorena, Tfigenija i Orest odlaze. Zajedno sa kraljem Toantom pratimo ih pogledom, dugo, sve dok ne iščeznu u dnu. Sada je Toant ostao sam. On polagano prilazi oltaru, ostavlja na njemu svoj mač, zatim, zamišljeno i Strašno usporeno, uzima s oltara okove, steže ih, potom ih ispušta te oni padnu na

· zemlju. desno nazad, Sasvim polagano. Zastane, pa opet produži. Ništa se više ne dešava, SVe je Već rečenO» i rečima i gestom i mimikom, a Toant, okrenut. publici leđima, odlazi, korak po korak, odlazi... Pred nama je CO veliki park, i u njemu jedan „čovek, nem ı jedva vidljiv, jedan Geteov lik. Narušen je sklad, nema više prave

Onda pođe stepenicama .

srazmere među tim komponentama pretstave, ambijent i glumac se više ne stapaju u jedinstvenu celinu pozorišnoumetničkog. dela.

U tom prirodnom ambijentu jedan faktor stiče izuzetnu važnost, jer je ostao veštački, scenski: to je osvetljenje. Ono, ovde, može preko mere proširiti vidljivi scenski prostor, više nego Što su glumci u stanju da ga ispune, kao što je džez-muzika iz obližnjih noćnih lokala te večeri “nažalost proširila akustičnu pozadinu scenskog zbivanja te poklopila i progutala divnu pesmu Parka. Dr. Forez je sužavanje scenskog prostora pomoću osvetljenja primenio u monolozima. Hamletovim. Ako bi se i inače vodilo računa o sredstvima za smanjivanje „Ogromnog. otvorenog, prostora“ (koji je na lovrijenačkoj sceni ogroman jedino u vertikalnoj dimenziji), a navedeni primer pokazuje da se naši reditelji njima koriste, onda ne vidim zašto bi Lovrienac sputavao glumca u kreiranju, ni zašto bi on bio manje pogodan za izvođenje „Hamleta“ nego za izvođenje „Magbeta“.

Posle rata video sam niz Škspirovih komada u Engleskoj), ali ne „Hamleta“, prema tome ne mogu ništa reći o današnjim interpretacijama „Hamleta“ na evropskim scenama. Od predratnih tumačenja na strani razlikuje se Fotezova režija i Maričićeva kreacija upravo onim čime se približuje koncepciji beogradskog posleratnog „Hamleta“, kada je Raša Plaović dao

PISCI

Hamleta koji nije bio mekušno mozgalo za smišljenu akciju, nego čovek misaon i osećajan, ali i „Vojske mač“. Samo, ta koncepcija u dubrovačkoj pretstavi kao da nije sprovedena do kraja: ubistvo Klaudija, za koje se Hamlet priprema kroz pet činova, tu je nekako zbrzano, kao da osvetnik ipak nije siguran da će u svojoj odluci moći da istraje. Najznačajnijim rezultatom ovogodišnjeg kongresa Međunarodnog instituta za pozorište „smatram odluku o osnivanju stalnog pozorišta nacija u Parizu» zatim inicijativu indiskog centra da se slično pozorište osnuje u Indiji is izjavu američkog delegata o mogućnosti da se u nedalekoj budućnosti takva ustanova ostvari i u Njujorku. Pozorišna umetnost govori neposrednije i ubedljivije no ma koja druga, jer je njen materijal živ čovek, i zato u njoj narodi mogu najbolje pokazati ne samo svoju veštinu i svoju dušu. Zar nam izvođači opere „Porgi i Bes“ nisu približili dušu američkih Crnaca više no što. bi to mogla politička propaganda, naučna precdavanja, izložbe i koncerti, pa i komadi o Crncima izvedeni od naših ili drugih, necrnačkih trupa? Zato sam uveren da takvo međunarodno pozorište može ogromno doprineti suzbijanju predrasuda i istinskom razumevanju i zbliženju među narodima, pored toga što će upoznavanje pozorišta drugih nacija dati bezbroj. potsticaja pozorišnim „umetnicima i obogatiti pozorišnu umetnost celoga svcta.

