Nova Evropa

stramputicama i zaveo ih na rješavanja najnaivnijih i najnemogućnijih problema. Koje su vrste bili ovi, može da pokaže gornji Folkeltov primjer, Induktivno-pozitivistički stav, kao protivnik »metafizike«, polazi od činjenic4, ali od činjenic4 u fizičkoempirijskom smislu, dakle od praktičkih konstrukcija apstraktnog intelekta. Fizički fenomeni, koji pozitivizmu izgledaju najrealnija realnost, samo su praktičke vrijednosti; one se u teoriji pretvaraju u prazne fantome. Pozitivistički lingvist Vehsler (Wechssler), polemišući s neolingvistom Foslerom {Vossler), ovako je okarakterisao pozitivističko stanovište: »Mi polazimo s akustičkog fenomena, tojest sa riječi i fraze, da dodjemo do značenja, do duha. Fosler, naprotiv, ide protivnim putem. Mi polazimo od poznatoš A k nepoznatom Ž, Fosler bi htio da se podje od X na A.« Nato Fosler odgovara: »Ako je A već poznato Vehsleru, ja se pitam šta će mu lingvistika; jer lingvistika i nema drugđog cilja do da se shvati kao svijesni govor, u njegovim psihičkim uzrocima, ono što je po sebi samo nerazumljiv šum [stođa Х а ne A). Ali da se izvuče značenje iz šumova, ovi ne smiju da budu uzeti kao takovi; ne smije se, dakle, poći od akustičkogš fenomena, nego ovaj treba da bude uzet kao proizvod duha, kao kreacija.« I zbilja, što je riieč, što je pojedini glas kao akustičkolizički fenomen, bez psihičke sadržine? Ništa drugo do jedno X. »U« ili »i« nijesu do prazni šumovi, te po sebi ne znače ništa, 158 је Еозјег dokazao da riječ »amor« nema "uvijek isto zna-

čenje u Danteovim stihovima, u kojima Frančeska priča o svojoj ljubavi;

Amor, che al cor gentil ratto sapprende

prese costui della bella persona

che mi fu tolta, e il modo ancor m'offende,

Amor, che a nullo amato amar perdona, mi prese del costui piacer si forte che, come vedi, ancor non m'abbandona,

A mor condusse noi ad una morte,

DLjubav, koja se hitro hvata nježna srca, zahvatila je ovoga prema mojoj lijepoj osobi koja mi je bila ugrabljena, a način mu još vrijedja,« »Ljubav, koja ne dozvoljava da ljubljeni ne ljubi, obuzela me je za ljepotom ovoga tako jako da, kako vidiš, još me ne ostavlja,« »>Ljubav nas je dovela do jedne smrti.«)

S pravom tvrdi Fosler da ovdje »amor« nije ista riječ, ista misao, Prvi put »amor« znači prvo klijanje simpatije u duši sentimentalna mladića, drugi put klonulost podavanja zaljubljene žene, a ireći put demonsku strast preljuba. Dobar deklamator, kaže Fosler, mora da svaki put izrekne ovu riječ drugom akcentuacijom. Uzevši riječ »amor« kao pozitivističku »činjenicu«, kao akustički fenomen, ona ostaje uvijek ista; glasovi »a«, »m«, »O«,

65