Rad ustavnog odbora Ustavotvorne skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca : II. Debata u pojedinostima o Nacrtu Ustava

102

Stenografske ’beileške

srdne sestre iz Zagreba. Ja mislim i mogu tvrditi ovde, da su najsvetlija tačka u kulturnom radu u Bosni i Hercegovini baš ove škole milosrdnih sestara iz Zagreba. Možda će neko kazati, da su to konfesionalne škole, da se tu širi katolička propaganda itd. Ja naprotiv mogu obratno dokazati, da baš ove škole posećuju i druge veroispovesti i da su mnogi gradjani srečni, ako mogu svoju d'ecu dati u ove škole. Nigtie se za vreme Austrije nije našla nacionalna misao-, hrvatska, odnosno narodna misao, gajila kao u ovim Školama, i kad bi mi sad zatvorili ovih 50 osnovnih škola, koje su p posvećivale i obrazovale žensku decu, mi bi učinili jedan veliki greh. Jer, naša država nije tako bogata i b-udjet njen nije tako jak, da bi mogla preuzeti na sebe teret, da uzdržava ove škole, i onda bi dočekali isto, što i u Srbiji, da bi se ovih 50 škola morale zatvoriti. Ovo je primer iz Bosne i Hercegovine. Isto tako imamo škola i u Hrvatskoj i Sloveniji, da se mirne duše mtože reći, da bi se onda na taj .način morale ukinuti preko 200 škola, a koliko bi to bilo od štete za narodno prosvećivanje, prepuštam gospođi, koja su ovo ovde kod čl. 16. uneli. Kad ovo govorim l , ja ne mislim samb- na konfesionalne privatne škole, jer se može dogoditi slučaj, da i pojedina sela, pojedini gradovi ili pojedine stručne organizacije hoće da osnuju svoje privatne škole, i onda po ovom članu Ustava to ne mogu učiniti, jer će ih država zabraniti. Kao što sam malo čas kazao, mi najgore stojimo baš sa osnovnom nastavom, mi imamo vrlo- malo osnovnih škola i zbog toga je nepismenost kod nas vrlo velika. Ako bi sada zabranili jednoj opštini, jednoj organizaciji ili kome gradu, koji bi hteo na svoj trošak da izdržava osnovnu školu, onda bi to išlo samo na štetu državnu i na štetu prosvetne politike, koju država treba da vodi. Zašto, gospodo, da mi budemo reakcionarni i da idemo dalje, nego što je i sama Austro-Ugarska išla. Za vreme austrougarske uprave sve osnovne škole bile su dopuštene kod nas u Bosni, pa su čak i u Istri bile dopuštene Čisto nacionalne škole, a vi danas hoćete da ukinete privatne osnovne škole, da ih zatvorite, a time da oduzmete i mogućnost našoj deci, da se mogu obrazovati i školovati. Kao što sam maločas kazao-, od tih osnovnih škola ne može biti nikakve opasnosti, jer i one stoje pod državnim nadzorom i osnivaju se u granicama zakona,, kao i državne škole. Zato nikakve bojazni nema, ako te škole ostanu, i za to sam ja. protivan tome, da se ova stavka primi, t. j. da se osnovne škole isključi od privatne inicijative i privatnog osnivanja. Kad se mogu osnivati druge privatne škole u granicama zakona, zašto onda ne bi dali mogućnost osnivanju i osnovnih škola u granicama zakona. Baš kod onih osnovnih škola u Bosni i Hercegovini, koje su osnovale milosrdne sestre, odgoj dece je, kao- što sam kazao, u najboljem redu, zbog čega su te škole i od današnjih i od ranijih uprava dobijale najbolje svje-

đočbe. I kad pomislite, gospodo, da te škole milosrdnih sestara u Bosni i Hercegovini država tako reći ničim i ne pomaže, te se one tako reći izdržavaju isključivo svojim sredstvima, dobrovoljnim prilozima, da vami spomenem samo, da 35 osnovnih škola dobije kod nas od države svega 40.000 kruna godišnje, što na jednu školu ne dođje ni 1500 kruna onda ožete razumeti, sa kakvom se ljubavlju ove milosrdne sestre posvećuju vaspitanju i odgoju naše dece. I što je najinteresantnije, te škole postoje u onim mestima, gde ih država nije mogla da podigne, u najzabačeniiim krajevima naše zemlje, u Bosni i Hercegovini, tamo, gde se za vreme zime ne može ni otići, tamo te milosrdne sestre sa najvećim samopregorom izdržavaju ove škole i deca ih vrlo rado pGsećuju, radije, nego li i državne, jer imaju jednu solidnu nastavu i . učitelji i učiteljice ne menjaju se svakog časa, kao- što je slučaj u državnim školama. Scm toga ženska deca u tim školama, sem opste naobrazbe, dobijaju i stručnu naobrazbu: pouke u kućanstvu, u ručnom radu i drugim domaćim poslovima i ove škole su odgajile mnogo specijalno baš seljačke dece, te se zato i čudim, da su zemljoradnici tineli u svoj Ustav, da se ovakve škole ukinu i da se dalje ne mogu osnivati. (Mihailo Avramović: Da, mi smo' to uneli u svoj Ustav i na naš zahtev ovo je i uneto u ovaj član.) Kako sam maločas kazao, ja bih se potpuno složio sa ovim članom. 16. Ustava, jedino s tom razlikom, da se ovaj stav izbriše i da ostane onako, kako ie bilo u vladinom nacrtu Ustava: da se privatne škole mogu osnivati 'u granicama zakona. Ovim sam završio. Predsednik dr. Momčilo Ninčić: Gospodo, pošto nema g. Ministra Prosvete, koji treba da da svoje mišljenje, ja prekidam sednicu za jedno kratko vreme, dok ne dođje g. Ministar, koji je već pozvat. (Posle prekida sednice.) Predsednik dr. Momčilo Ninčić: Molim vas, gospodo, da nastavimo sednicu. Ima reč g. Ljuba Jovanovič. Ljuba Jovanovič: Gospodo-, ja ću pročitati to ć'e biti glavan zadatak moga govora nacrt ovoga člana 16.. kako je po sporazumu izmedju jednog deta narodnih poslanika u ovom Odboru utvrdjen, a na šta će, nadam se, i ostala gospoda pristati, jer on u isto vreme zadovoljava, gotovo bih rekao, sve zahteve, koji su ovde od strane raznih grupa izneseni. Taj nacrt jedino ostavlja otvorena neka pitanja, koja su pojedina gospoda pokrenula i koja će se moći raspraviti običnim zakonodavstvom, a koja, prema našem mišljenju, ne bi bilo umesno, da se sad Ustavom raspravljaju, pošto su to suvišna pitanja i pošto se ne može postići izmedju grupa onaj sporazum, koji nam je radi ovoga posla potreban. Dopustite mi prema tome, da vam najpre pročitam, kako bi glasio taj član 16.