ARVI KIVIMA, pretsednik finskog Pen-kluba, generalni direktor Na-

cionalnog Teatra u Helsinkiju, dramski pisac i pesnik

Arvi Kivima

• nagrade, preveden j

INKA književnost, kao i drama, stekla je ugled i van granica finske zahvaljujući Mini Kaut i Aleksisu Kiviju, piscima čija su dela prevedena na mnoge jezike. Srećan sam što je roman Aleksisa Kivija „Sedmoro braće“ objavljen i u Jugoslaviji. Za mene, to je delo koje ni danas nije izgubilo od svoje vrednosti, Jedna čista lirska proza cizeliranog izraza. Kada se već govori o Kiviju hteo bih da ponovo istaknem njegovo duboko osećanje prirode, ono aunutarnje „vibriranje pred lepotom i misterijom šume, jezera, snega. Da, Džek London je tako osećao prirodu, tačno, a danas nije veliki broj onih pisaca koji nose u sebi tako snažan afinitet prema prirodnim lepotama. I naš Silampe, nosilac Nobelove e, takođe, kako kažete na vaš jezik. 'To je umetnik čija snaga leži u izrazu, a izraz u snazi. To su pioniri naše tradicije. Pojedini finski pisci inspirisali su se narodnom „Kalevalom“, a drugi nekim drugim uzorima. Uticaj Servantesa i Ibzena veoma je presudan za naše literarno i, naročito, za dramsko” stvaranje.

Savremena finska drama ne može da se pohvali nekim remekdelima, a to je» mislim, svuda isti slučaj. Ističem jedno ime Marija Jotuli, koja je pisala romane

i Ksenija Jovanović u Milerovoj drami „Veštice iz Salema“

i drame, dela koja se odlikuju živim, snažnim dijalogom. Planirajući naš repertoar poklanjamo podjednaku pažnju starim i modernim delima domaćih pisaca, klasičnim dramama svetske literature, kao i modernim komadima. Od savremenih pisaca i mi dajemo ono što se, uglavnom daje na svetskim pozornicama. Salakrua, Sartra, TFraja, Eliota, i Beketa. Za finsku publiku, izgrađenog pozorišnog ukusa, domaći i strani repertoar, kao što vidite, sadrži niz značajnih imena. Da pređemo malo na literaturu. Među knjigama koje su poslednjih godina imale veliki uspeh ukazaću na roman Mika Valtarija „Egipćanin“, istoriskog sadržaja, nagrađen u Finskoj, i preveden na nekoliko jezika, koji Je u Americi štampan u šest stotina hiljada primeraka, i koji se održao čitave dve godine na listi „Best-seller-a“ kao najčitanija knjiga. Nisam očekivao da je Radio-Beograd objavio jedan odlomak iz tog romana, niti sam pak mislio da je ovde poznat moj rad na književnom polju. Poezija koju sam

PIOJLJI}MIIJILJJII

posleratnom pozorišnom [ | periodu oseća se u Holandiji nedostatak pozorišnih zgrada. Međutim, naš pozorišni Život i, pored toga» pokazuje lepe rezultate. Tako, naprimer, u Hagu je pre dve godine Haška Komedija prikazivala Čehovljev „Višnjik“ koji se održao na repertoaru pune dve godine. Kritičari, koji su upoređivali istoimeno delo u režiji Žan Luj Baroa, istakli su da je ta poznata i omiljena drama velikog ruškog književnika srećnije rešena i kreirana u holandskom izdanju. Skoro su prikazane i „Tri sestreć. Dajemo dela starijeg porekla kao i moderne drame. I Amsterdamski Teater uživa uglednu reputaciju u inostranstvu. Obično imamo na repertoaru oko pedesetak drama i nekoliko dela iz pera domaćih autora. Prikazali smo gotovo celog Anuja, Sartra, Fraja, Eliota i* druge. Kod nas su pozorišne ulaznice veoma jeftine, naročito za dramu, radi što većeg popularisanja, a za operu nešto skuplje. Poznato mi je da je i kod vas prikazan 'Timejerov komad „Mladost pred sudom“, u režiji B. Gombačav Bilo bi poželjno ostvariti dalju saradnju i izmenjati uzajamno drame od vrednosti.

Od naših starih drama, delo čuvenog pesnika Vondela, koje potiče još iz .XVII-tog veka, i opisuje herojske dane Amsterdama, po tradiciji prikazuje se svake Nove godine i pretstavlja težak ispit kako za režisere tako i za glumce. U toj drami nema dramatske snage i nerva, i to diktira tempo nosiocima glavnih uloga i sputava režiju.

