Naša stvarnost

36 VESELIN MASLEŠA

bila je feorija o jednom narodu. Praktični zadatak, neposredna potreba, bilo je stvaranje političke organizacije. Proces sivaranja države, postavljao je uporedno i problem stalnog održanja foga inferesa. Reakcija masa na sve lo bila je različita, i prema tome, uvek je frebalo iznalaziti nove načine. Pošto nije postojala nikada sigurnost kakva će reakcija masa biti u sledećem periodu, svaka nova politička mera, bila je u stvari jedna politička spekulacija, koja je uvek očekivala jednu reakciju, a usivari nailazila na drugu. To je bila i ostala glavna smelnja politici održanja i učvršćivanja pomenutog realnog inferesa. Primenjivane mere su uvek bile u zakašnjenju. Ranije primenjene, one bi možda imale izvesan politički efeki, a primenjene u nevreme, poslaju crvena marama. Jednoj realnoj politici ne bi se moglo to dogodili.

Svakako da nije bilo u pitanju samo nerazumevanje. Postoje i granice preko kojih se nije moglo ako se želeo sačuvali onaj interes koji je bio u igri. Često, međutim, dolazi do toga da se interes, koji se brani, počinje smarali jednom nepromenljivom kafegorijom, i da se usled fakvog shvafanja formira jedno mišljenje i jedna volja, koji ne mogu da razumeju drukčije shvatanje koje taj inferes posmatra kao jednu istorijsku kategoriju, kategoriju koju freba menjali i koja se mora menjati. Idenfifikovanje sa tim interesom dovodi do deformacije koja nije više u stanju da diferencira, i koja, zbog toga, jedan subjektivni inferes posmatra kao objektivni. Da bi se taj interes očuvao, pribegavalo se najra– znovrsnijim sredsfvima, koja se sistemalizuju i prikazuju kao realna politika, a fo nisu. Ta sredstva su u našem političkom živolu bila vrlo raznovrsna: politička i adminisfrafivna, invenfivna i banalna, suplilna i gruba, prefeća i snishodljiva, sitničarska i stilska, reglementirana i nereglemenfirana. Sva su imala za cilj: očuvanje jednog određenog inferesa. Odnos lih sredstava prema fom interesu i prema onima koji su ga ugrožavali, toliko dominira našim političkim životom, da se i njegovo sistemaltizovanje može i mora izvesfi na kritici te osnove.

i

II| PROBLEM REALNE POLITIKE U TAKOZVANIM OTVORENIM SITUACIJAMA

O 1918 postoje dve feorije. Jedna, da je fo godina oslobođenja neoslobođene braće, pijemonisko delo; druga, da je ona opšta harmonija i da je akt ujedinjenja rezultat volje svih. Međutim, ispušta se iz vida da je 1918 posledica Svetskog rala u kome je učestvovala i Srbija, a drugo, da ovako uređena država nije bila rezultat volje svih i da, prema tome, feorija o harmoniji nije tačna. Harmonije nije bilo ni u pitanju uređenja države ni u pitanju procedure, i već se 1918 poslavljalo pitanje, o kome se ovih dana delimično javno raspravlja, a koje je posle 1918 bilo nekoliko puta potezano: u periodu od 1918—1923 od Sljepana Radića, 1928 na sednici Hrvaiskog narodnog zaslupsiva u Zagrebu, i 1932 godine.