Rad ustavnog odbora Ustavotvorne skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca : II. Debata u pojedinostima o Nacrtu Ustava

XIX. sednica 25- februara 1921. godine.

109

odobrenja tužiti sudu državne i sairfoupravne organe« stave reči: »I za po.vredu iza nevršenje zakonskih propisa u službenom radu«, umesto reči: »Za krivična dela koja bi oni činili prema njemu u službenom radu.« .Dakle, ne prema njemu samo, nego; u opjšte za povredu i za nevršenje zakonskih propisa u službenom radu. I onda zatim gde- se oVde kaže u vladinom predlogu, da za štete koje učine državnim gradjanima državni organi, odgovaraju pored dotičnih organa i država i samoupravna tela. Mi predlažemo ovakvu redakciju, da odgovaraju neposredno država ili samoupravna tela pred redovnim sudovima a (država i samoupravna tela da imaju pravo da traže naknadu od svojih organa u slučaju njihove grube pogreške. Kao što vidite, gospodo, mi dva principa ističemo, lovde: ppvjo: kontrola s’vakoga gradjanina bio oštećen ili ne i pravjo (žalbe protiv ovakve nedopuštene radnje, a drugo odgovornost države, samoupravnih i državnih tela- za radnje takvih ‘organa u prvoj liniji, 'a država i samoupravna tela neka traže naknadu od njih. Nalazim ako se ova dva principa usvoje, da će to. biti mnogo efikasnije za -moralisanje i Iza popravku .neobuzdanih pojedinih organa, nego propovedanjc 100 milijuna jevandjelika i moralika. Predsednik dr. Momčilo Ninpič: Ima reč g. Ivan Pavičić. Ivan Pavičić: Go,spiodo, ovaj paragraf člana 18. Vladinog nacrta Ustava deli se u dva dela. U prvome delu govori se o tako zvanoj krivičnoj odgioMorposti dtžavpih činovnika i samoupravnih organa, -a u drugome o civilnoj odgovornosti. Što se tiče prvoga stavka ovoga člana ja nemam ništa dodati, jer se potppn’o slažem -sa predlogom koji je Narodni Klub u svome nacrtu Ustava usvojio. Što se tiče drugoga stava ovoga člana Ustava, ja bih želeo, da se specijalno, i ako se mnogim to čini suvišnim, navede kao zadnja ( reč, kao dodatak -drugoga stava: »za štete koje učine gradjanima državni ili samoupravni organi odgovaraju piored njih idrjžava i ‘samoupravna tela pred redovnim sudovima.« Istina u pjrvome stavu se radi o krivičnoj odgovornosti, -ali neka se i p.vjde navede »redovnim sudovima«, da/bude stvar jasna, a da ne bude smutnje da se nebi kazalo da mogu -odgovarati i upravnim vlastima. Dakle bvaj dodatak o redovnim sudovima mislim da, neće biti suvišan. Nadalje bih hteo da se navede ovde jedna vrlo važna oikolnpst, koja će donekle štititi i same činovnike od raznih teroriziranja. Kazneni zakon, ppznaje, kao što je poznato, ustanovu zastarelosti. Pošto jte ovde u pitanju jedan kaznenopravni akt, da svaki gradjanin može za povredu svoga prava tužiti činovnika neposredno sudjU, to bih ja želeo da se -u čl. 18. Ustava navede da pravo na tovu tužbu prestaje posle proteklih б meseci od učinjenog dela. T-o je potrebnb uneti za to,

da ne bi jedan činovnik stalno, bio izložen teroriziranju nekoga gradjanina, te da пм on stalno stoji više glave i preti: »Pazi šta radiš, ja, te uvek mogu tužiti sudu.« Tako bi moglo trajati 10 do 15 godina, te bi taj činovnik stalno bio izložen teroriziranju dotičnog gradjanina. Stoga nalazim da u ovaj paragraf treba uneti dodatak: »Pravo na ovu tužbu ‘prestaje u roku od б meseci od, učinjenoga dela.« Ako vlada misli da, je Ovaj rtok kratak, nemarni ništa protivu toga da se on, pp-veća, ali jmisliim da je пок od б meseci dovoljan. Nadalje, imao bih predložiti da se Ovde usvoji još jedan dodatak ovome paragrafu: »Država, pokrajine i samoupravna’tela imaju prava da traže naknadu od svojih organa u slučaju njihove grube pogreške.« To je vpžno stoga jter može biti činovnika koji ‘hoće hotimično da nanesu državi štetu svojim grubim pogreškama u dužnosti, a država nije u stanjki da drukčije pravnoi prema njima postupa osim primene krivične odgovornosti. Stoga nalazim da je pravo da država ima- neko'sredstvo -protivu ovakvih činovnika koji su joj grubom pogreškom naneli štetu da protivu njih civilno-pravno postupa. Naravno, gde nema ništa, ne može se ni civilno pbstup.ati. Medjutim većina ovih činovnika načine takve pogreške za svpj dg ep i ka,d država plaća velike otštete za .njih pravo- je da ih ona i civilnopravno pinogo-ni. Slažem se sa gg. govornicima -koji su kazali da nije dovoljno da se u Ustavu samo općenito navede civi'lno-pravna i krivična -odgovornost činovnika, već d.a je potrebno reći da ćie se o ovoj odgoviorno-sti doneti posebni zakoni. Stoga predlažem da se doda ovaj ! stav ; : »Pobliže odredbe o toj odgovornosti državnih organa doneće se državnim -zakonom, a o odgovornosti ppkrajina i pokrajinskih činovnika pokrajinskim zakonima.« Time sam završio. Predsednik dr. Momčilo Ninčić: Ima reč g. 'Vujičič. Milorad Vujičič: Meni se čini gospodo, da u ovome drugome delu ovoga člana koji govori o naknadi štete kad činovnik učini krivicu prema jednome gradjaninu, da tu gradjanska prava nisu dovoljno obezbedjena. Ovde ima dve stvari. Kaže se:: » Za štete koje učine gradjanima državni ili samoupravm organi nepravilnim vršenjem službe odgovaraju pored dotičnog organa i država i samoupravno telo«. Prema ovoj stilizaciji izgledalo bi da oštećeni gradjanin ima u prvome redu da traži naknadu štete od dotično-g organa, pa tek onda od države. Ako se tako razume ovaj drugi deo ovoga člana, onda ja nalazim da gradfjanima nisu dovoljno zagarantovana njihova prava. Po mome mišljenju na prvome mestu treba da odgovara država pa neka ona gleda koga postavlja za činovnika, pa tek u drugome redd da država ima pravo tražiti naknadu od dotičnog organa. Mi dakle