Od savremenih dramskih pisaca treba pomenuti Jan de Hartoga, pisca popularnog romana „Kapetan Jan“ i drugih. On je napisao i taj dečji roman koji govori o nedavnoj poplavi koja je zadesila Holandiju. Poznata Je i njegova drama u stihu „Hornik“. Prijatno mi je da čujem, da je ovaj pisac i kod vas prevođen i da vaša izdavačka preduzeća pripremaju dela iz holandske literature. Od niza poznatih holandskih dramskih pisaca pomenuću samo nekoliko najpoznatijih kao što su Herman Hejermans čija dela obično

| }ubrovaški Kongres „Međunarodnog Instituta za Pozorište“ bio je i mnogo Više nego vrlo dobra prilika da se dramatičari, režiseri, glumci, dramski kritičari iz svih krajeva svijeta sastanu i da u neposrednom dodiru izmijene misli svoja radna iskustva. Da, ovaj je VI Kongres bio, stvarno, prvi u kratkoj istoriji ovog Instituta, koji je po svom dnevnom redu imao da rješava

· o nekim vitalnim pitanjima kaza-

lišnog Života na međunarodnom planu. I on je vrlo smiono ušao u tu složenu problematiku. U svoja četiri komiteta, on je četiri

pisao — i koju pišem — to je lirska poezija. U svojim aelima najčešće slikam ratne pa tnje i ovaj pometeni posleratni svet. Znam da je vaša zemlja mnogo prepatila i dala mnogobr ojne žrtve. Moje tri poslednje kn ige tretiraju istu temu kao i ranije: to je, ustvari, jedan lirski ciklus na posleratne teme. Prvo delo trilogije nosi ime „Pasakalja“, drugox „Oči smrti“, i treće, „Nemiri srca“. Napisao sam ukupno šest drama. Pre nekoliko nedelja moja drama „U jednoj neobičnoj kući“, dobila je nagradu na konkursu koji su raspisale nordijske zemlje. Verujte da mi ne pada lako da vam izncsem sadržaj: to je, uopšteno, slika sudbine mnogih ljudi posle rata, koji su prošli, sticajem okolnosti i silom prilika, kroz mučne peripetije, kako u životu tako i u svom intimnom svetu, ljudi koji se bore, protiv neželjene sudbine i hvataju u koštac sa teškoćama — ili im podležu.

Tačno, naša drama stoji pod uticajem Stanislavskog s kojim je počela nova pozorišna epoha. Mi na repertoaru obično imamo oko tridesetak dela evropskih dramskih pisaca. U Finskoj ima stotinu pozorišta i oko osam hiljada amaterskih studija i ateljea., Naročito su aktivne studentske grupe. U Helsinkiju imamo dve scene: Nacionalni teater, i malu eksperimentalnu pozorniqcu na kojoj se postavljaju moderne i krajnje moderne drame. Naravno, i naši susedi su uticali na razvoj finske drame. Veliki broj pozorišta im5 svoj stalni kadar, a još su mnogobrojnije putujuće družine koje gostuju iz mesta u mesto. Interesovanje za dramu, vidite, veliko je, a naša publika u svojim sklonostima sve više pokazuje jedan solidno izrađen ukus.

Da završim sa vašim „Hamletom“. Pošto sam ga i sam postavljao nekoliko puta na scenu znam da je to jedno od najtežih dela, kako za glumce tako i za režisera. Mogu da kaženi, da ·'je vaša pretstava na Lovrijencu solidno delovala I u jednom i u drugom pogledu. To isto mislim i o Geteovoj drami.

imaju izrazito socijalno obeležje, zatim književnicu Auk van der Mer, koja je nedavno nagrađena za svoj plodan rad na polju literature i dobila visoko priznanje koje odgovara „Oskaru“.

Naša drama se razvijala, mislim novija, pod uticajem Stanislavskog. U umetničkim studijima i ateljceima grupa mladih ljudi oduševljenih teatrom, neumorno traže nova dela i novc izražajne mogućnosti na tom terenu. Nalazim da je Dubrovnik veo-· ma podesan okvir za prikazivanje: dela u stilu ovih koje smo imali prilike da vidimo u njemu. U vašem pozorištu ima veoma ta-· lentovanih igrača. Koreografija i kostimi, naročito u #„KEineskoj priči“, veoma su mi se svideli. Na mene su naročito kralj (Ljubiša Jovanović), Polonije (Viktor

· Starčić) i Ofelija (Irena Kolesar) ostavili veliki utisak svojom psihološki iznijansiranom igrom“.

