Rad ustavnog odbora Ustavotvorne skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca : II. Debata u pojedinostima o Nacrtu Ustava

104

Stenografske beleške

Jovan Gjonović: Ja sani hteo samo da konstatujem: da je većina ovoga odbora sa redakcijom, koju je pročitao g. Ljuba Jovanovič, uneia zaštitu venskoga obrazovanja; zaštitu za škole manjina, ali nije uzet princip za školovanje siromašne dece, onako, kako je to juče vrlo lepo izložio gosp. Divac. Mi smo podneli predlog za to, a vi niste ni u principu hteli da taj naš predlog usvojite. Nije se htelo to, da se omogući, o opštem trošku, obrazovanje i školovanje siromašne dece prema prirodjenim sklonostima i sposobnostima. Radi toga moram izjaviti, da ćemo glasovati protiv te redakcije, ako se bar u principu ne primi naš predlog. Predsednik dr. Momčilo Ninčić: Izjavljujem, da je 'diskusija dovršena. Ima reč gospodin Ministar Prosvete. Ministar Prosvete Svetozar Pribićević: Molim vas, gospodo, da kažem nekoliko reči povodom predloga gospodina" Ljube Jovanoviča, koji ide za tim, da se izmeni član Ustava, koji je vlada predložila, a koji govori o školama. Vrhovni princip je postavljen taj, da je škola državpa. Razume se, veliko je pitanje, koje je u literaturi stručno raspravljano, je li škola roditelja ili države. Med'jutim. ceo razvoj ide za tim, da se škole podržave. Naši veliki razlozi državni zahtevajo, da škole dod'ju u državne ruke. Sve, što se govori dalje u tom članku, da se dopuštaju škole manjinama, sve je to ekscepcija, sve je to izuzetak. Te škole, koje mogu biti privatne, koje će se kasnije posebno regulisati i pod kojim uslovima će se dopustiti, sve je to ekscepcionalno. Mi smo, vodeći računa o potrebama našega društva i naše, države i složenoga našega društva, dopustili mogućnost, da može biti privatnih škola pod nekim pogodbama, koje će pogodbe zakon propisati, a te pogodbe mogu biti strože, a mogu biti i blaže. Mi to pitanje ne tretiramo ovde, nego ćemb ga tretirati onda, kad se bude to pitanje rešavalo zakonom. Država će postaviti takove pogodbe, takove uslove, koji će zadovoljiti državni interes. Što se tiče manjina, omogućeno je manjinama druge rase i drugoga jezika, da mogu imati škole, i to državne na njihovom jeziku. Razume se, da državna vlada ima pred očima sve one manjine, koje su zbilja druge rase od naše i koje su drugog jezika od našega. Arbanaska narodnost, turska narodnost, Nemci, Madžari mogu imati prema ovoj alineji, koja je posledhja u ovom članu, državne škole na njihovom jeziku, u koliko ne mogu te škole izdržavati iz svojih sredstava. (Prekidanje.) Jest, to se razume. Mogu imati i državne škole na svom materinskom jeziku, u koliko nemaju mogućnosti, da uzdržavaju škole, jer je vrhovni princip, da je škola državna, a manjinama se garantuje škola. To znači, da turska, madžarska itd. narodnosti mogu imati škole državne na svom materinskom jeziku, jer kako je lepo kazao g. Ljuba Jovanovič, mi ne ćemo da vodimo nikakovu prusku ili madžarsku politiku. Opšte

je načelo pedagogije od Komenskoga. preko Pestalozia a do danas, da dete u osnovnoj školi treba da ima nastavu u svom materinskom jeziku. Ja bih molio, da Odbor, pošto smo ovo pitanje suglasno rešili, primi ovu redakciju. Što se tiče primedbe gospodina Gjonovića, ja da nema nikakvoga razloga, da on tu primedbti održi i da izvede konsekvenciju, koju je naveo, da će glasati proti, što se ne -prima redakcija, da će za siromašne biti nastava besplatna. Mnogo se raspravljalo, gospodo, o tome, šta to znači besplatna nastava. Da li to znači, da se he će zahtevati za posećivanje škole nikakva upisnina, posebna taksa, ili to znači, da će se davati nastava na državni trošak. To pitanje, koje je potakao ovde g. Jovanovič, nije nikakvo pitanje, koje bi se imalo Ustavom da reši, doći će posebni školski zakon, koji će ta pitanja da reši, pa i pitanje o besplatnoj nastavi u onome smislu, kako je on razumeo besplatnu stav.u. Osnovna nastava uopšte je besplatna, bila je" to i do sada po školskome zakonu i u drugim krajevima, koji su ušli u sastav ove naše današnje države. Razume s'e, da će školski zakon odrediti, ja mlislim, da ne će biti nikoga u ovome domu, koji bi bio protivan tome, da će školski zakon odrediti, da siromašna deca u osnovnim školama dobijaju i udjbenike i potrebna sredstva za nastavu iz državnih sredstava. A što se tiče srednjih škola i što se tiče više nastave, isto će biti uradjeno: rešiće se to pitanje blag obijanjem, davanjem stipendija, podizanjem internata i na druge moguće načine, koje će zakon predvideti, a ne može se reći, da je u srednjoj, da je u višoj nastavi cela nastava besplatna. (Voja Marinkovič: Onda treba da važi za svu decu, a mi imamo 500.000 dece samo iz Srbije. Sima Markovič: 500.000 dece manje koštaju, nego 500.000 žandara.) Ja mislim, gospodo, da g. Gjonović ne treba na tome da insistira, ja sam ne bih bio načelno protivan, kad bi se moglo jasno i kratko forjmiulisati u Ustavu, ali mislim,, da to pitanje ne spada u Ustav i da će se na opšte zadovoljstvo rešib. u školskom zakonu. Predsednik dr. Momčilo Ninčić: Molim vas, izvolite čuti ovaj član, kako glasi po izmenjenom predlogu vladinom. Ja molim g. Jovanoviča, da još jedanput pročita ovaj predlog, da bi gospoda znala, o čemu glasaju. Ljuba Jovanovič (čita): »Nauka i umetnost slobodne su i uživaju i- potporu države. Univerzitetska nastava je slobodna. Nastava je državna. U celoj zemlji nastava počiva na jednoj istoj osnovi, prilagodjavajući se sredini, kojoj se namcnjuje. Sve škole moraju davati moralno vaspitanje i razvijati državljansku svest u duhu narodnog jedinstva i verske trpeljivosti. Osnovna je nastava državna, opšta i obavezna. Verska nastava daje se po želji roditelja, odnosno staralhca, odvojeno prema veroispovestima, a u saglas-