Rad ustavnog odbora Ustavotvorne skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca : II. Debata u pojedinostima o Nacrtu Ustava

XIX. sednica 25- februara 1921. godine.

105

nosti sa njihovim verskim načelima. Stručne škole se otvaraju prema potrebama zanimanja. Državna se nastava daje bez upisnine, školarine i 'drugih taksa. U koliko će privatne škole i pojedine vrste njihove i pod kojim pogodbama biti dopuštene, odrediiče se zakonom. Sve ustanove za obrazovanje pod državnim su nadzorom. Manjinama druge rase i jezika daju se osnovne škole na njihovom materinjem jeziku pod pogodbama, koje će propisati zakon.« Predsednik dr. Momčilp Ninčič: Ona gospoda, koja su za ovaj predlog ovako izmenjen, neka izvole sedeti, a koja su protiv, neka izvole ustati. (Manjina ustaje.) Objavljujem, da je ovaj predlog primljen. Izvolite čuti član 17. Sekretar Milan Boškovič čita čl. 17. vladina nacrta: »Nepovrediva je tajna pisama.« Predsednik dr. Momčilo Ninčič: Za reč se javio g, Gjonović. Jovan Gjonović: Gospodo, ja sam hteo da učinim nekoliko napomena. Ja mislim, da je vlada postigla rekord u kratkoći sa članom 17., upotrebila je svega četiri reči. To je dobro. Utvrdjen je princip nepovrednosti tajne pisama. Ja mislim samo, da ga treba'i kazati: »Nepovredive su telegrafske depeše i telefonski razgovori«. Smatram, da u ovom modernom diobu, kad su komunikacije tako razvijene, kad je komunikacija putem telegrafa i telefona toliko razvijena koliko i pismima, da je potrebno zagarantovati i princip nepovredivosti depeša i telefonskih razgovora. Nalazim, da nije potrebno naročito dokazivati od kolike bi štete bilo, i od kolike, štete može biti, za pojedince i korporacije, ako se nebi zaštitila nepovrednost depeša i telefonskih razgovora. To naročito oseća koji se bavi privredom. Radi toga ja bih vas .zamolio da pored nepovrednosti tajne pisama unesemo da su nepovredne i depeše i telefonski razgovori. Zamolio bih vas još i ovo: da damo i sankciju ako bi ta nepovredivost bila povredjena. Ja sam primetio, gospodo, čitajući nacrt Ustava ovo: da je onda, kad je reč bila o gradjanskim slobodama, Ustavotvorac ženerozno ostavio da sve reši zakonodavac zakonom. A onda, kad može biti reči o zloupotrebama vlasti, u tome slučaju, zakonodavcu nije ostavljeno gotovo ništa’, preko toga se mudro prelazi. Stoga bih želeo da sad napravimo izuzetak i da .utvrdjujući princip nepovredivosti tajne pisama, depeša i telefonskih razgovora, da povredu utvrdimo i sankciju za njihovu povredu. Recimo da će zakonodavac imati da donese izvesne zakonske odredbe i učiniti odgovornim sve koji se ogreše. Radi toga g. Divac i ja imamo da učinimo jedan ovakav predlog o redakciji čl. 17.: »Nepovređna je tajna pisama, telegrafskih depeša- i telefonskih razgovora. Stenografske beleške

Zakonom će se odrediti koji državni organi odgovaraju za povredu tajne pisarna, telerafskih depeša i telefonskih razgovora.« Predsednik: Ima reč g. Milorad Vujičič. Milorad Vujičič: Ja sam mislio da kažem isto ovo, što je kazao- g. Gjonović i ja bih se potpuno složio sa njegovim predlogom, da se obuhvati ovde i nepovredivost telegrafskih saopštenja i telefonskih razgovora, samo bi njegovom predlogu dodao: »Sem slučaja krivične istrage.« Jer, gospodo, važno je, da u krivičnoj istrazi ostavimo državi pravo, da iona, kad nadlje da istraga zahteva, može neko pismo, da povredi, odnosno da ga otvori. Bilo bi vrlo nezgodno ako to nebi bilo Ustavom predvidjeno. Značilo bi da prilikom istrage istražne vlasti ne mogu se koristiti materijalom koji im ide na to da se pravi krivac pronadje. Prema tome ja bih predložio, da čl. 14. glasi ovako: Nepovređna je tajna pisama, telegrafskih saopštenja i telefonskih razgovora sem slučaja krivične istrage. Što se tiče pitanja da se ostavi sankcija o Ustavu za kažnjavanje lica, koja bi ovo povredila, ja mislim da se to može zakonom predvideti. (Dr. V. Marinkovič: U Ustavu nije rečeno da se predvidja sankcija za übistvo.) Predsednik đr. Momčilo Ninčič: Ima reč g. Mih. Avramović. Mih. Avramović: Nije mi potrebno, gospodo, da trošim reči na navodjenje razloga zbog kojih bi predloženi Član 17. trebalo izmeniti ili dopuniti, pošto su dva gospodina govornika-već izneli gotovo sve razloge, koji bi u prilog takvog zahteva išli. Stoga ću biti slobodan da vam odmah predložim naš predlog za izmenu ovoga člana, pošto, se u nekoliko razlikuje od predloga g. Gjonovića i od predloga g. Vujičiča. I on glasi ovako: »Nepovređna je tajna pisama, telegrafskih saopštenja i telefonskih razgovora osim u slučaju krivične istrage i rata. Osim u pomenutim slučajevima zabranjena je takođje i zaplena pisama i telegrafskih i-telefonskih saopštenja. Povreda će se kazniti po zakonu.« Predsednik dr. Momčilo Ninčič: Ima reč gospodin poslanik Sušnik. Poslanec Anton Sušnik: Tu se govori o neprekršljivosti pisemske tajnosti. Danes se pa vrše razgovori z oddaljenimi tuđi po telefonu in nujne vesti se sporočajo po brzojavu. Toda dogaja se, da se telefonski razgovori izdajajo nepoklicanim, kakor da so ljudje pri telefonu nalašč za to nastavljeni in plačani, da izdajajo take razgovore. Zato je nujno potrebno, da se poleg tajnosti pisem zajamči tudi tajnost telefonskih razgovorov in brzojavk, razem če nasprotno zahteva- kaka nujna potreba, n. pr. kazenska preiskava ali vojno stanje. Zato predlagam v imenu našega kluba, da se člen 17. glasi takole: 14