Ovegodišžnje leinje igre u Du ITl-a pri UNESC-u. Neki delegati

- Ilič o pozorišnim problemima u nj

dana, na osnovu raznih, Oprečnih prijedloga rješavao pitanja kao što su osnivanje jednog Međunarodnog kazališta, pokretanje novih dramaturških edicija, pitanje omladinskih Rkazališnih | manifestacija itd. a materijal tog Kongresa, visoka stručna razina često vrlo živih diskusija, dokazuju, da su kazališni ljudi, od Japana do Urugvaja, u bitnim pitanjima našli zajednički jezik. Prijedlozi Jugoslovenske delegacije u raznim komitetima, naprimjer, prijedlog za pokretanje nekih novih edicija Instituta, ne samo da su zapaženi, da su bili

|

OI NINIJRJAJI)

“me australiske Radio-mreže,

re no što pređem na

pitanja o pozorišnom

životu u Australiji i

njegovim problemima, želim da

podvučem nekoliko činjenica. Posle

rata u Australiju je došlo milion

emigranata, od kojih pet stotina

hiljada ne govori engleskim jezi-

kom. 'To se oseća u našem kul-

turnom životu, mada ta mešavina

i ukrštanje rasa ima i vrlo dobrih

strana, jer donosi sobom svežinu i novu psihologiju.

Međutim, u pogledu pozorišta, to nam „stvara teškoće. Zato mi imamo publiku na različitim stepenima obrazovanosti, jedno Jezgro koje je visoko intelektualno i prefinjenog ukusa, i šire mase, koje više prijanjaju uz film jer im on pruža opojnija iživljavanja za manji novac. "ek sada, može se reći. Australija se budi iz svog dremeža i ima nade da će u budućnosti dati pozitivnije .rezultate na svima poljima kulture.

Mi često prikazujemo Molijera, Korneja, Rasina, onda Klodela, Anuja, Sartra, Molnara, Bihnera i njegovu dramu „Dantonova smrt“, zatim Ostina Berga, Ibzena, Žida, Žirodua, Koktoa, Šoa, Materlinka, Gogolja, Pirandela i druge. U svom radu borimo se sa teškoćama trojake vrste: finansiske, kulturne, vaspitne, kao i sa problemom migracije. I kod nas se klasična bolest Novoga sveta umnogome oseća; nije u pitanju tehnička kultura, mi više patimo

PITER ]J. V. de BRAU,» pretsednik Nacionalnog centra Međunarodnog Instituta za Pozorište:

__—

predmet diskusija, nego Su bili usvajani. Nijedan dosadašnji Kongres ove međunarodnc organizacije nije bio tako bogat dalekosežnim zaključcima i sugestijama, kao što je bio ovaj, koji se održavao u gradu Marina Držića i Ivana Gundulića, te nije pretjerano reći, da će Dubrovnik u knjigu svoje kulturne historije pune raznih značajnih datuma, moći da upiše

brovniku ofvorene su 25 juna Kongresom dali su izjave našem saradniku Veri

ihovim zemljama.

DIŠI

||

hovih stanovnika. Vredan jc pomena i dobar roman „„Harfa na Jugu“ od Rut Parka...

Bio sam u vašoj zemlji pre dvadesetak godina, ali lepote Dubrovnika nisam poznavao. Za vaše pretstave mogu da vam kažem da su na dostojnom nivou koji još više podiže igra pojedinih zaista dobrih glumaca.

Retko sam kada u životu čuo tako impresivne monologe kao one koje je izgovarao kralj u interpretaciji Ljubiše Jovanovića. On je izraziti talenat i želeo bih

> : :% : idim i Tui ove junske dane, koji su se odvi- Ope ee ZOO Mode: jali potpuno na crti njegove tra- PO Craljica (Marija Crno-

dicije i njegove današnje uloge u našem poslieratnom socijalističkom Rkazališnom životu.

