Rad ustavnog odbora Ustavotvorne skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca : II. Debata u pojedinostima o Nacrtu Ustava

100

Stenografske beležke

inicijativu, inicijativu za školovanje ženske de-ce, inicijativu je uzela baš zldrava pamet našega seljaka, i seljak je taj, koji se najviše zauzima, da se i ženska deca školuju. Potrebno je dakle, da se ovaj stav: Osnovna je nastava obavezna, dopuni sa nekoliko reči i na kraju kaže: za svu decu i mušku i žensku. Osim toga, gospodo, ima jedna anomalija, koja znatno ometa pravilan razvitak osnovnih škola. Funkcionisanje osnovnih škola zavisi velikim delom od opštinskih sudova u pogledu materijalnog uzdržavanja osnovnih škola. To je anomalija, koja je bila fatalna za razvitak i pravilno funkcionisanje losnovnih škola. Toj anomaliji treba učiniti kraj. Što će se u Ustavu naglasiti, da izdržavanje svih škola, pa i osnovnih škola, pada na teret državnoga budžeta. Ako vi, gospodo, i jedan deo izdržavanja osnovnih škola, kao što je stanarina, ostavite opštini i opštinskom budžetu, onda ćete imati vrlo mnogo neprijatnosti, što« će sve to biti fatalno po razvitak i funkcionisanje osnovne nastave. Dosledni svome zahtevu, da crkvu treba odvojiti od države, mi tražimo, da se i religiozna-nastava sasvim isključi iz državnih škola. Pored teških prilika, u kojima se nalaze naše škole, naročito naša osnovna škola, usled ovih nesredjenih prilika, u kojima se nalaze naše škole, te prilike se znatno pogoršavaju, kao što sam naglasio nekoliko puta, sasvim nerazumljivom i bezumnom politikom, koja se vodi iz Ministarstva Prosvete. N. pr. po zvaničnim podacima Ministarstva Prosvete ima danas oko 450 škola u Srbiji, koje stoje prazne bez učitelja, dotle se u Beogradu nalazi preko 120 učitelja, koje je Ministarstvo Prosvete dovelo i postavilo u razne komisije, koji primaju velike diurne pored svojih plata. (Dobacivanje: Ima ih preko 300!) To oni kažu iz ministarstva, da takvih učitelja ima 120, ali ja primam korekturu, da ih ima preko 300. Pa ne samo to, da tih učitelja ima preko 300, koji ne rade ovde u Beogradu ništa, koji vrše partijske poslove, nego se ide i dalje preko toga, pa u današnje vreme vlada širom zemlje odpusta činovnike, naročito nastavnike osnovnih škola, odpušta učitelje, koji su komunisti. G. Pribićević stoji na gledištu, da svaki učitelj, koji je komunist, ne može biti nastavnik ni u jednoj školi. I dosledno- tome stavu, koji nije našao izraza ni u najreakcionarnijoj zemlji, g. Pribićević kao Ministar Presvete odpušta širom zemlje sve učitelje, koji su komuniste. To je, gospodo, zločin, koji treba naročito na ovome mestu žigosati. Potrebno je. gospodo, dalje naglasiti-i treba u Ustav da udje odredba, da je univerzitetska nastava slobodna. U svakoj drugoj zemlji to bi bilo izlišno pomenuti. Ali u zemlji, u kojoj se zacarila reakcija, u kojoj kesi reakcija svoje zube, nije isključeno, da će za najkraće vreme da se okomi i na naš najviši naučni zavod i da mu sputava svaku slobodu. Potrebno je radi toga spasti univerzitetsku nastavu

od kobnih i fatalnih uticaja reakcije, koja se manifestuje u našoj zemlji. Što se tiče umetnosti, treba isto tako naglasiti, da je ona slobodna. Ne samo to, nego sa obzirom na njen veliki značaj, na potrebu njenog razvića u našoj zemlji, potrebno je u Ustav uneti odluku, da umetnost uživa i posebnu zaštitu i potporu države. Ima još jedno pitanje, gospodo-, koje je ovde pokrenuto od strane nekolicine gospode, nekoliko Muslimana. Gospoda su sasvim ispravno zahtevali, i taj zahtev su svoj vrlo dobro motivirali, da u našoj zemlji ima dosta Arnauta, ima dosta i Turaka, pa prema tome nastava u tim krajevima, gde žive Arnauti i Turci, treba da bude na njihovom materinjem jeziku. Gospoda su medjutim zaboravila, da osem njih ima u našoj zemlji mnogo više Magjara, Nemaca, Rumunja i drugih narodnosti, i to, što se daje našoj sabraći Arnautima i Turcima, nesumljivo da se mora dati sa istim pravom i iz istog razloga i našoj sabraći Nemcima, Magjarima, Rumunjima i ostalim narodnostima, koje u kompaktnim masama u izvesnim krajevima žive u našoj državi. Ja, dakle, u potpunosti primam predloge gospode Muslimana, ali sasvim logično zahtevam', da se ta privilegija, to u ostalom nije nikakva privilegija, to je jedna dužnost države, ne izvrši samo prema Arnautima i Turcima, nego da se protegne na svđ nacionalne manjine, koje žive u našoj zemlji. Potrebno je, da se naročito i u Ustavu naglasi, da se nacionalnim manjinama ne samo garantuje pravo, da one mogu otvarati te škole, u kojima će nastava biti na materinjem jeziku, nego treba izrično- naglasiti, da je država sama dužna, da izdržava sve te škole u krajevima, u kojima žive stanovnici, koji ne govore srpski, hrvatski i slovenački, da država izdržava te škole i da se nastava vrši na materinjem jeziku dotičnog stanovništva. Nije dovoljno samo da se nacionalnim manjinama obezbedi pravo, da one mogu otvarati privatne škole, u kojima će nastava biti na materinjem jeziku, pošto u našoj zemlji žive u kompaktnim masama te nacionalne manjine, bitno je potrebno, da i škole u tim krajevima budu državne. To je jedan državni razlog. Neka nastava bude u tim školama po istome planu i sistemu, kao i u školama u Šumadiji, ali neka se ona vrši na materinjem jeziku dotičnog stanovništva. To je vrlo potrebno, da se naročito i eksplicirano' u Ustavu naglasi. Prema tome, gospodo, predlog člana, koji sam slobodan da podnesem, glasio bi ovako: »Član 16. Nastava i osnovna i srednja i najviša bez obzira na svoju prirodu besplatna je u svim državnim školama. Osnovna nastava je obavezna za svu decu mušku i žensku. Država je dužna, da svojoj siromašnoj deci omogući, da prod ju bar kroz osnovnu školu.