Rad ustavnog odbora Ustavotvorne skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca : II. Debata u pojedinostima o Nacrtu Ustava

110

Stenografske beležke

treba da damo: pravo gradjanima da oni traže naknadu štete od države, a državi se ostavlja pravo da zatim traži naknadu od svojih činovnika. Predsednik dr. Momčilo Ninčić: Pretres je zaključen. Ima reč g. Ministar Pravde. Ministar Pravde Marko Gjuričić: Molim vas, gospodo, ovde se radi o jednom vrlo važnom propisu koji predvidja da za učinjene zloupotrebe gradjani mogu tužiti činovnika neposredno sudu. To je jedno vrlo važno pravo gradjana kojim se štite njihovi interesi. Ono je bilo i u ranijem Ustavu predvidjeno; ali gospodo moram konstatovati da je ovde u ovome nacrtu Ustava bolje izvedeno nego u ranijem Ustavu, koga svi hvalimo i koji je zaista bio dobar. Ovde je doista to pravo gradjana šire izvedeno nego u ranijem Ustavu. Naime, ovde je uneto načelo., da država odgovara za štete koje učine njeni činovnici nepravilnim vršenjem službe i tako isto da odgovaraju i samoupravna tela za svoje činovnike. Ja ću se složiti sa palim predlogom koji na prvom mestu ostavlja odgovornost na državu, a posle da njoj odgovara njen činovnik, jer je to pravilno.. Kod nas u Srbiji gospodo, sudovi su se sami stali na to gledište, koje u Ustavu nije bilo sprovedene, putem tumačenja zakona da država, koja je uzela nesposobne službenike da' joj rade poslove ima po jednom paragrafu Gradjanskoga zakonika u kome se kaže da je svaki dužan uzeti za sluge sposobne ljude, da se ona greši o taj propis kad uzme nesposobne službenike koji vredjaju tudja prava i da je stoga bila dužna da naknadi štetu koju su njeni činovnici usled toga pričinjavali pojedincima. Istina, bilo je i takvih sudija, koji nisu delili to gledište ali se može reći, da je država u glavnom bila osudjivana. Dakle ja se slažem sa ovim predlogom i pročitaću vam u tom smislu i svoju stilizaciju. Što se tiče predloga g. Avramovića, da treba dati pravo svakome gradjaninu i čije pravo nije povredjeno', da može podneti tužbu protivu nekoga činovnika, koji je nečije pravo povredio, ja držim, da bi takva odredba bila i suvišna, i ona bi zadavala ogromne i nepotrebne teškoće. Kad je nekome već priznato pravo, da sam može podići tužbu i kad mu je data mogućnost, da sam svoje pravo' brani, onda zašto dati nekome drugome pravo da to njegovo povredjeno pravo zaštićuje (Mihajlo Avramović: Ali ima ljudi, koji ne smeju da tuže sami u svoje ime). Ja ću vam navesti samo jedan slučaj iz koga ćete najbolje videti u kakav težak položaj može doći taj nametnuti zaštitnik tudjega prava. Zamislite n. pr. slučaj, da taj za čije pravo on tvrdi da je povredjeno i za koje se on zauzima izjavi, da mu nikakvo pravo nije povredjeno i da je on potpuno zadovoljan radom vlasti. Dakle, gspodo, ne treba ići dalje no što je to potrebno za zaštitu prava gradjana, i ja nalazim, da je ovo kako je ovde rečeno za to dovoljno.

Gospodin Jovanovič je govorio o tome, da bi trebalo dopustiti, da se i Ministri mogu neposredno tužiti sudu. Taj princip, gospodo, nije sproveden nigde. Ima još jedan red funkcionera, koji se ne mogu tužiti sudu, a to su sudije. Ta je zaštita vrlo potrebna i vrlo važna, i ta zaštita treba da postoji i za Ministre, jer ima jedno telo koje ceni njihovu odgovornost, i oni po zakonima odgovaraju pred Narodnim predstavništvom po naročitom zakonu, koji za njih važi. Kad bi se, gospodo, dopustilo da se jedan sudija može neposredno tužiti sudu, što danas nije dopušteno, jer to zavisi od ocene najvišega suda, mi bi videli, kakve bi velike teškoće od toga iskrsle. Jer, ima gradjana koji izgube svoj spor za koji su mislili da su ga trebali dobiti, i odmah misle da su im zato krive sudije. Mi smo imali, gospodo', slučaj, da je Državni Savet, koji je jedna .administrativni sud, obratio se za zaštitu Kasacionome Sudu moleći da Kasacioni Sud reši, da se ni oni ne mogu tužiti sudu bez odobrenja Kasacionog Suda, pošto su i oni sudije, a njih su počeli pojedinci da tuže neposredno sudu, i Kasacioni Sud je stvar pravilno ocenio i rešio, da su i oni sudije, samo sudije koji sude administrativne sporove, te da stoga i za njih važi odredba, da se ne mogu tužiti neposrednom sudu. Prema svemu ovome, ostao bi prvi stav člana 18. onako kao što je i predložen, a drugi bi pretrpeo ovu imenu: »Za štete, koje učine gradjanima državni ili samoupravni organi nepravilnim vršenjem službe, odgovaraju država ili samoupravna tela. Dotični organ odgovoran je njima«. Mihajlo Avramović: Mi za prvi ovaj odeljak ne možemo glasati. Podelite ga na dva odeljka, pa da posebno glasamo za svaki odeljak (Glasovi: da se prekine sednica, pa da se sporazumemo). Predsednik dr, Momčilo Ninčić: Prekidam na kratko vreme sednicu radi sporazuma o stilizaciji ovoga člana. (Posle prekida sednice). Potpredsednik dr. Tomislav Tomijenovič: Molim vas, gospodo, da nastavimo sednicu. Ima reč zastupnik gospodina Ministra za Konstituantu. Ministar Pravde i zast. Ministra za Konstituantu Marko Gjuričić: Molim vas, gospodo, dozvolite mi sad da posle objašnjenja sa gospodom poslanicima predložim definitivnu redakciju ovoga člana. Ona bi glasila ovako: Prvi stav ostaje kao što je bio i on glasi: »Svaki gradjanin ima pravo neposredno i bez ičijeg odobrenja tužiti sudu državne i samoupravne organe z.a krivična dela koja bi oni učinili prema njemu u službenom radu. Drugi stav glasio bi: »Za štete koje učine gradjanima državni ili samoupravni organi nepravilnim vršenjem službe odgovaraju država ili samoupravno (elo. Dotičan organ odgovoran je njima«. Sad dolazi jedna stvar, koja je bila slučajno propuštena, a koju ste mogli i iz moga govora ra-