Marjan Matković

bu: ..——.—_____________________

· koje nosi u 3

NEJL HAČINSON, direktor dra

režiser i pozorišni kritičar: od nedostataka kulture na klasičnoj bazi.

Od naših pisaca naročito ističem Nevila Suta, čiji je roman „Gradić kao Alisgradć“ u kome prikazuje učmali život Alispringa, tu ustajalu palanku, sparnu i prašljivu — postigao lep uspeh ne samo u Australiji, već i u Engleskoj i Americi. U svojoj drugoj knjizi ovaj pisac slika život bednih

kvartova Sidneja i probleme nji-

|MODOIMIE /UJJJ|

u Londonu, socijalni

indijske ambasade

AŠA klasična drama N nosi pečat Indije. Ceo Hindu-javanski period je pod uticajem „Mahabharate“ i „Ramajane“. 'Taj uticaj očevidan je i na drugim poljima. Uzmite kao primer naše stare hramove. „Barobudur“ je podignut u obliku blago zaobljene glavice brega sa terasastim usponima kojim se vernik spiralno penje uvis, bliže božanskoj milosti i Budinom krilu, ili „Prambanam“, na istoku Jave, ceo isklesan u našem blistavom kamenu,p osvećen Šivi, božanstvu igre, i zaštitniku indonezijskih igrača i igračica. Naš narod nosi ritam igre u krvi. „Bali“ trupa oduševila je ceo svet. To su prvobitno tradicionalni i religiozni rituali koji vuku koren iz prastarih dana. "Treba pomenuti i druge igre kao „Golek“ i „Klono“ sa igračicama u plamenim i kao sunce sjajnim kostimima, cvećem koje teško miriše u kosi, i vencima oko vrata koji sve brže i sve luđe poskakuju u zanosu pokreta celoga igračevog tela. Na lepotu talasastih zmijolikih izvijanja ruku ukazuju svi kritičari koji poznaju indonezijske baletske ili folklorne igračke trupe. j Naša klasična drama, rađena po motivima iz starih epova i Pandži pripovetkama, praćena je igrama i · onim specifičnim ritmom instrumenata koji vas dugo progoni SVOjim gotovo sudbinskim pulsom.

Danas imamo u Indoneziji mnoge. putujuće glumačke grupe, studentske, eksperimentalne dramske atelje koji su izrazito realističkih tendencija i prikazuju svakodnevni život i njegove. probleme.

Među ostalim istaknutim umetnicima u Indoneziji želim da spomenem skulptora Hendija, slikare

Sudžojono i Afandi koji su mnogo

učinili da se ime moje domovine pročuje i van njenih granica. Od književnika ističem Sitora Situmaramga i Sutana Takdii Ališahva-

bori) imala je u sebi uzdržane snage i plemenitosti u StaVu. Hamlet? On je u OSnOvI složen lik, jak» slab, odlučan i neodlučan naizmence. Meni se čini da/je vaš Hamlet (Maričić) bio nekako ujednačeno raspoložen. Nema u njemu onih duševnih grčeva i rastrzanja ebi Šekspirov tragični junak. Međutim, dubrovački Hamlet uspco Je da u izvesnoj meri SVC tO nadoknadi muškim držanjem i hrabrim suprotstavljanjem sudbini.

Da se vratim opet na pozorišta u Australiji. Putem pozorišta i, putem radija čini SC SVC da 'bi svet u Australiji stekao šire kulturno obrazovanje i tako upoznao najbolje drame, kako klasične tako i savremene. Tako, naprimer, u toku poslednjih nekoliko meseci u Australii je, pored ostalih, gostovalo čuveno englesko pozorište „Old Vick“, i istovremeno boravila još jedna pozorišna trupa sa ser Ralfom Ričardsonom i glumicom Sibilom 'Terndajk na čelu. Australiska književnica Dora Bartis bila je nedavno u vašoj zemlji. To je novost za menč da je i ona prevođena kod vas.

Najzad hteo bih da istaknem da Kongres, kao što je ovaj, doprinosi putem, ličnog kontakta življoj izmeni misli i planova po pitanjima. od opšteg intcresa Za nas ljude koji se bavimo istim problemima, kao i poboljšanju opšte međunarodne saradnje“.

RADEN MURDOVO, doktor medicine, kulturni ataše

radnik i slikar:

i

na, Pramudža Ananta Tura najpoznatijeg indonežanskog dramskog pisca Utui T. Santanija.

