Rad ustavnog odbora Ustavotvorne skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca : II. Debata u pojedinostima o Nacrtu Ustava

XIX. sednica 25- februara 1921. godine.

99

iitiiku naše države. Strahoviti haos, koji je izazvao svetski rat u svima oblastima državnog i društvenog života., nije se u našoj zemlji nikakvim 7 specijalnim merama üblažio, nego se jednom smetenjačkom politikom sve više i više potencirao i povećavao. Svetski rat je uneo veliku pometnju u našim školski’m prilikama, specijalno što se tiče Srbije. I u mesto da se odmah posle oslobodjenja i ujedinjenja pošlo odlučnim putem popravke naše škole, sve, ćt-o je radjeno. u Ministarstvu Prosvete za poslednje dve godine, ako nije imalo cilj, ono je imalo taj rezultat, da taj haos, koji je svetski rat uneo u našu zemlju, prirodno samo pojačava, povećava. I bilo je logično, gospode-, što smo se mi profesori bunili protiv svih tih metoda, koje je Ministarstvo Prosvete sprovodilo. I ne samo kao- profesori, kao- pojedinci, ne samo profesorske kolegije, nego' i na svima- skupštinama i na prvom kongresu ujedinjenog profesorskog društva mi smo uložili protest protiv prosvetne politike, protiv politike prosvetnog haosa, koja se vodi u našoj zemlji. Ali, na žalost, to je bilo bez ikakvih rezultata. Ministarstvo- Prosvete, već po odavno, u mesto da je postalo prosvetna žiža, ono je postalo leglo partizanstva i cela prosvetna politika vodi se ne u smislu refora-ma, nego- u smislu prevladjivanja partijskih interesa. Stalo se na sasvim jedno pogrešno gledište, da je trebalo deci, koja su izgubila jednu, dve, tri godine za vreme rata, što pre nadoknaditi izgubljene godine. Te želje, sasvim razumljive od strane djaka i đjačkih roditelja, odmah je Ministarstvo prihvatilo kao osnovnu svoju politiku, i za kratko vreme ono je zbilja uspelo raznim merama da ozgo sve te želje roditelja i ostvari. I deci su i danas bez izuzetka odista naknadjene sve te izgubljene godine usled rata. Ali ta naknada je samo formalne prirode. I ova je mera ne samo na štetu škole, nego ako hoćete i na štetu same dece, kojoj su školske godine poklonjene bez ikakvog razloga i bez ikakve koristi. Ona je štetna i po nastavu i po školu i po sami državni ■ život. Umesto da se pošlo- putem jedne odlučne i energične reforme naše nastave i administrativnog uredjenja-jnaših srednjih škola naročito, od svega toga nije bilo ništa i zbog toga mi naročito insistiramo, da u čl. 16. udje jedha pdreidibal po- kojoj će se izrično naglasiti, da nastava i uprava u državnim školama treba da se reguliše naročitim zakonom. I nastava i sama uprava u državnim školama do sada je bila-pod apsolutnim uticajem pojedinih Ministara, odnosno njihovog kolebljivog, promenljivog partizanskog raspoloženja, tako da je to sve više i više povećavalo nered i povećavalo one poremećaje, koji su se zavlačili u našu školu. Potrebno je, da se i nastava reformiše u duhu savremene nauke i prilaI godi najnovijim metodama moderne pedagogije. Poli; trebno je, da se i administrativno uredjenje postavi i na modernu osnovu. Nije dovoljno, kao što- je vrlo dobro pomenu-o g. Avramović, da se za upravu škole

treba da zainteresuju, angažuju reditelji, jer pored nastavnika roditelji su nesumljivo jedan faktor, koji treba da igra jednu vidnu ulogu u školskom životu. Moderna pedagogika ide dalje i ona u upravu uvlači i one, koji su najviše zainteresovani, a to su djaci. To nije nikakva revolucionarna ideja. To je ideja, koju je pred 20—30 godina dao jedan od velikih pedagoga, koji je inače, kako- bi se ovde kazalo, klerikalac. Medjutim, ta je metoda djaoke samouprave danas u veliko našla svoju primenu u mnogim modernim školama. Doduše ima samo jedna zemlja, u kojoj je potpuno primenjena, a to je sovjetska Rusija i nešto slično u Švajcarskoj i sjevernoj Americi. U tome smislu trebala bi da se kreće i reforma nastave i administrativnog uređenja škola u nas. Do sada je nastava i samo administrativno uredjenje zaviselo prosto odi kaprisa pojedinih Ministara i otuda je administrativno uredjenje naše škole dospelo u ovako teško stanje. Nastavu ne može menjati jedan Ministar po- svojoj volji. Isto tako treba mu oduzeti mogućnost, da može uticati na administrativno uredjenje jedne škole u tome smislu, da svaki direktor može pr omeniti i postaviti na nastavniško mesto svoga čo-veka, čoveka, koji ima samo jednu kvalifikaciju, da je dobar prijatelj dotičnog Ministra. Sve bi to- trebalo u interesu naše škole, ali se to ne može da predvidi Ustavom, ali zbog toga treba naglasiti, da će se ta pitanja regulisati naročitim zakonom i zakon će onemogućiti te zloupotrebe, koje Ministarstvo Prosvete čini na štetu naše prosvete i naše škole. Što se tiče same nastave, gospodo, mi komuni- sti smatramo, da uopšte treba da bude besplatna. Meni je milo, što je bilo i gospode iz vladinih stranaka, kao što je direktor gospodin Živković, koja takodje staju na gledištu, da u nas i osnovna i srednja i najviša nastava treba da bude besplatna. To je jedan od najosnovnijih postulata savr-emene demokratije. Taj postulat treba da nadje sankciju u čl. 16. Razume se, da besplatna nastava treba da važi za sve državne škole. Osnovna nastava treba da bude obavezna. To je doduše bilo i dosada u našem Ustavu i u našem zakonu. Ali to je ostala samo lepa želja, to su ostale samo reči na papiru. Nastava u osnovnoj školi ne može biti u istini obavezna, dok država ne uzme obavezu na sebe, da stviori materijalnu-mogućnost, da sva siromašna deca mogu proći barem kroz osnovnu školu. Sve dotle, dok se Ustavom ne nametne obaveza, da država stvori materijalne mogućnosti, da i siromašna deca mogu svršiti osnovnu školu, sve dotle ovaj stav Osnovna nauka je obavezna, o-stače samo lepa želja ili nekoliko- reči na papiru. Treba dalje naročito istaći, da je osnovna nastava obavezna i za mušku i za žensku decu. To nije bilo dosada kod! nas i zbog toga je mali procenat pismenosti kod ženske dece. I mesto da država uzme