Rad ustavnog odbora Ustavotvorne skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca : II. Debata u pojedinostima o Nacrtu Ustava

XIX. sednica 25- februara 1921. godine.

107

krivična dela koja bi oni činili prema njemu u službenom radu. Za štete, koje učine gradjanima državni ili samoupravni organi nepravilnim vršenje službe, odgovaraju pored dotičnog organa i država i samoupravno telo.« Predsednik dr. Momčilo Ninčić: Imareč g. Živko Jovanovič. Živko Jovanovič: Gospodo, tri su glavna usliova za slobodu gradjana, I za vršenje njihovih prava, koji se predvidjaju u celom ovom odeljku o kome već nekoliko dana govorimo. To su slbboda štampe, sloboda udruživanja i odgovornosti javne vlasti. Bez slobode štampe sloboda udruživanja je krnja, bez slobode udruživanja sloboda štampe je krnjava a bez odgovornosti javne vlasti sve se slobode izigravaju i mi smo videli do sada da dve prve slobode vi niste hteli dati gradjanima, da ste i jednu i drugu ograničili i ‘slobodu Štampe i slobodu udruženja. Kako bismo mogli verovati, i nadati se, da ćete ovu treću slobodu kao garantiju sviju dati bez ograničenja? Mi, gospodo, nemamo još unapred pa ni a priori nikakvih iluzija- o pravoj i istinskoj odgovornosti javne vlasti, o kojoj se govori ovde u ovome članu. Da te odgovornosti centralnih organa pa i samoupravnih u koliko su oni u odnosu sa centralnom, u ovbj državi nema-. Mi te iluzije nemamo i znamb vrlo dobro šta znači pravna država u buržoaskom poretku i šta to znači neutralisanje vlasti? Kod vas izvršna vlast je blaš "glavna vlast i u jednoj vladajućo-j klasi uvek je morala biti očuvana ta ideja da se toj glavnoj vlasti ostavi sloboda i garantija da mbže nad gradjanima i njihovim slobodama država uvek da vršliari. Iskustvo koje smo do danas imiali, istorija celokupne organizacije javne vlasti ne samo ovde nego svuda gde jedna klasa upravlja drugom klasom, pokazuje i suviše kako kod ovoga čl. 17. o kome je reč mi koji smo u opoziciji i koji smo rmd vlašću ’jedne klase koja vlada, mi ne mložemlp i ne smemb imati iluzija kad vidimo jednu ovaku odredbu gde se tobož garantuje organizacija odgovornosti javne vlasti. Gospodin Marinkovič se-u prošlom govoru čudi kako da se mi gradjani ranije po predjašnjem Ustavu nećemo da žalimo protiv organa državnih vlasti, kad povrede prava gradjana. A ja se opet čudim g. Marinkoviču kako se on može čuditi, kad je jasno i prosto baš na tome pitanju kbd štampe, da i kad bi se gradjani žalili protiv onoga koji je hteo da pogrešno protumači štamparsku krivicu i uzapti list, tome organu i vlasti uvek u svim slučajevima bilo je i stajalo je u mogućnosti da kaže: »Ja sam tako protumačio tu odredbu, zabranio list i kvit.« Njegova odgovornost ostala- je odgovornost na papiru. 0 odgovornosti za.više organe državne, o tome ne treba ni govoriti. Mi znamo, gospodo, da gospoda ministri, koji nisu samb članovi vlade nego su u isto vreme i vrhovni organi administracije, i

kao' takvi oni bi mogli i trebali po ovome principu koji se izriče u čl. 17. da dodju pod odgovornost sudsku. A mi znamb vrlo do-Nro da sistem prethodnog ovlašćetnja za suđjenje ministrima, koji postoji kao sistem odgovornosti za ministre, da o toj odgovornosti ministara ni puincipiielnb ne može biti razgovora, a na praksi znamo da je nije ni bilo. A za ostale organe zakonske odgovornosti nema ni dan danas. Nije, gospodo, privi put, da se unosi ovakva jedna odredba klauzula za Ustav, imali smo mi takvu odredbu ili sličnu njoj i u prbštom Ustavu, ali odgovornosti javnih organa vlasti nismo imhli i nemamo ni danas. Garancije za slobodu gradjana za vtšenje njihovih prava mi nemtamo pokraj svega toga i ako je ona stajala u Ustavu, da centralni organi odgovaraju za povredu interesa gradjana. Prema tome ni na ovakvu odredbu, koja se nalazi u čl. 17., nemložemo polagati mnogo. Ali, gospodo, i ako mi znamb, da Vi nećete dati u interesu Islobode griadjana organizaciju stvarne odgovornosti javnih vlasti, vi ćete biti jedinoga dana prinudjeni, da to date u vašem sopstvenom interesu. I onako isto kao što sav razvitak administrativne odgovornosti pokazuje, da je potrebno jednoj klasi, koja ima diktaturu u svlojim rukama, da donekle maskira tu diktaturu, da izbegava šokove, i baš radi üblažavanja tih šokova potrebno je, da se u ovaj član 17. unese nešto više za stvarnu organizaicju odgovornosti jlavne vlasti. Zbog toga što te iluzije nemamo kad o tome govorimo, zato što je propala i sloboda štampe i slbboda udruženja, u interesu je slobode i prava gradjana, da se bar kod ovoga članal7. obezbed.e gradjani od zloupotreba javne vlasti. Zbog toga, gospodo, mi tražimo, da se u Ustav unese, da organi javnih vlasti odgovaraju pred redovnim sudovima. Mi nemamo garancije, mi nemamo iz iskustva nikakve vere u administrativne sudove. (Dobacivanje: To su redovni sudovi.) Ovde se ne kaže redovni sudovi. Mi tražimo, da se unese, da zla povredu prava gradjana od strane centrlalne vlasti odgovaraju ti organi vlasti pred redovnim sudom. Da odgovaraju kao obični gradjani što odgovaraju z)a svoju krivicu pred redovnim sudom a za otštetu imia da garantuje država, gradjanin kome je povredjeno pravo im’a dla- traži naknadu- od države. Mi istina delimo državu kao platca od države kao državna vlast. Jer država kao vlast to je vladajuća klasa, a država kao platac to smo mi radni narod. I ža to mi tražimio, da se unese garantija-, da će za takve oštete imati organ da odgovara pred državom da ne bi državna kasa, a to će reći narodni džep za ova zilbčinstva i zloupotrebe vlasti, imala u stvari da plaća. Mi tražimo još da se unese da odgovornost i zapostavljenost organa ni najmanje nije