Nova Evropa

· loze. A prozori na ovoj mreži bili su zatrpani mladom, poput smaragda zelenom ozimicom, Фор је na hraju polja bilo veliho, gotovo frgu slično selo. Radosno se oPo nije odvajalo od Pbrasnog zelenila, hoje je prijalo tim više što se oho bilo umorilo gledajući ranije sipu jednoličnost.

Мтар se ueć hvatao Provova had sam došao u selo. Lavorov venac, izvešen na zidu najlepše bhuće, uhazivao mi je put, a mlifavi želudac postao je mrzovoljan Rhao 1 отете, Те ва је frebalo malo odobrovoljifi.. Dosbora sedeo sam na Plupici pri ugodnoj vafri. Ljudi hoji su bili zaposeli najbolja mesta odmaPnuli su se dragovoljno, a domaćica se užurbala da ugodi mojim željama.

Primorci grade svoja prebivališta drugačije nego mi Phoji smo dalje iza njih u zemlji. Ono što je bod nas »izba« sa časnom velibom peći, fo je njima »Puća« sa velibim, na fri pedlja od poda uzdignufim ognjišfem, ma Pojem gori vafra gofovo neprestano. Obo samog ognjišta su nishe blupe na frima ozidanim stranama, a samo prednja sirama je slobodna. i fuda зе отге domaćica. A da bi labše mogla do šerpenja i lonaca i do Pošla nad vafrom, ognjište je spreda izrezano u poluhrugu. Na ognjišfn je još železni fronožac na Poji prislanjaju cepanice da bolje gore; velike ručbe na njemu izradjene su ozdo Тако da labo na njih slaviš fibvicu sa vinom. Ovo ognjište je središte obo Fojeg se sve sabuplja; zanj je vezan velih deo živofa primorca. Tude se najradije vrze mladež, a i životinje, psi i mačhe, naročifo zimi, Pad nigde drugde nema ugodne fopline. Ovde sazda počiva nabon mučnog rada, milujući najmladje dete; fu se pričaju novosti i priče za dugih zimsbih večeri. Ubratho, primorcu je domaće ognjište uistinu ono šfo je nama ostalima samo u prenesenu smislu, u slici. U »bući« stoje stol, stolice, i ponegde orman, no sleme su pune medena i hosifrena posudja Боје зе mora wveb sjajiti bao sunce i bojim se ponosi marljiva domaćica. Na drugoj strani su duge police, na hojima je svahovrsno porculansho posudje, zdele i zdelice, tanjiri, i još drugo posudje bojemu ne znam ni imena, a sve lepo prema veličini i oblihu poredjano. Sve zajedno čini da ova primorsha »huća« brzo čovebu omili i da se u njoj oseti domaćim.

Pa sam se i ja usboro s njom sprijateljio, čemu je fobodje mnogo pridonelo i odlično Prašbo vino, crno, frpho vino, prijafno u nstfima a zdravo u želucu. Ljudima hoji su sedeli hraj тепе bi drago bad sam, Paho je bilo i pravo, pohvalio njihovu božju hapljicu. »Vince Pao mleho«, oglasio se jedan; »Bog neba mi fo ne uzme za greh, ali pio bih ga i na smrfnoj postelji«. Ljudi su bili zadovoljni da sam se upustio u razgovor. Bili sa peć hfeli saznati bo sam, šfo sam, i odable sam. Nisu mogli shvatiti zašto idem po ovim Prajevima aho ništa ne sahupljam, ne merim zemlju, niti popravljam orgulje, — had sam rebao da fo ne radim...

266