Nova Evropa

i dinarskom smeru, a štajerska Notranjska u svemu alpska, što joj daje poseban čar. Prekomurje je teh nastavak Slovenskih Gorica, a Pohorje s Kozjakom je svet sasvim za se, МА

Slovenija je, iako okrnjena, i u ovom današnjem državnom sastavu čudesno lepa celina, koja se sastoji iz: dveju gotovo simetričnih polovica: iz pretežno alpsko-dinarske Kranjske i iz slovenačko-alpske Štajerske, Dve velike КошШпе ]еге u obema, uokvirene dorama, i dva izrazito alpska veća mesfa su u njima, dva središta: Ljubljana u ljubljanskoj, i Celje u celjskoj kotlini. Dva veća alpska mesta na slovenačkom ozemlju ostala su medjutim izvan medje na severu: Celovac i Beljak, Kao Sava ispod Ljubljane, tako se isto mora i Savinja ispod Celja probiti kroz srazmerno uski tesnac do Zidanog Mosta, dde su takozvana »mala vrata« Evrope, Tamo se one udružuju, da zajedno pohitaju kroz široku donju Savsku Dolinu. mediu poslednjim odvetcima dolenjskog i štajerskog sredogorja, dole u hrvatske poljane, dok ne ponestanu i zadnji tragovi alpskoga sveta. Samo nanesen savski gorski šljunak potseća još nanj... |

Čuadesna celina puna kontrastA, — to je Slovenija, Pun život iživljava se u kontrastima; isto tako, puno uživanje daje pojedini kraj jedino svojim kontrastima. I ako je koji kraj takav, onda je to Slovenija; a onda, još u većoj meri, naša celokupna jugoslovenska domovina, Zeleni mir Rogaške Slatine, ili vedrinu naših gorenjskih planina, uživaš tek tada čitavim bićem ako si pre toga boravio na obalama našeg sinje6 mora i duša ti se okupala u lepotama njegovih sunčanih otok4.,..,

Dr. Josip C. Oblab.

FRAN ERJAVEC: | NA KRASU.

I ovog proleća (1877) pojavila se u meni želja za putovanjem. Nova godina se je doduše još borila sa zimom, ali fo me nije moglo smesfi. Išao sam, babo se beva u narodnoj pesmi, »hroz iri gore zelene, broz fri vode studene«, i došao sam па fvurdo Rraško fle. Jednoga dana hodao sam već neboliko safi u fešhim čizmama po петаџпи Ни. Ктај је bio nebud ризћ, терао bih prazan, dan fmuron i dremljiv. Magla je bila pala na more, a nebo je bilo sasvim zastrfo bao nebabom. sivom ponjavom, i počeo se hvatati sumraP iaho je sat pobazivao čefiri časa роpodne. Mehotice sam počeo hitrije stupati medju besbrajnim, iz sivog vapnenca složenim ogradama. Pređamnom se izdigao širok vrh golih rebara. Ispod njega se po ugaženu Pamenju raspoznavala slaba sfaza. Kad sam se po njoj uspeo na vrh, ugledah ispod sebe prijaznu dolinu, isprepletenu mrežom vinove

265