Rad ustavnog odbora Ustavotvorne skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca : II. Debata u pojedinostima o Nacrtu Ustava

XIX. sednica 1921. godtae.

103

Član 16. »Nauka i umetnost slobodne su i uživaju zaštitu i potporu države. Univerzitetska nastava je slobodna. Nastava je državna. U celoj zemlji nastava počiva na jednoj istoj osnovi, prilagodjavajući se sredini, kojoj se namenjuje. Sve škole moraju davati moralno vaspitanje i razvijati državljanska svest u duhu narodnog jedinstva i verske trpeljivosti. Osnovna je nastava državna, opišta i obavezna. Verska nastava daje se po želji roditelja, odnosno staralaca podvojena prema veroispovesti, a u suglasnosti sa njihovim verskim načelima. Stručne škole se otvaraju prema potrebama zanimanja. Državna se nastava daje bez upisnine, školarine i drugih taksa. U koliko će privatne škole i pojedine vrste njihove i pod kojim pogodbama biti dopuštene, odrediće se zakonom. Sve ustanove za obrazovanje pod državnim su nadzorom. Manjinama druge rase i jezika daju se osnovne škole na njihovom materinskom jeziku pod pogodbama, koje će propisati zakon.« Kao što vidite, gospodo, ovde su upravo dva načela provedena: načelo, da je nastava, da je vaspitanje i spremanje kako opšte, tako i stručno, celokupnog podmlatka u našoj državi predmet staranja i brige državne: a isto tako i načelo, kojim se priznaje pravo i drugih krupnih činilaca u državi, da se i prema njima ima obzira, u koliko dopuštaju interesi celokupnosti države i njenog napretka. Vodilo se računa i o nauci i o umetnosti, o njihovoj zaštiti i pomagamu. Isto tako, naročito vodilo se računa o verdispovestima i o onim interesima, o kojima se one posebno staraju, pa se vodilo računa i o onim našim gradjanima druge krvi i jezika, o kojima je i prestopa beseda govorila, tako* da u tome postoji jedna značajna razlika izmedju stanja, kakvo je do sada bilo u velikoj većini delova naše otadžbine, b ovoga stanja, koje ima da odsad nastane. Dosada, kao što vam je poznato, u Srbiji, specijalno u Srbiji do 1912. godine, i u Gmoj Gori, prema jednostavnom nacionalnom., pa i verskom stanovništvu u njima, nastava je mogla biti čisto državna, tako da kažem 1 u najpotpunijem smislu te reci, tako, da smo mi videli, da je državni učitelj predavao ne samo sve ostale predtoete, nego i veronauku. Ali, u samoj Srbiji to se promenilo proširenjem njenim, oslobodjenjem i ujedinjenjem Stare Srbije i Makedonije, 1913. godine. Tada smo već imali u kraljevini i znatne grupe verske i narodne manjine, o kojima se moralo voditi računa i o kojima se, već u ono vreme, i počelo voditi računa. Gospodo, nešto slično bilo je i u Hrvatskoj, gdje je nastava bila tako isto, sa malim izuzecima, jednostavna i koja je odovarala ideji, kojom se politika kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije rukovodila. U Bačkoj, Baranji i Banatu bio je .naravno, sasvim drugi sistem. Tu uprava nije bila naša. Tamo je bila tudjinska

uprava, sa jednim naročitim sistemom, koji je išao na to: da nasilno pomagjaruje sve narodnosti i sve ljude, koji već nisu bili Madžari. Treći je sistem bio u austrijskim zemljama u Sloveniji i Dalmaciji, pa isto tako u Bosni i Hercegovini, gdje je Austrija prema mesnim prilikama prilagodjivala svoj sistem, da nešto popušta narodima, d.a bi ih posle mogla uspešnije iskorišćavati za ciljeve celokupne svoje dinastičke politike. Pitanje je, kojim putem mi sada možemo ići. Nesumnjivo je, da ne možemio nastaviti, da idemo onim putem, kojim se isto u Srbiji pre 1912. •godine, ni onim putem 1 , kojim se išlo. u Crnoj Gori, ni onim u Hrvatskoj, a naravno ni onim putem, kojim je išla u Bačkoj, Banatu i Baranji ugarska vlada, pa zato je novi put i predvidjen u ovom zakonskom predlogu. Moje i mojih drugova je uverenje, da se u njemu išlo na susret prema predstavnicima veroispovesti do mera, koje im potpuno zajemčuju pravo staranje o onome, što je predmet njihova staranja, mislim versko vaspitanje omladine, i da je s druge strane u tom pogledu, potpuno sačuvan i državni interes. I kako je to postupljeno prema verama, tako je to isto učinjeno i prema manjinama drugih rasa i drugih jezika. Škole ostaju državne. Ali od toga načela može biti i izuzetka, a pod izuzecima misli se u nacrtu na škole za verske nastave i. na stručne verske škole. Ipak i za te izuzetke predvidjen je državni nadzor. Isto tako je predvidjen©, da će se naročitim zakonom obezibediti i preduzeti sve, što treba, za škole nacionalnih manjina, te je time dovoljno obezbedjeno, da će tih škola moći i morati biti i s druge strane da će one biti onakve, kakove će naša država moći dopustiti. Mi smo, gospodo, morali voditi računa, da ne dopustimo, da škole mogu biti orudje kakve antidržavne radnje, radnje tudjih država, ili samo domaćih elemenata, koje bi prema našoj državi bili neprijateljski. Morali smo se dakle starati o svojoj državi. Ali u isto vreme mi delimo mišljenje, da ćemo najbolje poslužiti interesima naše države, njenoj celokupnosti i nepovredivosti, njenom napretku i budućnosti, ako se budemo starali, da .u našoj državi bude zadovoljnih gradjana. Mi ćemo tih zadovoljnih gradjana imati samo onda, ako budu svi mogli potpuno razvijati svoje osobine i ako imadnu potpuno razloga, da ovu našu zemlju, zajedničku državu i otadžbinu, zavole kao svoju državu i svoju pravu otadžbinu i da joj budti isto tako dobri sinovi, kakvi smo joj mi sami. Zato, gospodo, verujući, da ovaj pročitani vam član potpuno postizava te ciljeve, ja vas molim, da ga ovako, kako je pročitan, izvolite prihvatiti. Jovan Gjonović: Molim reč radi izjave. Predsednik dr. Momčilo Ninčić: Ima reč g. Gjonović radi izjave, ma da u poslovniku nisu izjave predviđene.