Rad ustavnog odbora Ustavotvorne skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca : II. Debata u pojedinostima o Nacrtu Ustava

XIX. sednica 25- februara 1921. godine.

101

Izdržavanje državnih škola pada isključivo na teret državnog budjeta. Nastava i uprava u državnim školama regulisaće se naročitim zakonom. Religiozna nastava se isključuje iz državnih škola. Univerzitetska nastava je slobodna. Umetnost je slobodna i uživa posebnu zaštitu i potporu države. Država je dužna izdržavati škole i u onim krajevima, gde žive nacionalne manjine. U tim školama će nastava biti na materinjem jeziku dotičnog stanovništva.« To bi, gospodo, bio predlog, koji bi trebalo na svaki način uzeti u obzir prilikom definitivne redakcije člana 16. nacrta Ustava Vlade gospodina Pašića. Predsednik dr. Momčilo Ninčić: Ima reč g. dr. Ivan Pavičić. Ivan Pavičić: Gospodo poslanici, kulturni nivo jednoga naroda zavisi u prvom redu od obrazovanosti toga naroda, a obrazovanost toga naroda ogleda se u prvom redu u stupnju pismenosti državljana. Naša diržava po stupnju pismenosti ne bi nipošto zauzimala jedno odlično mesto, jer mi svi vrlo dobro znamo, da je pro-cenat nepismenosti kod nas preveliki. Za to je sasvim opravdano i lepo, da se u Ustav zagarantuje osnovnoj nastavi jedno pravo- i da ta osnovna nastava bude obavezna i besplatna. Kod nas baš zbog toga, što osnovna nastava nije bila obavezna i besplatna; kroz dugo vremena nije svet ni išao u školu i naši seljaci voleli su, da njihova deca čuvajti goveda, no da idu u školu, jer su školu smatrali teretom. Izbegavali su školu i sve globe, koje su kotarske oblasti dosuđivale, jedva su pomogle, da se roditelji prisile, da deca idu u školu. Uzrok . nepismenost,, koja je bila kod nas u celoj današnjoj državi, leži u prvom redu u tome, što je zanemarena osnovna nastava,- i zbog toga toj osnovnoj nastavi treba posvetiti što veću pažnju. Ali, gospodo, nije samo dovoljno, da se u Ustavu zagarantuju nastavi neka prava, da gradjani u smislu ustavnih -odredaba moraju voditi svoje decu u školu, već treba s tim u vezi da se uvede jedna pametna i dobra školska politika u našoj državi. Mi te školske politike nismo imali u pravom smislu, a i današnja školska politika ne odgovara potrebama naroda, kako smo se nadali. Od dana našega oslobodjenja a ima tome više od dve godine dana može se kazati, kod nas, u Bosni i Hercegovini, da se nisu otvorile ni četiri nove osnovne škole. Osim toga izrabljuje se prosvetna politika u partijske svrhe. Ja imam mnogo primera, gde znam, da je baš politička stranka igrala vidnu ulogu u premeštanju učitelja. A baš ti premeštaji učitelja iz jednog kraja na drugi je veliki razlog, da se zanemaruje osnovna nastava. Ne samo da time država trpi velike troškove na premeštenja, nego i sama nastava, jer deca moraju svaki put menjati svoje učitelje ili učiteljice, a mi svi vrlo dobro

znamo, da je duša deteta jedna zagonetka, koju treba upoznati i da je to teško; da tu treba vrlo mnogo rada na umnomu razvitku dečje duše. I kad učitelj upozna l dušu detinju i kad zna, kako će nju moči bolje i uspešnije vaspitati, dodje politički protivnik, šef prosvetnog odeljenja i moli, da se učitelj ukloni zato, što mu smeta na političkom radu ili što hoće da dodje na njegovo mesto. On se premesti., dedje drugi učitelj, promeni se vlada i opet se premešta učitelj. I tako se dakle kod nas za jednu godinu dana premeste po dva do- tri učitelja i dete gleda u čudu i ono zbog toga ne može da upozna dobro svoga učitelja, jer ga vrlo brzo izgubi. Medjutim kad bi učitelj bio duže vremena na istom 1 mestu, on bi upoznao. i. dečiju dušu, a i deca bi učitelja zavolela i onda bi se sa osnovnom nastavom moglo postići rezultat, koji se želi. Radi toga je neophodna potreba, da se ovome premeštanju učitelja jedanput stane na put, da se dakle učitelji više iz političkih razloga ne piremeštaju, već .ako oni svoju dužnost uredno i dobro vrše, da ostanu na svome mestu bez obzira na to-, kojoj oni političkoj stranci pripadaju. Njih dakle ne treba premeštati iz partijske svrhe, već ga treba ostaviti na mestu, gde je duže vremena, da svoju dužnost odpravlja kako najbolje zna i ume. Tako će se pomoći osnovnoj nastavi, a država će uštediti mnoge troškove od preseljenja učitelja. Ja bih, gospodo, primio u celosti predlog čl. 16., kako ga je sastavio juče redakcioni odbor. Osim one stavke, koja govori o privatnim školama. Ova stavka u čil 16., kako ga je redigovao odbor, glasi: »Privatne škole osim osnovnih i učiteljskih mogu se dopuštati u granicama zakona.« U Vladinom nacrtu Ustava nije bilo ovoga ograničenja, a ovjde se kaže, da se privatne škole mogu ospivati u granicama zakona i ja ne znam, šta je rukovodilo ovaj redakcijski odbor, da ide -dalje, no što je to- uradio nacrt Ustava, jer ovo ovde isključuje i privatnu inicijativu za osnovne i učiteljske škole. Gospodo, ja ne mogu da razumem, koji su razlozi rukovodili redakcioni odbor, da osnovne i učiteljske škole ispusti iz slobodnog osnivanja, jer ja držim-, da tu ne može biti bojazni, kad se kaže, da se privatne škole mogu osnivati u granicama zakona. Mi, gospodo, u našoj državi ne stojimo dobro sa osnovnim školama. Mi znamo-, da tako reći imamo mnogo praznih škola-, a znamo i to vrlo dobro, da su mnoge naše osnovne škole izdržavane baš privatnom inicijativom i da možemo obrazovanosti našega naroda, osobito ženskog dela našeg narod? prvom redu zahvaliti privatnim osnovnim š v Ja ću navesti samo neke primere iz Bos r govine, da bi vas upozorio na opasno' tila našoj osnovnoj nastavi, ako stav, koji govori o tim privatnim U Bosni i Hercegovini imamo pi osnovnih škola, koje izdržavaju već