U Džakarti je naročito veliko interesovanje za pozorište. Mnoge pretstave su besplatne da bi se dramska umetnost što više popularisala. Naš jezik je znatna smetnja koja nam otežava da upoznamo i ostali svet sa onim što imamo i čime možemo odista da sč pohvalimo.

Savremena indonežanska drama ne bazira više na legendama, već na Životu od krvi i mesa. Ona tretira sve probleme koje život nameće, i to bez simboličnih velova, otvoreno i čak naturalistič“ ki. To isto pravilo vlada i na polju likovnih umetnosti.

Vaš balet ima u sebi igračkog verva i kao celina i naročito pojedinačno. Želeo bih da vidim i vaše narodne igre, ali na terenu i tamo gde su ponikle“.

Mi osećamo potrebu ne samo za domaćim, već i za stranim delima |

a bi se moralno, razvijalo, talijansko pozorište oseća . potrebu ne samo za domaćim več i stranim delima. Naši. impresariji budno pratc drame koje u inostranstvu imaju najvišc uspeha, a naročitu pažnju privlače centri kao što su Pariz, London i Njujork. 'Tcatar drugih zemalja mnogo je manje poznat, mada sam, ubeđen da bi se i tu našao znatan broj dela od trajne vrednosti. Iduće šsezonc na Icpertoaru dvadesetak pozorišnih trupa i četiri stalna italijanska "Teatro di Milano“, „Il 'Teatro delle Arti di Roma“, „Piccolo 'Teatro di Genova“ i „Il Sant BHrasmo di Milano“, davaće se komadi koji su postigli značajan uspeh kako u Italiji tako i u drugim zemljama. Među poznatim. dramama pomenuću. dela Huga Betija koj& Su prikazivana i U. Parizu, zatim dramu Đulija Vila „Norra Seconda“, „L'Ippocampo“ Serdja Puljeze, „Il Seduttort“ Diega koja će 8e: uskoro davati u Parizu ı koju priprema. upravnik pozorišta „Sıra Bernar“, gospodin Žilijen, član francuske delegacije na ovom Kongresu. Pjrandello se još uvek daje i održava na repertoaru, naročito· njegov „Henrik, 1V“ i „Šest pisca“, jer je:

pozorišta „Piccolo ·

Pirandelova drama još uvek živa i interesantna. Međutim, Danuncio je potpuno isčezao i u Italiji ga više ne prikazuju. Drame iz prošlosti imale su ve sezone znatan uspeh, kao i komadi 5 početka ovoga vcka. Tu mislim na „idealnu ženu“, dramu Marka Praga, i „Kao lišće“ od Đakoza.

Danas u Italiji postoji jedan krug mladih pisaca koji ne nastavlja stare tradicije i radi potpuno individualno. 'Ubeđen sam da su imena Moravije i Alvara poznata u celom svetu. Od kritičara najvažniji autoritet svakako je Emilio Čeki koji piše prikaze o likovnim umetnostima i pozorištu.

Italijanski film, naročito neorealistički, uživa, znatan ugled. Posle Amerike koja proizvodi trista filmova godišnje, Italija sa sto osamdeset filmova zauzima drugo mesto u svetu. Film konkuriše „pozorištu jer su ulaznice

eftinije.

|| \\ LJ | \\ VINCENCO TORAKA, direktor pozorišta „Elizeo”:

Mene Imate

je

n impresionirao vaš balet. igračke

talente koji

mnogih drugih Žan Luj Baroa kao Hamleta i londonski „Old Vic“, i za vašeg Hamleta, (Maretić), mislim da je bio jednoliko tragičan, nedovoljno iznijansiran, mada je u pojedinim scenama potpuno zadovoljio. Ambijent u kome je davana „Ifigenija“, pod vedrim nebom i krupnim zvezdama, gotovo me je preneo u staru Grčku. Kostimi, naročito mislim na balet, veoma su lepi i slikarski vani u muziku i igru.

ukompono-

Smatram da je ovaj kongres doprineo uspostavljanju bližeg kontakta između delegata i, nadam se da će u skoroj budućnosti u potpunosti realizovati svoj program“. KNJIŽ

raspolažu sigurnom tehnikom. Gledao sam pored

Stevan Jovanović: Ciganhba (crtež)

EVNE NOVINE