Nova Evropa

ukusno opremljenoj knjizi, koju nam je dao o Geteovoj Stogodišnjici); on je, kako se čini, preveo celoga Propercija, a poznaje dobro i ostale elegičare i pesnike antike, Grke i Latine, i njihove metre, Pri svem «от, nismo ni za časak u sumnji da Dr, Teklić nije bogodani prevodilac stihova, ni antičkih ni modernih; pa se on ne može meriti, ni približno, sa ranijim prevodiocima antičkih pesnika na našem jeziku (naprimer, sa F, Milerom, K. Racem, Tomom Maretićem, M. Šreplom, i ostalima, čije prevode preštampava u svojoj knjizi), Pre sveša, on slabo vlada našim pesničkim jezikom i izrazom, i — praznosloveći, poput naših starinskih prevodilaca od pre sto i više godina, — služi se i ispomaže raznim krnjim i kusim rečima, uzrečicama i usklicima, da bi napunio stih ili stopu, Mi ovde ne želimo govoriti o vrednosti samih prevod4, ali ovo zaseca i u metriku, pa se mora zabeležiti, Što se tiče samoga stiha, čudno je da se Dr, Teklić nije bolje ugledao na svoje predšasnike, koji su svi bili odlični metričari, i koji su se svi držali sheme od koje nisu bez nevolje odstupali; nasuprot tomu, Dr, Teklić uvodi novine (naprimer slik, i to muški, u pentametru, pred cezurom i na kraju) na uštrb smisla i jasnoće i stiha i teksta, i odstupa od uobičajene mešavine ftrosložnih i dvoзјожтаћ фора, ра зе — Како već rekosmo — drži gotovo isključivo daktila, Ovi su daktili uostalom prilično glatki, i samo pog8dešde otrome usled težine i nenaglašenosti svoga krajnjeg sloga, ili su naprotiv odviše laki i nenadlašeni na svome prvom slođu, O opravdanosti, ili dopustivosti, ovakih stopa u našem jeziku govorićemo odmah, prelazeći na stih Nazorova prevoda, pa ćemo obuhvatiti i rasmotriti u isti mah dvosložne stope ovih prevod4 sa gledišta naglaska i trajanja takta u njima,

Malo dalje, u istom članku, govoreći o »množini trosložnih stopa kod Nazora nasuprot dvosložnim stopama kod Getea«, spominjem još jednom »činjenicu, da i Dr. Teklić pliva u samim daktilima«, koja bi »Bovorila, na prvi pogled, u prilog Nazorova prevoda; ali ona ne znači mnogo, jer emo, svi prethodnici Teklićevi, koji su bili i dobri jezikoslovci a nesamo metričari, i svi njihovi prevodi s grčkog i latinskog, dokazuju protivno«. To je, uglavnom, sve što sam rekao o G, Tekliću i njegovu prevodu.

I nisam, takoreći, ni dorekao, a dobijem od Kotarskog Suda u Zagrebu poziv (Kps. 4488/32), da na dan 5. oktobra dodjem »radi ispita kao okrivljenik povodom prijave učinjene protiv« mene od strane Dra, Sl Teklića, Kad sam pošao da vidim u čemu je stvar, saznao sam da me Dr. Teklić — kojega lično ne poznajem, niti sam ба ikad video, niti sam za njega ikad čuo pre njegove knjige »Goethe, njemački Propercije, itd.«, — tuži za uvredu i klevetu; da sam hteo nahuditi njegovu imenu i ugledu i naneti mu materijalnu štetu, i već kako sve to lepo kaže dotični paraSraf Zakona o Štampi, Docnije, rasprava је odgodjena, a onda postupak obustavljen (zato što tužilac nije pristupio na raspravu). Obavest o obustavi postupka dobio sam pošto sam {u broju »Nove Evrope« za novembar 1932), u članku »Povodom Geteove Pro-

75